'San nam je stvoriti stanciju kod Bala, ali smo zapeli u papirima pa smo zasad otvorili oštariju u Rovinju'

Povratnik iz Njemačke Andrej Šetić ima veliku želju urediti jednu stanciju na predjelu Valade, na području rodnih Bala, čija je središnja točka Rondulinov puč, prekrasni stari bunar iz antičkog doba, nekadašnjeg vrela života poljoprivrednog područja koji se naročito razvio nakon sadnje velikog maslinika i voćnjaka na susjednoj stanciji Nono Remiđo.

„Budući da se nalazi na 45 paraleli stanciju koja zaprema pet hektara smo nazvali Valade 45°. Prema studiji koju smo izradili da bi bila održiva uz obnovu i proširenje maslinika na stanciji bi uz sadnju voćnih i povrtnih kultura uredili rekreacijsku zonu oko Rondulinovog puča. Kada sam pred 15 godine krenuo na rad u Njemačku Općina Bale je bila usvojila Studiju revalorizacije stancija, pa mi je i to bio poticaj za kupnju zemljišta“, kaže Šetić.

Međutim, u međuvremenu Istarska županija je zatražila od Općine da stavi van snage studiju jer nije u skladu s županijskim prostornim planom. Stoga je cijeli obiteljski projekt stao dok na red ne dođe izmjena Prostornog plana Općine Bale koja bi mogla stvoriti pretpostavke za ovakve sadržaje.

Povratak nakon 15 godina

„Imam familiju, dica su došla velika. Kćerka Nika je otvorila kozmetički salon, sin Toni radi u Klinici Peharec i igra odbojku za Rovinj. Puno sam radio sjedeći za kompjuterom i trebala mi je promjena. Kako nam nije uspio pokušaj obiteljskog posla za koji smo napravili cijelu studiju sa suprugom uzeo sam u najam gostionicu u rovinjskom naselju Bošket, za koju sam vidio oglas u Njuškalu“, nastavlja Šetić.

„Kada sam sa suprugom Alexandrom došao objekt nam je sličio na škavacon. Trebalo nam je puno vremena da uredimo zapušteni objekt. Uložili smo dio naše ušteđevine i počeli uređivati prostor. Otvorili smo restoran 10. kolovoza, prvo terasu na katu koja je radila do kraja listopada. U međuvremenu smo uredili unutrašnji dio. Pomogli su mi prijatelji a za početku smo radili s obitelji i moja mati Dragica koja je praktički invalid, ali pronalazi snagu“, priča Šetić.

Ime oštariji dali su po Andrejevoj babi Mariji koja je uvijek željela biti nona. Baba je živjela u Selini, a preselila se u Bale nakon udaje.

Umjesto stancije u Valadama oštarija Nona Marija u Rovinju

„Moja baba Marija je meni uvijek bila uzor, od nje sam mnogo toga naučio. Posebno su mi ostale u sjećanju njene narodne mudrosti; 'Je lako skuhati sin moj samo ko je ča za vrći u pinjatu', 'Kad bi ruke imale straha kako i oči nikad se niš ne bi učinilo' i 'Lipa Dica moja, ja san vas na svit donila, obukla,odthranila, tendila i od vas ljude učinila. Sve san to mogla kako mati ,ali pamet van ne moren dati“, prisjeća se Šetić svoje none Marije.

„U Njemačku sam išao tražiti sebe. Mnogo me toga tu nerviralo, politika, prilike u društvu, pa sam se pokušao ostvariti u sređenoj sredini. Prvo sam se zaposlio u restoranu u bavarskom gradu Ethingu. Tu sam upoznao jednog čovjeka koji mi je ponudio da radim za njega kao instalater vode i grijanja što je moje zanimanje. Tu sam više zarađivao, bio puno na terenu u Münchenu i okolici“, kaže Šetić.

Poslodavac je prepoznao Šetićeve vještine i predanost poslu pa ga je preporučio za tehničkog menadžera u tvrtki za održavanje infrastrukture zgrada. Doškolovao se i dobio licencu tehničkog menadžera u tom poslu kojeg je radio četiri godine.

Tehnički menadžer u Coca Coli za Bavarsku

„Uslijedio je rad u bavarskoj podružnici Coca Cole gdje sam također bio tehnički menadžer. U taj samo posao uložio puno truda da pohvatam sve konce. Bio je to zahtjevni posao koji je tražio cjelodnevni rad u kancelariji što mi nije odgovaralo jer nisam sjedilački tip. Nabio sam nenormalnu kilažu i sa obitelji donio odluku da se vratimo u Bale“, nastavlja Šetić.

Zahvaljujući radu Njemačkoj Šetić je stekao brojne vještine, puno radio i zarađivao. Ipak, i tamo nadolazi kriza, kvaliteta života pada pa je osjetio da je vrijeme za povratak. Nakon povratka u Bale Šetić je kupio pet hektara zemlje u Valadama. Riječ je o šikari koju su morali ponovno privesti svrhi poljoprivredne proizvodnje. Međutim, za sada inicijativa stoji i ne zna kada će se pokrenuti.

„Odlučio se da će potražiti pomoć u Ministarstvu poljoprivrede i mislim da će mi se san ostvariti, da ću moći obrađivati zemlju i živjeti od prodaje na kućnom pragu. Do tada ćemo voditi oštariju Nona Marija sa domaćom kuhinjom, maneštrama, kobasicama i ostalo što sam naučio od mame Dragice i svoje none Marije. Ponuda jela je okrenuta domaćim ljudima pa radi cijele zime. Zadovoljan je što je skupio domaće ljude za personal oštarije“, zaključuje svoju priču Andrej Šetić.