Tek što je obustavljen lovostaj sitne plave ribe, najavljena nova ograničenja

Tek je istekla redovita obustava izlova sitne plave ribe okružujućom mrežama plivaricama, a već se najavljuju nova ograničenja. Naime, prvih ribolovnih noći ribari su ulovili male ribe, više od 60 srdela u kilogramu. Dovoljno za ribarnice, premala za konzerviranje u tvornicama.

Inače, prestanak obustave je pao u vrijeme kada je mlad mjesec pa se ne izlazi na more. Potom je, uobičajeno za ovo doba godine, došao jugo sa kišom, pa su brodovi izašli na more tek dva do tri puta. Od istarskih plivaričara saznajemo da su se u potrazi za većom srdelom otisnuli sve do otoka Suska.

Zabrana ribolova u pojedinim dijelovima Kvarnera?

I odista srdela je bila nešto veća nego uz zapadnu obalu Istre, a i ulov je bio veći. Međutim, srdela i dalje izgleda kao nedorasla pa se očekuje da će Uprava za ribarstvo uvesti djelomična ograničenja ribolova. Prošle godine jedno je vrijeme bio zabranjen ulov sitne plave ribe sjevernije od Punte križa, na pola puta između Rovinja i Limskog kanala.

Sada se govori da će se ribolov zabraniti u pojedinim dijelovima Kvarnera. Ribari očekuju obavijesti iz Uprave za ribarstvo da se mogu orijentirati gdje će loviti. Ova neizvjesnost je najgora jer ne mogu ugovarati prodaju ribe za ribarnice.

Neizvjesnost vlada i među riboprerađivačima. Na sreću ili nesreću preostale su samo tri tvornice za konzerviranje ribe, rovinjska Mirna u sustavu Podravke, Sardina u Postirama na otoku Braču i Mardešić na Dugom otoku.

Na kraju nam preostaje uzgojena riba

Šezdeset primjeraka u kilogramu srdele je najmanja pecatura koja se može strojno rezati za postavljanje u kutijice. Ispod toga srdela se može koristiti samo za uzgoj tuna. Budući da već dugo nema menula, radničkih brancina kako su ih nekad nazivali, da nema srdele i inćuna kupcima u ribarnicama po pristupačnim cijenama preostaje tek uzgojena riba.

Riječ je o oradama i brancinima te nešto skupljim zubacima. Iz uzgoja su i iverci koji stižu s Dalekog istoka. Povoljni su i fileti lososa koji su vrlo ukusni, a na isteku roka mogu se kupiti već za 15 eura po kilogramu.

Potrošači često raspravljaju o razlici u kvaliteti divlje i uzgojene ribe. Nedvojbeno je da razlika postoji. Prosječan konzument ribe, onaj koji je na jelovniku ima jednom tjedno, teško će međutim te razlike zamijetiti.

Razlika u cijeni divlje i uzgojene riba je velika, pa sve više ljudi kupuje uzgojenu ribu. Uostalom, u mesnicama već desetljećima nema domaćih kokica pa su se potrošači naučili kupovati uzgojene. Tako će s vremenom biti i s ribom.