Bio je prvi doktor znanosti iz područja pedagogije u Istri: predavao je u Puli i Labinu

U Rijeci je 19. siječnja u 91. godini života preminuo prof. dr. sc. Vladimir Rosić, jedan od najznačajnijih pedagoga u novijoj povijesti hrvatskog školstva, čiji je znanstveni, nastavnički i organizacijski doprinos duboko utkan u obrazovni sustav Istre – osobito Pule i Labina.

Rođen 2. lipnja 1935. u Skopju, Rosić je školovanje započeo u Hrvatskoj te 1953. godine završio Učiteljsku školu u Križevcima. Kao učitelj i nastavnik radio je u više sredina diljem Hrvatske, ali njegov ključni pedagoški i znanstveni trag ostao je vezan uz Istru.

U visokoškolsko obrazovanje uključen je od 1963. do 1978. godine kao vanjski nastavnik za kolegij Opće pedagogije na Pedagoškoj akademiji u Puli.

Do 1978. godine radi kao učitelj u Srednjoj školi u Labinu, odakle prelazi u stalni radni odnos na Pedagoški fakultet u Rijeci.

Godine 1979. dobiva Nagradu Općine Labina za izniman doprinos obrazovanju.

Kasnije je bio i voditelj izvanrednog stručnog studija strojarstva Tehničkog fakulteta u Rijeci – dislociranog upravo u Labinu i Puli – čime je omogućio mladima s istarskog područja kvalitetno visoko obrazovanje bez napuštanja rodne sredine.

Od 1963. do 1978. godine bio je vanjski predavač Opće pedagogije na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji u Puli, a nakon prelaska u stalni radni odnos na Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci, nastavlja djelovati i u Puli kao nositelj kolegija i mentor budućim učiteljima i odgojiteljima.

Upravo u Puli organizira brojne znanstvene i stručne skupove, uključujući i "Puljske pedagoške susrete", gdje sudjeluje kao predavač, recenzent i urednik. Bio je ključna figura u stručnim okupljanjima poput "Dana Mate Demarina", posvećenih razvoju teorije i prakse odgoja i obrazovanja.

Pored nastavnog rada, bio je i recenzent časopisa "Metodički obzori", te suradnik na brojnim projektima u okviru Visoke učiteljske škole i kasnije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

U Puli je objavio više značajnih knjiga, poput: Predškolski odgoj i društvo (1984., 1985.); Timska nastava (2005.) i Deseta obljetnica Politehnike Pula (2010.).

Bio je jedan od pokretača izdavačke djelatnosti visokoškolskih ustanova u Puli, a njegov doprinos zabilježen je i u Monografiji Sveučilišta u Rijeci i u izdanju "Doktorske disertacije Sveučilišta u Rijeci 1974. – 1996." koju je uredio.

Godine 1983. Općina Pula dodijelila mu je priznanje "Uzoran prosvjetni radnik", a 1989. postao je dobitnik državne nagrade "Ivan Filipović" – najviše nagrade u obrazovanju.

U mirovinu je otišao 1. listopada 2005., ali i dalje je bio aktivan kao gostujući profesor na fakultetima u Osijeku, Zadru, kao i na Politehnici u Puli.

Ukupno je objavio 29 knjiga, više od 180 znanstvenih i stručnih radova, bio urednik 58 zbornika, recenzent 165 radova, te je održao preko 120 predavanja učiteljima, nastavnicima i stručnjacima iz područja pedagogije i komunikacije. Njegovo znanstveno djelovanje obuhvaćalo je teme obiteljske pedagogije, domskog odgoja, obrazovanja odraslih i odgojno-obrazovne komunikacije.

Bio je prvi doktor znanosti iz područja pedagogije u Istri, i ostaje upamćen kao pedagog koji je svojim znanjem, vizijom i predanošću podizao kvalitetu obrazovanja na svim razinama – od osnovne škole do sveučilišta.