Jadranka Černjul: Žrtve nas zovu svaki dan, ženu smo doslovno spasili od vješala! Podržavam da se klečavci maknu

Peticija s više od 65 tisuća potpisa pod nazivom Micanje klečavaca u ime 18 ubijenih žena u 2025., pokrenuta minule subote, već u srijedu predana je saborskom Odboru za ravnopravnost spolova. Poruka organizatorica, među kojima se ističe aktivistica Sanja Sarnavka je više nego jasna – klečavci rade nešto što nije dobro, a to je da zahtijevaju da se žene vrate u 19. stoljeće. Peticija koincidira s incidentom u Zagrebu, kada je jedan od klečavaca, stanoviti Toni Kumerle, dvaput pregazio ruže koje su položene u spomen 38 ubijenih žena. Prije nekoliko tjedana postao je viralan video na kojem Kumerle i njegov brat, u društvu čovjeka s ratnim obilježjima HOS-a, na Trgu bana Jelačića izvode pjesmu "Striče Ivane" koju je za ustašu poginulog 1945. napisao Ivo Fabijan.

Sarnavka smatra da se molitelje i žene koje ne prijavljuju nasilje definitivno može dovesti u korelaciju. “Ako netko poručuje budi pokorna, ako smo vidjeli ovaj čin gaženja ruža koje su stavljene u spomen mrtvih žena, možemo očekivati što bi se dogodilo i što se događa onima koje pokažu da nisu pokorne”, kazala je Sarnavka.

Komentirajući slučaj gaženja ruža u Zagrebu i spomenutu peticiju, voditeljica Sigurne kuće Istra Jadranka Černjul kaže:“To je nešto prestrašno, pregrozno, nema nikakvog opravdanja za čovjeka koji je gazio ruže. Mene je, iskreno, boljelo srce, kao da je svaki put ponovno zgazio još jednu ženu koje više nema.“

„Podržavam da se klečavci maknu: u jednoj uljuđenoj zemlji, a mislim da smo u 21. stoljeću i da se ne trebamo vraćati u srednji vijek, to je stvarno nedopustivo i nije primjereno našoj kulturi da na takav način izražavamo svoj stav. S druge strane, nikad nisam čula u javnosti da je netko od tih klečavaca nešto rekao, tako da sumnjam da su oni plaćenici, postavljeni po nečijem zadatku ili nalogu“, smatra Černjul.

Nasilje u porastu

U posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj je ubijeno 427 žena, od kojih samo u Istarskoj županiji njih 23, dakle, jedna žena godišnje, što je, po mišljenju Jadranke Černjul poražavajuća brojka. Prema izvješću istarske policije, većinu njih ubili su njihovi bračni ili izvanbračni partneri. Ove godine na području Istre ubijene su dvije žene, a usmrtile su ih također bliske osobe.

Samo u tri godine u Hrvatskoj je ubijeno čak 39 žena, a u godinu dana njih 18.

„Iako zadnji podaci istarske policije kazuju da je po statistici nasilje prema ženama u Istri blago u padu, nasilje je općenito u porastu. Osim nasilja među mladima, nasilja u obitelji, mi skoro svakodnevno dobivamo poziv žena za jednom vrstom pomoći, bilo da je to psihosocijalna ili pravna podrška ili pak neke informacije i ono krajnje, a to je smještaj žene u sklonište“, kaže Černjul. Trenutno je u Sigurnoj kući osam osoba, četiri žene i četvero djece, a u najavi je još jedna žena s dvoje djece. U dvadeset godina koliko djeluje, kroz Sigurnu kuću Istra prošle su čak 452 osobe, među kojima 207 žena i 231 dijete.

Psihičko zlostavljanje najperfidnije

„To je velika brojka, ali to nisu žene koje su kratkoročno kod nas, nekoliko dana, to su žene koje borave jedan dulji period. Imamo pravilnik po kojem žena može ostati kod nas do šest mjeseci. U početku je taj period bio dovoljan da se žena osnaži, da nađe posao i da izađe van u drugačiji život, međutim, ono što primjećujemo posljednjih godina jest da žene ostaju sve duže, godinu i više, zato što su društvene okolnosti takve da žena jako teško pronalazi posao koji je  prihvatljiv za nju. Posla ima, ali znamo da smo turistička regija i da kod nas žene uglavnom mogu lakše dobiti posao u turizmu, ugostiteljstvu, trgovini, a tu radno vrijeme nije prilagođeno ženi koja je uglavnom sama s malom djecom. Međutim, dobili smo podršku gradova i općina za smještaj djece u vrtić i jaslice kako bi žena mogla tražiti posao jer prema pravilu djeca se primaju u vrtić samo ako su roditelji zaposleni. Međutim, kod nas se uvažava to da žena koja traži posao treba prvo smjestiti dijete u vrtić“, kaže Černjul.

„Fizičko nasilje je najprepoznatljivije, međutim, daleko veće i daleko perfidnije je psihičko nasilje: znači žena dođe i kaže mene muž nikad nije udario, ali me psihički ubijao duži period. Ne radi se o tome da žene odlaze od nasilnika nakon prvog šamara, nego trpe dugogodišnje nasilje. Ako su i djeca u pitanju, neke žene rade pogrešku pa ostaju u nasilnim vezama jer im je žao djece i smatraju da trebaju imati oca, međutim, vide da to nije tako. Bolje je živjeti s jednim roditeljem kako treba, nego s oboje u toksičnoj sredini“, kaže Černjul.

U Sigurnu kuću, koja ima dva skloništa i dva savjetovališta, dolaze žene koje su zlostavljane kako fizički, tako i psihički i ekonomski. „Ima i seksualnog nasilja, makar je to u braku pa žena trpi i šuti, sram ju je jer misli da je to njena dužnost“, veli naša sugovornica.

Iako službena statistika kazuje da je nasilje nad ženama u Istri u padu, naša sugovornica kaže da su neslužbene brojke daleko više. U službenu statistiku ušle su samo one žrtve koje su se ohrabrile i kad je nasilje toliko eskaliralo pa su to prijavile policiji.

Niti jedan oblik nasilja nije prihvatljiv

 

“Niti jedan oblik nasilja, pa ni onaj koji se događa iza zatvorenih vrata, nije prihvatljiv u društvu, a svaka žrtva može i treba dobiti podršku i pomoć. Osim policije, pomoć i podršku žrtve nasilja mogu zatražiti i od Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja na broj 116 006 ili pzs@pzs.hr, Odjela za podršku žrtvama i svjedocima pri županijskim sudovima, Mreže podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela koje djeluju na lokalnoj razini (udruge koje pružaju besplatnu pravnu i psihosocijalnu pomoć žrtvama). Kao primjer navedenog, istaknuto je da veliku pomoć i podršku žrtvama nasilja pruža Sigurna kuća Istra koja je na raspolaganju 24 sata dnevno. Sigurna kuća Istra osim samog zbrinjavanja, zlostavljanim ženama pruža psihosocijalnu i pravnu pomoć te podršku. Kroz brojne edukacije koje provode u školama i vrtićima i drugim institucijama djeluju na podizanju svijesti  o nasilju u obitelji kao društveno neprihvatljivom modelu ponašanja. Njihovi preventivni projekti usmjereni su i osnaživanju  žrtava, ali i svih koji imaju saznanja o zlostavljanju,  da to prijave”, pozivaju iz PU istarske.

Osim toga, pozivaju sve žrtve nasilja, kao i one osobe koje znaju da netko trpi nasilje, da se ohrabre i prekinu šutnju te da prijave nasilje policiji na broj 192.

„Mi svakoj ženi sugeriramo da prijave nasilnika policiji, pogotovo kad su djeca u pitanju, jer ako ga ne prijavi, a strašne stvari joj je radio, on ima čisti dosje. Većina koja dođe kod nas su ekonomski ovisne o mužu ili povremeno rade, a muževi ne rade. Dosta ih ima koji su krpelji i očekuju od žena da ih uzdržavaju“, upozorava Černjul.

U Sigurnoj kući spasili su mnoge živote, a nasilnici su najopasniji u trenutku kad spoznaju da će ih žrtva napustiti.

Černjul navodi slučaj čovjeka koji je prije 16 godina u Bonacima kod Poreča ubio svoju ljubavnicu nedugo nakon što je njegova supruga pobjegla od njega i spas potražila u Sigurnoj kući, doslovno se spasivši s vješala!

Pravosuđe sporo i neučinkovito

„On je ženu planirao objesiti tu noć, govoreći joj da će svi misliti da je napravila samoubojstvo. Uspjela je pobjeći, smjestili smo je kod nas i nakon dva mjeseca, nažalost, ubio je ljubavnicu koja ga je željela ostaviti. Mi smo toj ženi spasili život, a bilo ih je još koje su rekle - da mi niste pomogli, ja više ne bih bila među živima.  Imali smo i dosta strankinja koje su bile u vezi ili udane s domaćim ljudima: od Ukrajinki, Ruskinja do Filipinki, Brazilki, Njemica te žena iz regije, Slovenki, Srpkinja, Bosanki.

Na pitanje što treba promijeniti u zakonu radi sprečavanja nasilja nad ženama i femicida, Černjul odgovara:“Oni koji me prate već 20 godina znaju da kao papagaj ponavljam: mi smo kao vatrogasci koji gase požar, svakodnevno smo sa ženama i djecom koji su žrtve nasilja. Malo me smeta kad se  nešto dogodi kao sad, da se javljaju svi, od političara do umjetnika.

Pravosuđe nam je vrlo sporo i neučinkovito: stekli smo dojam u Sigurnoj kući, a i naše žene, da se stalno pronalaze olakšavajuće okolnosti za nasilnike, što nas jako frustrira. Sudovi su podkapacitirani, nema sudaca, ali nedopustivo je da nešto traje godinama. Trebali bi postojati obiteljski sudovi za takve slučajeve: zna se imenom i prezimenom, ubio je ženu, izvoli ga uhititi i odmah mu odrediti zatvorsku kaznu, a ne olakotne okolnosti. Zakoni su se malo poboljšali u odnosu otprije 30 godina, oni su na papiru dobri, ali se u praksi ne primjenjuju.“

Iz Policijske uprave istarske navode da je ove godine smanjen broj kaznenih djela s elementima nasilja na štetu žena na području Istre, ali samo u odnosu na 2024. i 2023., kada ih je počinjeno 573, odnosno 520. U prvih 11 mjeseci ove godine evidentirana su 493 kaznena djela s elementima nasilja nad ženama, što nije mali broj, od čega su 412 kaznenih djela počinile osobe muškog spola. No, u usporedbi s 2020. broj kaznenih djela raste za 54.

U ukupnom broju kaznenih djela su i kaznena djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona (nasilje u obitelji) pa su tako u jedanaest mjeseci ove godine evidentirana 104 takva (ne)djela, a u 98 slučajeva počinitelji su bili muškarci.

Istovremeno se, međutim, bilježi blago povećanje prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa su tako u jedanaest mjeseci ove godine zabilježena 173 prekršaja, pri čemu 143 počinili muškarci.

Najugroženije u svojim obiteljima

Iz PU istarske potvrđuju da su žene najčešće žrtve prijetnji i nasilja u obitelji.

“Najugroženije su upravo u svojim obiteljima, tamo gdje bi se trebale osjećati najsigurnije i gdje bi trebale imati najveću podršku. Najnoviji trendovi ukazuju na sve veći porast majki koje postaju zlostavljane od svojih sinova, a razlog tome možemo tražiti u transgeneracijskom prijenosu nasilja, gdje djeca odrastajući u obitelji u kojoj se događa nasilje i sami postaju zlostavljači”, navodee iz policije.

“Kad se govori o nasilju nad ženama u obitelji, najčešće se prvo pomisli na fizičko nasilje. Iako je ono jedino očito zbog vidljivih tragova ozljeda, predstavlja tek dio nasilnog ponašanja. Vrlo su rijetki slučajevi gdje postoji samo fizičko ili općenito samo jedan oblik nasilja. Često je uz fizičko nasilje žrtva izložena psihičkom i emocionalnom nasilju, ekonomskom i seksualnom. Zlostavljači  često primjenjuju psihičku prisilu kojom kod žrtve stvaraju osjećaj straha i ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva. Sve zastupljeniji su razni oblici uhođenja ili uznemiravanje preko sredstava za komuniciranje te protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja. Nasilje se često manifestira i kao oduzimanje i uskraćivanje financijskih sredstava za život, neplaćanje alimentacije, zabrana zapošljavanja”, kažu iz PU istarske.

Napominju da policija po dojavi o nasilju postupa žurno, a u fokusu postupanja policijskih službenika je zaštita žrtve nasilja, prvo na način da se spriječi počinitelja u daljnjem protupravnom ponašanju, a kasnije i pružanja pomoći i upućivanja žrtve u mogućnosti ostvarivanja njenih prava. Navode da policijski službenici nakon utvrđenog kaznenog djela kaznenu prijavu prosljeđuju nadležnom državnom odvjetništvu, koje potom preuzima progon počinitelja, dok se po utvrđivanju prekršaja, nadležnom sudu dostavlja optužni prijedlog s prijedlogom sankcije i zaštitnih mjera. O sankcijama i zaštitnim mjerama odlučuje sud, a policija može odmah izreći mjeru opreza kako bi se zaštitila žrtva i neometano provodio postupak.

Osim što djeluje represivno kada se nasilje dogodi, policija djeluje i preventivno, uz ostalo provodeći edukacije u školama diljem Istre kako bi djeca naučila koja su ponašanja prihvatljiva, a koja ne. Organiziraju se tribine, okrugli stolovi i drugi vidovi suradnje s institucijama koje se u svom djelokrugu bave problematikom nasilja, a provodi se i projekt Ministarstva unutarnjih poslova ''Lily''.