'S mlađim bratom sam nerazdvojan, igrati s njim sjajan je osjećaj. Sanjamo naslov s Pulom'

Na početku drugog dijela prvenstva SuperSport Hrvatske malonogometne lige razgovaramo s Bepom Pausom, 24-godišnjim kapetanom Futsal Pule. Ovaj Puljanin, student geografije na PMF-u, ljetos je ostvario uspjeh za pamćenje, postavši sveučilišni prvak svijeta u futsalu. To mu je dalo poticaj da svojim majstorijama nastavi oduševljavati svoje navijače.

Sportski put započeo je sa šesst godina u Nogometnom klubu Banjole, a potom je igrao za pomladak Uljanika i Fažane. Sa 17 godina prihvaća poziv vodstva tadašnje Futsal Pule, čime se u potpunosti posvećuje - futsalu.

- Tijekom studija nastupao si u Zagrebu. Smatraš li da je to doprinijelo tvom osobnom razvoju?

- Život u Zagrebu bio je izazovno i poučno iskustvo, prije svega na osobnom planu, u razvoju samostalnosti i odgovornosti. Igrački mi je također pomoglo zbog važne uloge u ekipi s ambicijama ulaska u viši rang natjecanja, što se na kraju i ostvarilo. Uspinjača mi je omogućila da vidim kako izgleda igrati s vrhunskim igračima i što je potrebno za doći na tu razinu.

- Nakon dvogodišnjeg razdoblja izvan Pule odlučio si se na povratak. Koji su motivi stajali iza te odluke?

- Pula je grad u kojem vidim sebe u budućnosti, povratak je svakako bio planiran nakon studija. Doduše, to se malo ubrzalo zbog moje velike želje za igranjem u klubu iz svoga rodnog grada. Važnu ulogu u mojoj odluci imao je i tadašnji trener Alvaro Martinez, odnosno obostrana želja za suradnjom i razvojem.

- U drugom dijelu sezone preuzeo si dužnost kapetana momčadi. Kako vidiš tu ulogu?

- Velika je to čast, ali i odgovornost. No, prije svega želim svojim primjerom i radom pokazati i utrti put ostalim suigračima, pogotovo mladima. Naravno, zahvalan sam upravi, treneru i suigračima na ukazanom povjerenju te se nadam da ću opravdati njihova očekivanja.

- Krenuo je drugi dio prvenstva, što očekuješ od ove sezone?

- Što se tiče nastavka natjecanja, naš cilj je jasan – ulazak u playoff. Nismo zadovoljni prvim dijelom sezone, što nam daje dodatnu motivaciju da napredujemo, ispravljamo pogreške i naposljetku bolje odradimo drugi dio prvenstva. Ispred nas je još sedam utakmica s izuzetno kvalitetnim protivnicima. Očekujem borbu za svaki bod, ali siguran sam da imamo kvalitetu i ambiciju za ostvarenje zacrtanog cilja.

- Hrvatska futsal reprezentacija nedavno je osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu. Doprinosi li taj uspjeh jačanju pozicije futsala u Hrvatskoj i rastu njegove popularnosti?

- Najprije bih čestitao svima u reprezentaciji na ostvarenju ovog fenomenalnog uspjeha, a posebno našim Puležanima, Niki Vukmiru i Davidu Mataji. Siguran sam da će ovaj uspjeh još dodatno ubrzati rast popularnosti futsala u Hrvatskoj. Treba iskoristiti ovaj uspjeh kako bi se privukao još veći broj djece u sport i potaknuo interes većeg broja sponzora. Zajedno s kvalitetnom strukom i igračima, ne sumnjam da futsal u Hrvatskoj ima svijetlu budućnost.

- Koji su tvoji daljnji ciljevi na profesionalnom i privatnom planu?

Što se tiče privatnog plana, trenutno mi je završetak studija najveći prioritet, uz futsal, naravno. Profesionalno, cilj mi je napredovati u svim segmentima igre. Svjestan sam da ima još puno prostora i vremena za napredak. Proces u kojem se taj napredak događa zapravo je nešto što me veseli i privlači da ostanem još dugo u ovom sportu. Svakako bi vrhunac bila ligaška titula s Pulom koju svi u klubu sanjamo.

- Za kraj, u momčadi je i Frane - kako je igrati s bratom? Pomaže li vam ta povezanost na terenu ili je teško razdvojiti privatni odnos od "profesionalnog"?

Sjajan je osjećaj biti zajedno s mlađim bratom u ekipi. Sigurno je da to donosi dodatnu povezanost na terenu, što je posebno važno u futsalu gdje stotinke odlučuju. Znam da ponekad ni njemu nije lako jer zbog naše povezanosti izvan terena možda postupam strože prema njemu. Njegov napredak je izuzetan i uvjeren sam da će u godinama koje slijede on i još nekoliko mladih igrača biti nositelji kluba.