URBANA LEGENDA Prvomajska asfaltirana zbog Tita i Jovanke. Grad će sad spiskati 150.000 eura na 'privremeno rješenje'

Ne, Prvomajska se ne obnavlja, kao što ste na prvu loptu pomislili, neće se na nju položiti lijepe, kamene ploče kao što su nekad bile, ona samo dobiva novi sloj asfalta ili, ljepše će zvučati, ‘asfaltni zastor’, kao što najavljuju iz Grada Pule. Zvuči pomalo uzvišeno, kao da je u pitanju kakav kazališni zastor od skupocjenog damasta koji će pokriti glavnu i najružniju ulicu u centru Pule, ružniju od bilo koje ulice u središtu bilo kojeg (primorskog) grada u Istri, a i šire, puno šire. Dakle, ukoliko ne zvuči preskromno, Prvomajska, službeno Ulica Sergijevaca, vjerojatno je najružnija glavna ulica kojom smo imali prilike prošetati ili je barem pogledati na nekom virtualnom vodiču.

Njoj će se, elem, po nalogu gradskih otaca, udahnuti novi život tako što će se neugledni asfaltni sloj pun zakrpa prekriti, kako smo imali prilike pročitati, novim zastorom od istog materijala, a bit će to, čitamo dalje, “privremeno funkcionalno i estetsko uređenje, nakon brojnih prekopa koji su se tijekom godina izvodili, zbog brojnih prekopa koji su narušili izgled i sigurnost ulice te otežali pješački promet”. Nije mi poznato koliko je ulica kojom svakodnevno prolazim opasna za pješake, nisam primijetila nikakve neravnine i rupe, osim, jasno, zakrpa. A one, naravno, nisu lijepe, kao ni asfalt između njih.

Gradski oci odmah su uz vijest o radovima koji počinju već ovog mjeseca, čim stane kiša, najavili da se opsežna rekonstrukcija s cjelokupnom infrastrukturom planira naknadno, u sklopu projekta Aglomeracija centar.

Hoćemo li dotad biti živi, zaredali su komentari na društvenim mrežama, a među njima i oni logični: u krpanje zakrpe potrošit će se ravno 150.000 eura.

Prenosimo reakciju vrtlara Krune: ”Neprihvatljivo je 150.000 eura potrošiti na privremeno rješenje. I usto asfalt je nedopustiv! Za dva mjeseca će se opet nešto raskopavati pa opet krpati. To treba obnoviti kako spada i postaviti kameno opločenje kako i dolikuje jednoj starogradskoj jezgri i takvoj povijesnoj cjelini. To se ne smije dopustiti jer će takvo privremeno rješenje opet potrajati sljedećih 15 ili više godina. Vrlo neodgovorno.”

“To je bacanje novca, a nikako estetsko rješenje. To je novac građana, napravite posao kako treba. Projekt Aglomeracija pitanje je tko od nas koji sada komentira će to doživjeti”, čitamo drugi komentar, a treći čitatelj zdvaja: "Pješačku ulicu zaliti betonom ne znam ča bin reka, to je za plakati. Istra puna kamenja. Samo pogledati onu rivu sve ti je jasno.”

Prvomajska je doživjela kulturocid prije više od šest desetljeća, 60-ih, no kopalo se i potkraj 70-ih. Kroz maglu se sjećam kopanja, dizanja ploča i asfaltiranja u dijelu ulice bližem Portarati tamo negdje koncem 70-ih, dok sam tuda svakodnevno prolazila na putu u Osnovnu školu “Moša Pijade”, današnji Centar. 

Pulski arhitekt i kroničar Anton Percan svojedobno je javno podsjetio na urbanu legendu po kojoj je ulica asfaltirana da bi se njome lakše prošetala Titova supruga Jovanka u štiklama dok se on nalazio na proslavi otvorenja Ribarske kolibe na proljeće 1960. godine. O završnim radovima u Prvomajskoj te godine izvijestio je i Glas Istre. Percan je tad u jednom mediju izjavio da je često o toj temi razgovarao sa zasigurno najboljim poznavateljem pulske graditeljske baštine, danas pokojnim arhitektom Attiliom Krizmanićem, koji je tvrdio da u gradskoj arhivi ne postoji niti jedan dokument ni pisani zapis o asfaltiranju Prvomajske. To su nam kasnije potvrdili i iz Grada, odakle su na naš upit odgovorili da ne postoji dokumentacija, projekt niti fotografije o uklanjanju ili prekrivanju kamenih ploča iz 1960. godine. Iz toga je, kazao je Percan, zaključio da je do asfaltiranja došlo neposrednom naredbom nekog utjecajnog i visokopozicioniranog političara. 

Trgovački starosjedilac u toj ulici Muhamed Hubanić Hamo, koji ondje posluje gotovo pola stoljeća, prije nekoliko mi je godina kazao da se ne sjeća koje su godine točno uklonjene stare ploče, poput onih koje se još uvijek nalaze u Kandlerovoj, ali misli da je to bilo 70-ih. I tih se, godina, naime, ulica uređivala. I on potvrđuje urbani mit o Jovanki u štiklama koja je trebala tuda proći pa su ploče preko noći dignute, a ulica zalivena asfaltom.

"Zasmetalo me što se ta znamenitost prekrila ovako ružnim asfaltom. To je zaista sramota. Svi primorski gradovi popločani su finim granitom. Ispod asfalta je kamen star 3.000 godina, još iz vremena nezakcija, po njemu sam hodao", uvjeravao me tad Hamo.

Kako bilo, središnja pulska ulica tad je nagrđena za idućih više od pola stoljeća, a kako je krenulo, možda se sto godina poslije iz ružnog pačeta prometne u labudicu.

U međuvremenu su iste takve ploče podignute s Portarate i Foruma, dio njih možemo pronaći u selu Sv. Juraj i na Zeleniki, a umjesto njih nađeno je "rješenje" koje se ljušti 20-25 godina nakon što je postavljeno. Ako se takvo što planira i u Kandlerovoj, bolje da ostane takva kakva jest, sumorna, razlokana i autentična.