Istra vs Rijeka: Život je prekratak da bi se nekoga mrzilo, pogotovo zbog tako glupog razloga kao što je nogomet

Odnos između nogometnih klubova Rijeke i Istre 1961 dijametralno je suprotan odnosu između Riječana i Istrijana u svim drugim prilikama. Ili kako bi se to ovdje u Istri reklo - Fiumana i Istrijana.

Rijeka i Istra dijele manje više istu čakavštinu, iste ili vrlo slične političke stavove, vrlo sličnu povijest, obilježenu odnosima s Talijanima koji su nakon Drugog svjetskog rata masovno otišli, iste glazbene preferencije, kombinaciju alternative i domaćih čansona, te na koncu ono najvažnije, vrlo sličan, gotovo identičan mentalitet. Za razliku od Dalmatinaca, na primjer, koji su u pravilu izravni, glasni, šarmantni, nametljivi, Fiumani i Istrijani su najčešće povučeni i tihi.

Sve to čini se pada u vodu kad je u pitanju nogometni rivalitet, gdje se već godinama odvija jedan neprirodni blud, parada vrijeđanja i omalovažavanja, čiji uzroci još uvijek nisu sasvim jasni. Jedno od objašnjenja svakako je da su nogometni navijači jednostavno takvi i da se ne treba zamarati time, ali ono baš i nije zadovoljavajuće.

Zbog čega Riječani, koji inače obožavaju Istru i redovito ovdje dolaze na more, u konobe, šetnje i na izlete, pohode Pulu da bi vikali "koza je kurva"? I to ne samo ekstremni navijači, nego svi redom, obiteljski ljudi koji su isti taj dan, prije odlaska na utakmicu, kozlića oduševljeno kusali u nekoj dobroj istarskoj oštariji. Pojedinci koji inače protiv Istre nemaju apsolutno ništa i već minutu nakon utakmice probrazit će se natrag u normalne osobe koje je u principu teško uopće i razlikovati od Istrijana.

Upućeniji će možda znati kako je i kada sve počelo, ali s današnje točke gledišta čini se da su navijači Rijeke i navijači Istre na pas mater oduvijek. Ako ćemo malo analizirati, možemo reći da Fiumani Puljanima zamjeraju prije svega blagonaklonost prema Hajduku, koji je Rijeci oduvijek bio crvena krpa, a Puljani Fiumanima očigledni bezobrazluk, koji pršti iz njih na sve strane kada dolaze u Pulu.

Nije tajna da su i klubovi u zategnutim odnosima. Godinama se vuče priča o "zatvaranju istoka" na utakmicama protiv Rijeke, koji se uredno otvara kada dolazi Hajduk. S ciljem, valjda, da se smanji broj gostujućih navijača. Tu su onda i sitne čarke, poput "afere parking", koja je obilježila prekinuti derbi u nedjelju. Dojam je da predsjednik Rijeke Damir Mišković ne bi reagirao tako kako je reagirao da se ista stvar, koja je očito plod nesporazuma, pa možda i nečije greške - ali je teško vjerovati da je riječ o namjeri - dogodila na Maksimiru, a ne na Drosini.

Postoji teza da su rivaliteti, pa čak i doza mržnje, dobri, jer je to nogomet, pa se napetost i sukobi podrazumijevaju. Daju mu onaj završni tač koji ga čini većim i važnijim od svih drugih sportova zajedno. Ali to ipak nije tako, a najbolji dokaz je atmosfera na stadionu i oko stadiona. 

Kada idete na derbi Istre i Hajduka to je pravo zadovoljstvo. Po svuda su navijači jedne i druge ekipe, izmiješane boje zeleno-žute i crveno-plave. Možete se kretati gdje god želite, ljudi su nasmiješeni, djeca trče na sve strane, a tifozi različitih ekipa zajedno piju i jedu ćevape. Kada idete na utakmicu protiv Rijeke, sve je tmurno i napeto, kao da se sprema bitka kod Galipolja. Oko stadiona je više policije, i to specijalnih postrojbi, nego navijača. Riječkih boja nema nigdje, one su zabranjene. Nesred ceste je ograda pa se tribini na koju idu gosti ne možete ni približiti. Ogradu brane jake snage, malo fali da parkiraju i tenk tamo.

Oko kafića ima navijača Rijeke, onih koji idu na neutralnu tribinu, ali su inkognito. Ne otkrivaju identitet ni da ih mučite šokerom. Domaći navijači djeluju opako i nabrijano. Nije vam baš drago paliti kameru na mobitelu iako vam je to posao. Sjetite se one stare - da sam učio u školi, ne bi danas bio novinar. 

Utakmica je u nedjelju na koncu prekinuta, pala su dva gola koje nitko nije vidio od magle. Damir Mišković će uskoro imati još jednu priliku da se parkira pored stadiona. Valjda će ovaj put uspjeti. Predsjednik Rijeke je već sada, bez sumnje, jedno od najvećih imena u povijesti hrvatskog nogometa, kad su u pitanju funkcioneri. Ipak, jedna stvar koja se tiče njega nikad nije bila jasna, a to je onaj kavez na Rujevici. Strpati ljude u tor kao stoku pa se onda žaliti na tretman na gostujućem terenu, e to je malo neobično. 

Bilo bi lijepo kada bi se odnosi između Istre i Rijeke popravili. Ne bi to trebala biti muka ni problem, ljudi bi se samo trebali ponašati jedni prema drugima normalno, onako kako se ponašaju u svim drugim prigodama kad se susreću Fiumani i Istrijani. 

Život je prekratak da bi se nekoga mrzilo, pogotovo zbog tako glupog razloga kao što je nogomet.