Ovo su statistički podaci o uvozu voća i povrća u Hrvatsku. Možda je bolje da ih ne čitate

Nedavni video našeg čitatelja, koji je u pulskim Plodinama snimio odakle se sve u Hrvatsku uvozi voće i povrće, pa zaključio da ga ima od svuda, samo ne domaćeg, pregledan je na Facebooku Istarskog.hr preko 300.000 puta, uz preko 2.000 lajkova i skoro 1.000 komentara.

Za ovakvu temu očekivale su se brojne i burne reakcije, ali ovo je premašilo sva očekivanja. Istrijani i ljudi iz ostalih dijelova Hrvatske, do kojih je došao video, očito su vrlo zainteresirani za to što jedu i odakle. S jedne strane zainteresirani su za to kakva je kvaliteta hrane koju jedu, a s druge je tu i ekonomski element, propast domaće proizvodnje i dominacija uvoza. 

Ovih dana obišli smo još jedan popularni supermarket, pulski Interspar, i saznali da je i tamo stanje jednako kao u Plodinama. Na drugim portalima čitamo kako je slično i u Konzumu. Dakle, hrvatske trgovine krcate su voćem i povrćem sa svih strana svijeta, koje u ogromnom postotku prevladava na policama u odnosu na voće i povrće iz Hrvatske. 

To smo znali i ranije, ali ne da je stanje baš toliko poražavajuće. Naime, veliki natpisi zemlje porijekla na voću i povrću nova su obaveza, koja se primjenjuje od ove godine. Državni inspektorat provjerava pridržavaju li se trgovci novog pravilnika. Protiv onih koji se ne pridržavaju pokreću se prekršajni postupci, a predviđene su i novčane kazne. Za pravne osobe iznose od 3.980 do 6.630 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi od 660 do 1.320 eura. Obrtnici mogu biti kažnjeni iznosom od 2.650 do 3.980 eura, a fizičke osobe također od 660 do 1.320. Iz Inspektorata su najavili da će se nadzori kontinuirano provoditi tijekom cijele godine.

Procjenjuje se da će se s vremenom svi trgovci prilagoditi novim propisima. Tada ćemo jasno moći vidjeti odakle dolazi voće i povrće u hrvatske trgovine i supermarkete.

Statistički podaci pokazuju da Hrvatska uvozi 55 do 60 posto voća i povrća. Taj postotak se čini i malen s obzirom na stanje u supermarketima, ali domaći proizvodi pronalaze put do stolova i drugim putem, primjerice na tržnicama. 

Hrvatski uvoz voća i povrća postojano raste. Od 2015. do danas popeo sa s 350 milijuna eura godišnje na oko 800 milijuna. Dakle, u 10 godina je više nego udvostručen. Kao glavni razlozi navode se nestanak domaćih proizvođača, sezonalni turizam, ali i trgovački lanci koji preferiraju stabilan uvoz.

Hrvatska je neto uvoznik skoro svih vrsta voća, banana, agruma, jabuka, jagoda, breskvi, nektarina, grožđa... Pokrivamo se manje-više samo kad su u pitanju mandarine.

Kod povrća najveći deficit u robnoj razmjeni je kod luka, krumpira, rajčice, paprike i krastavaca. U najvećem postotku domaćom proizvodnjom opskrbljujemo se kupusom i mrkvom. Poseban problem je zimsko razdoblje, kad se većina svježeg povrća u trgovinama uvozi, ponajprije iz Španjolske i Italije. 

Hrvatska je jak izvoznik pšenice i kukuruza, ali se iz poljoprivrednih krugova često ističe da je problem što izvozimo sirovine, a uvozimo hranu visoke dodane vrijednosti.

Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj se od oko 2,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta obrađuje tek nešto više od polovice. Drugim riječima, zemlja bi mogla biti gotovo samodostatna u proizvodnji voća i povrća, samo kada bi bolje iskoristila postojeće površine.

Agrarni analitičari kao glavni problem na tom putu ističu fragmentirano vlasništvo, manjak mehanizacije, navodnjavanja i radne snage. Potom su tu trgovački lanci, od kojih smo i počeli ovu priču. Njima ne odgovara neizvjesnost i traže velike količine robe. Na koncu, domaćim poljoprivrednicima se više isplati sijati pšenicu i kukuruz nego povrće, koje nosi veći rizik.

Posebno poglavlje je radna snaga. Poznato je da u Hrvatskoj malo tko želi biti i konobar, a kamo li seljak. Prema procjenama, zbog ovako velikog uvoza voća i povrća, Hrvatska gubi i do 20.000 radnih mjesta. Ta radna mjesta umjesto u Hrvatskoj završavaju u Španjolskoj, Italiji i drugim zemljama.

I na koncu tu je paradoks turizma, koji troši ogromne količine hrane, odnosno i do 30 posto ukupne potrošnje voća i povrća u zemlji. Ali gosti u Hrvatskoj vrlo često jedu španjolsku rajčicu ili nizozemsku salatu. 

Prema nekim izračunima, kada bi Hrvatska bila samodostatna u visokom postotku, cijene hrane bi kratkoročno bile veće nego danas, ali dugoročno bi postale niže i stabilnije. Pokazuju to primjeri nekih europskih zemalja, kao što su Slovenija, Poljska, Francuska, Španjolska i Italija.