'Reču da su platili parking, a kad ih provjerim - laž… Onda se žale: Ča si mi to napravija?!'
Piše: Igor Radić
Maglovito jutro u Pazinu. Na parkingu kod Spomen doma svijetli samo skener Damira Pera. Pored ovog revnog kontrolora, ni u gustoj magli neće se sakriti oni koji su „zaboravili“ platiti kartu.
„U subotu san u samo četire ure napisa 11 kazni. Takov dan je bija. Bogami, veselo“, kaže Damir.
Zabundan je propisno: zimske cipele, kapa, rukavice. Mrzla su jutra u Pazinu, oko nule. Ugriju ga samo ovi maheri što u prolazu kažu da su platili mobitelom tih pola eura za sat…
„A kad mu očitaš registraciju, vidiš da laže. Ili oni ki govore da će se tornati za pet minuti, pa ih ni nakon ure vrimena. Nema - 15 minuti imaju slobodno, a pokle izdajen dnevnu kartu: 10,62 eura“, rezolutan je Damir.
„Onda bude: ‘Ča si mi to napravija?!’ Ali to me ne zanima, jer na kraju zbog neplatiša nimaju kadi parkirati oni ča su kupili godišnju kartu. A to ni fer“.
Svatko svoje delo. Te se devize drži Damir, zaposlenik pazinske Usluge, dok obilazi sve parkinge pod naplatom.
Štiti propis, drži red, ne prašta ni poznanicima, a opet djeluje milo - ne može ga se, sve i da ste zločesti, usporediti s onim mrskim kontrolorima iz tramvaja ili busa.
„Nisu ni ljudi neki strogi, prihvate jer znaju da ja nisam kriv. A poli mene će se teško ki prošvercati – takov san u svaken delu“, kaže i pritom djeluje prilično uvjerljivo.
Slaže se da je kronični problem gradova, pa tako i Pazina, nedostatak parkinga, toliko da vozači često ostavljaju automobile i izvan označenih mjesta.
„Trebalo bi naći još kakvu parkirnu površinu u gradu“, veli Damir.
A ima i poruku za kraj:
„Puno tega more se, ipak, obaviti i pješke – tu, u našem Pazinu je sve blizu. A ako već parkiraju, neka ne zaborave platiti kartu“.