Davor Uljanić: 'Sanjali smo i postigli da naš klub ima najbolji zvuk u regiji. Ponosan sam što pomažemo mladim bendovima'

Pulski klub Kotač, jedan od rijetkih pokretača i promotora nezavisne glazbene scene, 8. prosinca proslavio je osmi rođendan. Nekima možda to i nije velika brojka, no impresivan je broj evenata koji se u tom relativnom kratkom roku zbio u ovom malom, ali aktivnom klubu, smještenom u prizemlju Društvenog centra Rojc. Čak 400 evenata, bilo da je riječ o koncertima, izložbama, raznim predstavljanjima ili nečem petom, zbilo se u u ovom nekomercijalnom klubu u minulih osam godina. Nema vikenda, pa ni termina usred tjedna, da se ovdje nešto ne događa. Toliko za one koji kažu da se u Puli ništa ne zbiva.

Na rođendanskoj fešti u klubu je nastupio popularni zagrebački ulični jedanaestočlani sastav Jeboton ansambl koji je oduševio publiku. Prije njega neobičnim spojem etno i elektro zvukova predstavila se “pulska Ukrajinka” Olesia Rusinova, a nakon nje i DJ Filjo.

Kotač je nekomercijalni klub koji je osnovao Seasplash kolektiv, kao nadogradnja postojećoj Edusplash platformi – Multimedijalnoj platformi za edukaciju i razvoj. On je, dakle, puno više od kluba u kojem se promovira i u kojem nastaje muzika.

On je i platforma za razvoj alternativne scene, mjesto za koncertnu promociju novih albuma i izvođača, afirmiranih i neafirmiranih bendova, jam session / open stage, odavde stiže podrška bendovima na turneji. Tu je i MarsRoom, Kotačeva prostorija za probe, namijenjena razvoju i podršci mladih bendova. Imaju i Seasplash room – spavaonicu za mlade bendove, studio u kojem mladi bendovi snimaju albiume, a tu je i Edusplash - multimedijska platforma za edukaciju i razvoj.

“Klub je vrhunac našeg stvaralaštva, cijeli život smo stvarali  evente, outdoorove, dosta smo  trgova po gradu  pretvorili u glazbene punktove, a radi se o mjestima gdje se nikad nije događala glazba”, kaže u uvodu Davor Uljanić Đuro, alfa i omega kluba Kotač, koji sa svojom malobrojnom ekipom suradnika stvara zanimljiv program. Uz njega, tu su još Aleksandar Gotal, Ana Kihli Uljanić, Ina Kihli, Vinka Gončin, Marco Lajić, Noa Jodanović i Elvis Velić.

Govoreći o počecima koji su prethodili osnivaju kluba, kaže da je sve krenulo s ulice.

“Danteov trg bo je pretvoren u mjesto dočeka Nove godine punih pet godina, nakon toga smo ‘napali’ Zerostrasse, pa Titov park. To su bili prvi eventi, prvi koncerti i partyji. Cijeli život smo stvarali outdoor i neka naša želja i san bili su da jednog dana pronađemo prostor i otvorimo klub. Uvijek smo sanjali da taj klub mora imati savršen zvuk. Odlučili smo da ćemo ga, nakon što ga otvorimo, akusticirati tako da možemo snimati u njemu. Proizveli smo puno ručno rađenih razglasa u životu, ali smo odlučili da u klubu moramo imati najbolji sound u regiji, tako da je Kotač bio posljedica naših želja i snova i evo napokon ga imamo”, prisjeća se početaka Đuro. U Kotaču su, veli, napravljene tri faze akustike.

“Početkom pandemije koronavirusa kupili smo D&b audiotechnik i time došli na prestižan zvuk, možda i u cijeloj Istri. Klub egzistira kao platforma za mlade bendove i alternativnu scenu, za njen razvoj. Ta je scena dosta u padu, ali mislim da se polako diže. Da nema pristupnih platformi poput naše, ti mladi bendovi nikad ne bi postali vidljivi, niti slavni, niti veliki. Mislim da smo mi ključna točka i prvi korak za svaki mladi bend i izvođača”, veli Đuro.

Iz Kotača su, među ostalim, potekli nadareni mladi pulski alternativci Freaktion, potom Razor, Krakatoa i, posljednji, Graia.

“Mladim bendovima je danas dosta teško jer trebaju dobiti nekakav visibility,  trebaju se negdje pojaviti. Kažu da je jedan koncert kao deset proba, što znači da moraju imati koncerte da bi se razvijali, tako da sam ponosan što smo platforma koja pomaže mladima. Jako smo sretni kad im možemo pružiti tu priliku i jako smo  sretni kad im možemo dogovoriti neki koncert izvan Istre. Poznat mi je cijeli clubbing bivše Jugoslavije, sa svim smo ostali veliki prijatleji tako da se i dan danas družimo, izmjenjujemo bendove. U jako smo dobrom odnosu sa Slovencima, s Kranjom, Mariborom, Novom Goricom, u Hrvatskoj sa zabočkim Regeneratorom, riječkim Palachom, Močvarom i Medikom u Zagrebu. Dosta surađujemo i prilikom ‘dovlačenja’ velikih imena, ali u kad je riječ o razvoju mladih i alternativne scene”, kaže Đuro, koji je dijete Monteparadisa.

Želimo biti involvirani u javne glazbene manifestacije

 

Voditelj Kotača Davor Uljanić kritičan je kad je riječ o glazbenim događanjima za koje se ne raspisuje javni natječaj.

“Zahvalio bih se svima koji nam daju novac da egzistiramo, ali htio bih ukazati na nelogičnu stvar: kad jedan grad treba promijeniti prozor, on ne otvori firmu za proizvodnju prozora, pa bih paralelu povukao i na glazbu. Trebao bi biti javni natječaj za glazbene događaje pa bi se oni koji se time bave mogli javiti i ponuditi program. Za prozore ne otvaraju firme, a za glazbene manifestacije otvaraju firme i javne ustanove. Sve je to super zamišljeno, to je javni novac, i mi ga dobivamo. Za sve ovo što se događa u gradu mislim da bi trebali puno više biti involvirani ljudi koji su 30 godina na sceni, koji jedva krpaju kraj s krajem i jedva egzistiraju u ovim provincijskim sredinama. Nama je u Kotaču užasno bitan hosting jer nam se inače izvođač neće vratiti u provinciju, birat će velike gradove. Ali kad dođu u Kotač  gdje mi kuhamo domaću spizu za svaki bend, kad vide to gostoprimstvo, oni se rado vraćaju. Znači, nama u provincijama nije samo ‘bukni, odradi, pošalji’, nama je taj hosting užasno bitan za povratak izvođača. To napominjem jer imamo znanje i umjesto da smo involvirani u takve javne manifestacije, kao neka vrsta djelatnika bilo koje branše, bilo kao event ili production menadžeri, zaduženi za buking ili PR, mi to sve imamo u rukama, ali ne postoji javni natječaj na koji bismo se javili i prenijeli svoje znanje”, kaže Uljanić.

 

“Imao sam 16 godina kad sam sudjelovao u timu, kad smo stvorili prvi festival Monteparadiso 1992. godine, koji i dan danas egzistira. Bio sam član benda Fakofbolan od utemeljenja do kraja. Godine 2003. izlazim iz Paradisa i s partnerom Vedranom Menigom iz Zagreba pokrećem Seasplash festival, 2007. pokrećemo Seasplash platformu koja traje i danas, punih 19 godina. U strane produkcije festival Outlook i Dimensions ulazimo 2010., tu smo skupili  jako puno iskustva i znanja. Edusplash multimedijsku platformu za edukaciju i razvoj pokrećemo 2015., a 8. prosinca 2017. otvaramo klub Kotač”, kronološki nabraja Uljanić.

Sve je, kaže, krenulo uzlaznom putanjom, međutim, korona je 2020. zadala težak udarac klubu, kao uostalom i mnogim drugima koji se bave glazbom.

“Ostajemo bez svih financijskih sredstava, nismo mogli održavati evente, to je bilo jako teško razdoblje za klub, puno smo volontirali, stvarali i radili da bismo opet stali na noge što se tiče financijske strane i svega ostalog”, prisjeća se Uljanić.

Kotač svake godine dogovori nastup i velikih svjetskih imena. Dobro su povezani s američkom ska scenom, pa tako svake godine u Puli gostuju The Slackers, a svirali su ovdje i Mephiskapheles i The Bandulus.

“Svatko tko iz New Yorka krene na europsku turneju, uvijek se praktički zove u Kotač i gleda se može li se ‘zakrpat’ neki datum. Govorimo o nedjelji, ponedjeljku, utorku i srijedi jer su ti datumi dosta jeftiniji, a za naš klub dosta prihvatljivi”, kaže Đuro te napominje da je lani nastupio Ozric Tentacles. Kotačev stage je uletio u pravi čas i Fun Lovin' Criminalsima nakon što im je minulog ljeta naprasno otkazan koncert u Malom rimskom kazalištu, a oni poručili:”Mi nikad ne otkazujemo koncerte!” Nastupila su ovdje i mnoga druga velika svjetska imena, među njima Asian Dub Foundation, Dub Shepherds, Rah Digga, Albrosie, Cavalera conspiracy, The Exploited, Tiger Lilies, Dub Fx, Marky Ramone's Blitzkrieg, Alborosie.

Osim dijelom od ulaznica, klub Kotač se financira sredstvima Ministarstva kulture, Turističke zajednice Pule i Grada Pule.

“Jako smo im zahvalni na tome jer je klub bitan za razvoj scene, pogotovo kad je riječ o koncertima na kojima nema puno publike jer zašto i ti bendovi ne bi dobili priliku biti vidljivi. Održavati jedan klub je financijski dosta teško zato što se bavimo scenom koja nije mainstream i nije toliko financijski izdašna, tako da je svaki  financijski doprinos jako važan. Sad radimo kampanju koja će trajati sigurno godinu dana: na nekim koncertima umjesto ulaznica prikupljamo donacije za kupnju novog miks pulta. Skupili smo na rođendanu Kotača 480 od 4000 eura koliko košta novi uređaj.

Predstavlja se šest mladih bendova

 

U subotu, 20. prosinca, u sklopu proslave osmog rođendana kluba Kotač, u MarsRoomu će se predstaviti šest mladih bendova: Šenci, Zavsa, Current, SoulRift, Krakatoa i Flame is still here.

Početak svirke zakazan je u 20 sati, a umjesto upada primaju se donacije.

 

Opremu je dosta teško održavati, imamo pojačala, bubnjeve, sve to treba redovno servisirati. Napominjem da šest godina ništa nije bilo na servisu, korona nas je dosta osakatila, tako da smo ovo ljeto kompletno servisirali opremu, od kože za bubnjeve, do gitarskih bas pojačala. Sad smo u potrazi za novim miks pultom kako bismo zadovoljili strane ridere koji traže određenu kvalitetu opreme”, veli Đuro.

Na koncu, ističe problem nedostatka mladih tonaca i tehničara koje je ‘pokupio’ turizam.

“Edusplash platformu smo startali baš zbog nedostatka audio inženjera, inženjera rasvjete, fotografa, menadžera. Škola je nastala s idejom da stvorimo pulske tonce, pulske inženjere  za rasvjetu, da imamo pulske fotografe, pulske event menadžere, stage menadžere, produkcijske menadžere, tako da se još uvijek bavimo i time.

Ove godine desilo se da nam je industrija, pošto je turizam narastao, pobrala sve tonce, pa sam se ja morao vratiti na miks pult, što mi je i drago, to mi ljubav i to volim. Angažirali smo jednog mladog dečka, Elvisa Velića, kojeg mislimo kroz godinu dana obučiti za tonca, što je jako bitno. U ljetnim terminima, kad je previše evenata, to je totalni kaos. Ako ste mladi tehničar i ako ne napravite 40-50 koncerata, nećete dobiti nigdje priliku da radite zvuk. Nitko neće toliko riskirati tako da su klubovi kao mi prava platforma za to. Da nema nas i takvih klubova ni tonci ni inženjeri zvuka se nigdje ne bi uspjeli razviti”, smatra Đuro.

Probao je, kaže, nekoliko puta u životu naći “ozbiljan posao” sa stalnim primanjima, ali se svaki put vratio glazbi. Na koncu, ima ponešto reći i o besplatnim koncertima na trgovima koji su se ovih dana zaredali.

“Navikavamo publiku da je nešto besplatno, što nije dobro. I onda, nakon što pogledamo nekoliko puta bend na Portarati, za taj bend više nikad nećemo platiti ni centa. Tu ne radimo dobru edukaciju ni razvoj”, podcrtava Uljanić.