Zvono udarilo 185 puta za 185 ugašenih života: 'Moramo učiti na greškama'

Stotinu osamdeset i pet puta zazvonilo je zvono Alma Mater Dolorosa na raškom trgu u znak sjećanja na isto toliko izgubljenih života u velikoj rudarskoj nesreći koja se dogodila 28. veljače 1940. godine u Raši.

„Ono što se dogodilo tog kobnog dana nije bila nesreća u punom smislu te riječi – bila je to posljedica sustavnog zanemarivanja radničke sigurnosti u ime ideološke i industrijske ambicije. Bila je to tragedija koju je bilo moguće spriječiti.“, rekao je u RKUD-u načelnik Raše Leo Knapić na komemoraciji povodm 86. obljetnice nesreće i nastavio:

„Raša nije samo ime rudnika. To je ime boli, šutnje i nepravde. Ime koje zaslužuje da se pamti – ne samo kao opomena, već i kao poziv na odgovornost.“

Država forsirala rast proizvodnje bez obzira na cijenu

„Ne može se govoriti o tragediji u Raši bez da se jasno imenuje nepobitna odgovornost tadašnje talijanske države, koja je – vođena imperativima fašističkog režima – nemilosrdno forsirala luđački rast proizvodnje ugljena bez obzira na cijenu. Sigurnosne kontrole bile su minimalne ili potpuno zanemarene, a rudari izloženi neprekidnom riziku, bez stvarne zaštite i prava.“, kazao je raški načelnik.

Podsjetivši na povijest komemoracije tragedije, predsjednica Zajednice Talijana Labin Daniela Mohorović rekla je da su je prvi put organizirali 2007. godine na prijedlog Istrovenetskog kulturnog kruga „Istra“ iz Trsta, te kasnije nastavili uz njihovu suradnju te potporu Općine Raša i Grada Labina.

„Nedavno smo s velikim ponosom ostvarili još jedan cilj, vrlo značajan, koji daje smisao našim naporima. Ukazom predsjednika Italije Sergia Mattarelle poginulim rudarima je dodijeljena Zvijezda zasluge rada, pod nazivom 'Maestro del Lavoro'“, kazala je Daniela Mohorović.

Talijanski veleposlanik u Hrvatskoj Paolo Trichilo rekao je da je tragedija bila predugo ignorirana te da se s njome upoznao iz knjiga Rinalda Racovza i Tullia Vorana, a Livio Dorigo iz Kruga „Istra“ rekao da je cilj komemoracije podsjetiti na žrtvu koju su dali rudari za napredak čovječanstva.

„Što je svjetlilo u tom mraku rudnika? Rudari su patili i radili, i dali mlade živote za napredak pod svjetlom jednog mita o solidarnosti čovječanstva“, kazao je Dorigo, naglasivši da je pogibli rudara kumovala ondašnja maksima o maksimizaciji proizvodnje i dehumanizaciji radnika, te da nikad više ne bi smjelo biti poginulih na radnom mjestu.

Nove tehnologije kompliciraju položaj radnika

Predsjednik Talijanske Unije Maurizio Tremul kazao je da bi čovječanstvo trebalo biti sposobno učiti iz vlastitih grešaka, te da se takve tragedije, kojih ima i dan danas drugdje po svijetu, događaju kad se profit stavi ispred čovjeka te kad se čovjek svodi na potrošača ili klijenta. Spomenuo je i da se s dolaskom novih tehnologija, posebno umjetne inteligencije, situacija za čovjeka, osobu koja radi, još više zapliće.

Podsjetivši da je povijest Istre kompleksna i bolna, zamjenica župana Jessica Acquavita završila je u optimističnom tonu, zaključivši da smo kao regija postigli zrelost, a gradonačelnik Labina Donald Blašković govorio je o rudarima kao svojevrsnoj industrijskoj avangardi ondašnjeg vremena, u usporedbi s ostalim dijelovima Istre. Župan Boris Miletić spomenuo je socijalni element, rekavši da su početkom stoljeća ljudi iseljavali zbog gladi, te da je rudnik prehranjivao brojne obitelji.

„Tragedija nema jednu dimenziju. Izgubiti sina, oca, je uvijek tragedija, ali treba je staviti u kontekst vremena. Početak prošlog stoljeća je bilo doba industrijalizacije u Istri. Dotad je većina ljudi živjela od poljoprivrede, a onda se pojavila mogućnost rada za nadnicu, u rudniku, kamenolomu, brodogradilištu... Ljudi možda ne bi išli u jamu da je bilo nešto drugo. Tih 185 mrtvih je značilo 2.000 gladnih. Jer rudar je bio hranitelj“, podsjetio je Miletić.

U pohlepi velikih stradaju mali

Saborski zastupnik IDS-a Dalibor Paus rekao je da tragedija raških rudara pokazuje što se događa sa malima kada naraste pohlepa velikih.

Giulia Millevoi iz Društva za uzajamnu pomoć „Onorato Zustović“ rekla je da tragedija koje se prisjećamo komemoracija mora biti upozorenje.

„Trka za profitom ne smije biti ispred sigurnosti radnika, kao što je nažalost bilo prije 85 godina, kada je direktor rudnika inženjer Augusto Batini, koji je u srcu imao sudbine i sigurnost radnika, dobio otkaz te bio zamijenjen drugima, sklonijima odobravanju opasnih praksi, a koje su, ubrzo nakon toga, dovele do katastrofe“, rekla je Millevoi.

Pročitano je i pismo zastupnika Furija Radina, koji nije mogao biti prisutan.

„Danas, daleko od moje istarske zemlje, u obiteljskoj prilici koja slavi život, sa sobom nosim i sjećanje na te žrtve rada“, poručio je Radin.

Govorili su još i Edvino Jerian, predsjednik Narodnog sveučilišta iz Trsta, Roberto Kodermatz iz udruge Majstori rada iz Udina, gradonačelnik San Giorgia di Nogaro Pietro del Frate, gradonačelnik Torviscose Enrico Monticolo i Lodovico Rustico iz udruge Ad un decimum.

U opsežnom i emotivnom programu nastupili su zbor labinske Zajednice Talijana te učenica raške Osnovne škole Larisa Merdanović koja je pročitala pjesmu Elegija o labinskom rudaru Davorke Flego. Komemoraciji su prisustvovale načelnice Sv. Nedelje i Kršana Irene Franković i Ana Vuksan, Služena je sveta misa u raškoj crkvi. Općini su gosti iz Italije uručili reprodukciju spomenika rudaru koji je nekad stajao u Raši.