'Kad smo 1965. godine u Vrsaru kupili imanje, bio je to razrušen objekt na vrhu ogoljenog brijega'

Umrla je Goranka Vrus-Murtić poznata, hrvatska slikarica, koja je bila i supruga Ede Murtića. Osim što se i sama bavila umjetnošću ona je i podržavala fondaciju svojeg supruga, borila se za njegovo nasljeđe.

Rođena je u Velikoj Gorici 1937. godine, 22. veljače. Diplomirala 1960. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (O. Postružnik). Bila je suradnica Majstorske radionice K. Hegedušića (1960–62). Isprva je dramatičnim ritmovima linija i zvučnim akordima boja gradila apstraktne kompozicije (Razdor zvuka, 1984), potom je u ciklusu Zemlja upotrebljavala zagasite tonove, a u kompoziciji su se nazirali dijelovi krajolika i vegetacije. Bavila se emajlom, tapiserijom i kostimografijom.

Posljednjih se godina najviše bavila ostavštinom Ede Murtića, njezine velike ljubavi.

Kada je bila izložba u HDLU-u posvećena Murtiću, za Jutarnji list dala je intervju Branku Franceschom, ravnatelju NNMU.

Tada je govorila i o njihovom zajedničkom imanju u Vrsaru, koje je poznato mjesto za sve ljubitelje umjetnosti. Kako je tada rekla: "Kad smo 1965. godine u Vrsaru kupili imanje, bio je to razrušen gospodarski objekt na vrhu ogoljenog brijega. Uz puno truda i ljubavi preobrazili smo objekt u pomalo rustikalnu kuću za odmor s atelijerima za mene i Edu, oko koje je sada sjenoviti vrt. Tamo i danas nastojim održati duh velikih, nadahnjujućih druženja bez kojih Edo nije mogao živjeti, a kamoli stvarati. Danas su to neki drugi, mlađi ljudi, prijatelji naših sinova, ali koji su kao i naši prijatelji ljubitelji umjetnosti i intelektualci. Kad bi samo naše sjenice mogle ispričati o čemu se sve razgovaralo, kakve fantastične ideje su tamo izgovorene, kakvi veličanstveni projekti i utopijski koncepti. Edo je bio magnet koji je privlačio sve velike intelektualce našeg doba. Znalo se da će kod nas u opuštenoj atmosferi biti dobro društvo oko dobrog stola, sve što je potrebno za vrhunski ljetni ugođaj i doživljaj".