‘Potpisao bih ovakvu berbu do kraja života! Smješkamo se, vina će biti vrhunska‘

Moreno Coronica, vlasnik tvrtke ATC iz mjesta Koreniki kod Umaga, jedan je od najznačajnijih hrvatskih i istarskih vinara. S Coronicom smo razgovarali o kvaliteti vina iz ovogodišnje berbe, stanju na tržištu vina, problemima pada vinogradarskih površina i stanju hrvatskog vinarskog sektora. Za Jutarnji list je otkrio, između ostalog, planove vezane uz vinsku arhivu.

U ovom se trenutku već mogu procijeniti rezultati ovogodišnje berbe. Kakva je bila berba i kakva će biti vina iz berbe 2025. godine?

- Osobno bih potpisao ovakvu berbu do kraja života. Bila je, istina, vrlo zahtjevna jer je proljeće bilo jako kišno, a kada su se vremenske prilike stabilizirale, odjednom su temperature narasle na 36 i 37 Celzijevih stupnjeva. To je za vinovu lozu, kao i za ljude, strašan šok, ali smo se opet uvjerili kako su biljke otporne, pogotovo stariji nasadi, tako da mogu reći da takve temperaturne šokove možda više osjećaju ljudi – vinari, na svom tijelu – nego stariji nasadi vinove loze. Dakle, stariji nasadi i stariji vinogradi takve su šokove puno lakše premostili nego što su to premostili mladi vinogradi, na kojima su se vidjele posljedice. Mi imamo vinograde u rodu stare šest-sedam godina pa sve do 36 i 37 godina. Kod mlađih vinograda osjete se posljedice temperaturnih šokova. Unatoč svemu, vrlo smo zadovoljni ovogodišnjom berbom, kako količinski, tako i kvalitetom.

Kvalitetan i iskren rad u vinogradu i podrumu, uz nove tehnologije, ključni su faktori. Važno je da vinar i vinogradar znaju upravljati tehnologijom, ali i da imaju iskustvo i osobni stil proizvodnje vina

A možete li reći kakva će biti vina?

- Što se tiče razvoja bijelih vina iz ovogodišnje berbe, rekao bih da se smješkamo, dok kod crvenih sorti već vidimo da se radi o vinima jake strukture, vinima s izrazito jakim potencijalom... Izražene su kiseline, a i alkoholi su ozbiljni. Izazov je staviti ih u pravom trenutku u bačve gdje će odležavati i izvući maksimalno od tog potencijala, koji je već sada, vidimo, ogroman.

Je li se općenito stabilizirala situacija na tržištu što se tiče plasmana vina?

- Na tržištu ima svega i svakojakih vina. Primjerice, nešto što se razvijalo u deset godina na tržištu danas se dogodi u godinu dana. Trendovi i navike se mijenjaju, ali nekako sam uvjeren da se potrošači vraćaju klasici i da su klasično proizvedena vina sada opet u trendu. Uvijek ima oscilacija i različitih preferencija, ali kvalitetan i iskren rad u vinogradu i podrumu, uz nove tehnologije, ključni su faktori. Važno je da vinar i vinogradar znaju upravljati tehnologijom, ali i da imaju iskustvo i izgrađen osobni stil proizvodnje vina.

Turisti dolaze u našu vinariju, i to nas veseli. Imamo posjetitelje 365 dana u godini. Na ruku nam ide činjenica što je Istarska županija odlično turistički i gastronomski pozicionirana

Kako komentirate veliki pad površina zasađenih vinovom lozom, koji se događa posljednjih godina?

- Taj trend pada nije izražen samo u nekoliko posljednjih godina nego traje dulje vrijeme. Potpuno razumijem ljude koji su bili samo vinogradari i koji su se u jednom trenutku umorili od toga da rade, a da nemaju nikakvu zaradu. Zato, ako želimo održati kvalitetu i cijenu vina, moramo održati i kvalitetu grožđa. Ne možete danas nagovoriti mladog čovjeka da investira u podizanje pet-šest hektara vinograda i da mukotrpno radi, a da njegovo grožđe ima cijenu kakvu je imalo prije pet-šest godina. Vidljivo je da tu treba doći do nekakve suradnje između vinara i proizvođača grožđa, tako da se isplati obrađivati vinograde. U suprotnom će se trend pada vinogradarskih površina nastaviti. Problem je dodatno izražen u zadnjih desetak godina i zbog činjenice da se velik broj mladih ljudi iselio iz Hrvatske u druge zemlje, tako da su neka područja gotovo ostala bez mladih ljudi.

Kakve su posljedice pada vinogradarskih površina?

- Čim se smanjuju površine pod vinogradima, a samim time i količina grožđa, širom se otvaraju vrata uvozu velikih količina vina upitne kvalitete.

Navodno su velike količine takvih vina na hrvatskom tržištu...

- To nije toliko teško ni izračunati. Poznato je kolika je potrošnja vina u Hrvatskoj, a kolika je proizvodnja. Razlika se nadoknađuje uvozom. Kako se ne bismo krivo razumjeli, nitko nije protiv tržišne utakmice i legalnog uvoza jer i mi izvozimo. To je normalna tržišna utakmica i ona je stimulativna. Međutim, ovo što sam sada rekao nije ništa novo, nego je to problem koji treba rješavati. Trebamo ga zajednički riješiti. Ne treba izmišljati toplu vodu, nego se treba ozbiljno pozabaviti tim problemom i riješiti ga.

Hoće li doći do gašenja nekih vinarija, a pogotovo onih koje nemaju nasljednike u obitelji?

- Neće doći do gašenja jer je velik trud uložen kako bi se podignula i postavila neka vinarija. Međutim, imamo trend da se sve više vinarija prodaje. Nije ni to ništa loše ako je preuzme i dođe novi vlasnik koji će nastaviti razvijati vinariju i dati joj novi vjetar u leđa. Međutim, za neku regiju i imidž vinske regije najveći doprinos daju obiteljske vinarije. Potrebne su i velike vinarije i vinarije u koje kapital ulažu poduzetnici iz nekih drugih poslova. Sve je to potrebno i nitko nikome ne smeta. Hrvatska je mala zemlja, ali je jako bogata autohtonim sortama vinove loze i tu raznolikost i posebnost treba iskoristiti. Na malom prostoru imamo bogatstvo različitosti. To je ogroman potencijal.

Na što se treba fokusirati Hrvatska što se tiče proizvodnje vina?

- Potrebno se fokusirati na male obiteljske proizvodnje, pogotovo na one koje imaju dodatnu vrijednost i posebnost. Tu ne mislim samo na vinare, nego na sve proizvođače prehrambenih i drugih proizvoda. Danas je Hrvatska vrlo interesantno tržište za vrijeme turističke sezone. U situaciji kada nemate dostatnu vlastitu proizvodnju, morate se okrenuti uvozu. Nije tajna da je Hrvatska za vrijeme sezone širom otvorena za uvozne proizvode.

Ne možete danas nagovoriti mladog čovjeka da investira u podizanje pet-šest hektara vinograda i da mukotrpno radi a da njegovo grožđe ima cijenu kakvu je imalo prije pet-šest godina

Kako imati vlastitu dostatnu proizvodnju?

- Problem je što vrlo malo proizvodimo. Mladim ljudima manje se isplati proizvoditi poljoprivredne proizvode nego se baviti turizmom. Zapustili smo proizvodnju.

Zar i vinarije, sirane, pršutane... ne mogu biti motiv dolaska gostiju?

- Ne da mogu, nego to i jesu. Malo je već dosadilo slušati podatke o porastu noćenja i dolazaka. Kada bismo toliko rasli, kako nas obasipaju podacima u zadnjih 30 godina, činjenica je da ne bi bilo slobodnog mjesta na obali. Potrebno je stati na loptu i govoriti istinu jer će se tek tada moći povlačiti kvalitetni potezi. Nisu noćenja toliko bitna. Bitnije je zadovoljstvo gostiju, a to zadovoljstvo treba pratiti i potrošnja. Prednost je Hrvatske još uvijek to što gosti naših vinarija vide vinara, razgovaraju s njim, a to mogu rijetko gdje drugo napraviti. Moja generacija to mora raditi, i to radi sa zadovoljstvom, a pitanje je hoće li to morati raditi generacije koje dolaze iza nas. Možda neće morati niti htjeti razgovarati s posjetiteljima vinarija. Mi se trudimo postaviti Hrvatsku na mjesto koje joj pripada i koje zaslužuje.

Vaša tvrtka, kažete, stalno investira. Što je sad u tijeku?

- Podrum se ne može napraviti, nego se gradi. Vinograd se ne sadi, nego se gradi. To je stalan proces. Svake godine radimo nešto novo, svake godine kupujemo nove strojeve, svake godine sadimo lozu... Nije to čak ni gradnja, nego je to najsličnije evolucijskom procesu. Svatko tko je realan mora priznati da je prva generacija privatnih vinara u Hrvatskoj jako puno napravila i izgradila. Svi se nadamo da će nove generacije nastaviti i nadograditi ono što smo mi napravili i postigli.

Što trenutačno radite?

- Radimo nadogradnju u podrumu i uređujemo dio za arhivska vina. U restoranima se sve više traže arhivska vina, tako da je i takva investicija došla na red. Mi, inače, imamo arhiv, ali on nije velik, tako da je sada došao red da se puno ozbiljnije bavimo arhivom i arhivskim vinima. Prije 20 ili 25 godina nisam znao da ću doći na ovu današnju razinu, tako da nisam previše ni razmišljao o arhivi. Istina je da sam se trudio i puno radio da bih došao na što višu razinu, ali tada nitko od nas nije imao predodžbu o tome kako će sve to danas izgledati. Često kažem da, kada smo počeli, vjerovali smo, a danas imamo to u što smo vjerovali.

Jeste li tada znali da ćete postati jedan od poznatijih hrvatskih vinara?

- Neee. Nisam znao ni da ću imati ovakvu vinariju i vinograde kakve imam danas. Sada, kada sam s vinima vani, kada se mogu uspoređivati s vinima iz drugih regija, mogu mjeriti što sam postigao.

Jeste li zadovoljni posjetima turista vašoj vinariji?

- Da, zadovoljan sam. Turisti, odnosno gosti, dolaze u našu vinariju, i to nas veseli. Svakako za to ima zasluge činjenica što je Istra razvijena destinacija te što smo blizu Italiji, Austriji, Sloveniji... U krugu od pet sati vožnje imamo niz velikih gradova. Došli smo na razinu da imamo posjetitelje 365 dana u godini. To je veliko postignuće. Doduše, ništa to nije došlo preko noći. Na ruku nam ide činjenica što je Istarska županija odlično turistički i gastronomski pozicionirana, tako da mogu reći kako se radi o simbiozi javnog i privatnog.

Dojam je da su istarski vinari imali veliku potporu čelnika Istarske županije. Je li to točno?

- To je točno. Pogotovo je ta podrška bila značajna u samim počecima. Dali su vjetar u leđa nama vinarima. To treba pošteno priznati. Ne kažem da možda mi vinari ne bismo napravili dosta, ali sigurno ne bismo napravili ovoliko da nas nisu podržavali. Ne samo mi vinari nego su danas uljari, ugostitelji, tartufari, pršutari... simbol i obilježje Istre.

Jeste li zadovoljni gostima iz Slovenije?

- Slovenci su odlični gosti i odlični poznavatelji vina. Volio bih da ima 10 milijuna Slovenaca.

Priznajem da nema puno vina iz Dalmacije na vinskim kartama istarskih restorana

Kako gledate na poduzetnike koji su novac zaradili u nekoj drugoj djelatnosti i uložili ga u vinarstvo?

- To je dobrodošlo i dodana je vrijednost. Nama je trebalo 30 godina da dostignemo sadašnju razinu, a njima će trebati puno manje jer imaju kapital koji su uložili. Mi ga nismo imali, nego smo se penjali doslovno golih ruku i bosih nogu na planinu. Oni imaju žičaru.

Koliko se podignula kvaliteta vina u Hrvatskoj?

- Jako puno. Napravljen je ogroman iskorak. Prije svega zahvaljujući iskustvu koje smo mi vinari stekli, a zatim i suvremenoj tehnologiji, kako u vinogradu, tako i u podrumu. Definitivno, danas je u Hrvatskoj teško naći loše vino kod naših vinara. Netko možda ima malo bolje, netko malo manje dobro, ali to su vrlo kvalitetna vina. Možda ima određenog odstupanja u cijenama, no tržište to lako izbalansira. Mislim na slučajeve kad neka vina imaju visoku cijenu koju ne zaslužuju. To je manje bitno, ali definitivno je napravljen veliki posao,

Kakvo je Dalmacija tržište?

- Za nas istarske vinare, i ne samo istarske, Dalmacija je vrlo ozbiljno tržište. Kolege iz Dalmacije znaju reći da njima nisu vrata u Istri baš širom otvorena. Priznajem da nema puno vina iz Dalmacije na vinskim kartama istarskih restorana. Razloga za to je puno. Ne mislim da je razlog to što netko nekoga neće zato što je iz druge regije. Dalmatinski vinari sigurno zaslužuju mjesto na vinskim kartama istarskih restorana. Hrvatska ima tisuću kilometara obale, tisuću otoka... Ima mjesta za sve vinare. Ako se samo malo bolje organiziramo, sve će biti u redu, rekao je Moreno Coronica za Jutarnji list, gdje možete pročitati čitav intervju.