Vera Glasnović Gjoni: 'Zatvori su pretrpani zbog nasilja u obitelji. Vrlo često tu spadaju i verbalni delikti u međusobnoj svađi'

Težnja za slobodom jedno je od temeljnih obilježja čovjeka i civilizacije. Upravo zato nije slučajno da je osobna sloboda u hrvatskom Ustavu zajamčena kao nepovrediva. No, kako ta ustavna odredba funkcionira u praksi kaznenog prava, osobito kada je riječ o istražnom zatvoru, pitanje je na koje upozorava odvjetnica i bivša sutkinja Vera Glasnović Gjoni.

U posljednje vrijeme svjedočimo porastu kaznenih postupaka zbog nasilja u obitelji, često s teškim, pa i tragičnim posljedicama. Zakonodavac je, s ciljem zaštite žrtava, predvidio niz mjera opreza, među kojima je najčešća zabrana kontakta okrivljenika sa žrtvom. No, prema riječima odvjetnice Glasnović Gjoni, problem nastaje u trenutku kada se te mjere gotovo automatski zamjenjuju istražnim zatvorom.

"Mjere opreza može izreći sud, ali i državni odvjetnik još prije pokretanja kaznenog postupka. Iako državni odvjetnik, sukladno Ustavu, ne može sam odrediti istražni zatvor, njegova uloga u praksi značajno se povećala. Sudovi u pravilu prihvaćaju prijedloge za zamjenu mjera opreza istražnim zatvorom", upozorava Glasnović Gjoni.

Formalno se govori o "zamjeni mjere", no suštinski je riječ o lišavanju slobode. Zakon o kaznenom postupku dopušta određivanje istražnog zatvora ako postoji opasnost od ponavljanja ili dovršenja kaznenog djela. Upravo se ta odredba, smatra odvjetnica, često primjenjuje preširoko.

"Zatvori su danas pretrpani, govoreći bez pretjerivanja, osobama optuženima za nasilje u obitelji, povredu djetetovih prava i prijetnje. Veliku većinu čine muškarci. Dok se kod fizičkog nasilja to može objasniti, zabrinjava činjenica da se u kaznenopravnu sferu sve češće uvlače i verbalni sukobi koji su posljedica bračnih svađa, a za svađu su uvijek potrebne dvije strane. Treba reći i da muškarci nerado prijavljuju takva kaznena djela jer su, kao, sramotna", ističe.

Prema njezinu mišljenju, strah od mogućih tragičnih ishoda često dovodi do pretjerane represije. Taj se strah, kaže, prenosi s državnog odvjetništva na sudove, koji nerijetko posežu za najstrožom mjerom - istražnim zatvorom.

Naša sugovornica naglašava da ne dovodi u pitanje potrebu kaznenog progona nasilja u obitelji, koje je od 2015. godine s pravom izdvojeno kao kazneno djelo, a ne tek prekršaj. No upozorava da se odluke o lišavanju slobode moraju donositi znatno opreznije i temeljitije.

"Posljedice istražnog zatvora za okrivljenika mogu biti pogubne: gubitak posla, financijski slom, javna stigmatizacija. U mnogim slučajevima osoba je već društveno osuđena prije pravomoćne presude", kaže.

Zbog toga smatra da gotovo rutinsko određivanje istražnog zatvora, osobito u ovim vrstama kaznenih djela, predstavlja ozbiljan pravni i ustavni problem, ali i šire društveno pitanje. 

"Ako osobna sloboda doista jest nepovrediva, onda svako njezino ograničenje mora biti krajnja mjera, a ne pravilo. Neobično je da u istražnom zatvoru znatno prevladavaju okrivljenici za navedeno kazneno djelo nasilja u obitelji u odnosu na ostale okrivljene kojima je izrečen istražni zatvor. Zato je to i pravni, dakle, i ustavni, ali u svakom slučaju društveni problem o kojem bi trebalo povesti računa", zaključuje odvjetnica Vera Glasnović Gjoni.