Zoran Antičević: Lik Alejandre u mom romanu je žena kakvu želim

''Što su mi rane iz prošlosti veće, to su mi moćniji saveznici'', kaže naizgled obični mladić, koji je proživio nesvakidašnju sudbinu. Mladi književnik, Zoran Antičević rođen je 31. kolovoza 1990. godine u Bihaću. Istog dana napustili su ga biološki roditelji. Sedam mjeseci kasnije, posvojen je u Poreču gdje je završio osnovnu i srednju školu.

Njegov je dar bio prepoznatljiv još u vrlo mladim danima. Iako vrlo živahan dječačić, bio je sklon čitanju enciklopedija. Već je kao osmogodišnjak poznavao sve zastave svijeta. Tada su otprilike i nastali njegovi prvi radovi. Na pitanje što ga je tako rano potaknulo da piše, odgovorio je: "Kao što dijete osjeti potrebu da prohoda, tako pjesnik osjeti potrebu da propiše".

Prvi ozbiljniji uspon doživljava kao sedamnaestogodišnjak kada objavljuje prvu zbirku poezije "Ljubav iz davnine", da bi dvije godine kasnije objavio i djelo "Dolina Stvaranja" kojim stječe zapaženu popularnost. Također, Antičević je i scenarist kratkometražnog filma "Ušće zla" koji je režirala Katja Restović

Iako je započeo kao pjesnik, Antičevićeve su ambicije daleko veće. Posljednje je tri godine radio na romanu čiji je naslov poprilično kontroverzan, stoga ga do same objave ne želi otkriti. Riječ je o ozbiljnom  znanstveno-fantastičnom trileru koji je trenutno kod uredništva i trebao bi se ubrzo pojaviti na tržištu.

*Možeš li reći nešto o svojem novom romanu ?

-Naravno. Riječ je o djelu koje je vrlo teško uvrstiti u čistu skupinu SF-a, iz razloga što u njemu nalazimo i karakteristike drugih žanrova, a što se tiče same znanstvene-fantastike mogu reći da je ta njegova karakteristika poprilično atipična. Također, djelo se može promatrati sa više aspekata.

*Vidim, poprilično si tajanstven glede novog romana. Bi li pristao otkriti o kakvim se aspektima radi te reći nešto o njima ?

-Naravno. Može se promatrati sa psihološkog aspekta, iz razloga što se likovi vrlo često interpersonalno sukobljavaju, naročito onda kada im iz različitih razloga misli polete u prošlost. Često puta imaju dojam kako proživljavaju nešto što su nekoć već proživjeli.

Naravno, tu je i ljubavna priča kojoj su prošlost i traume beskrajno iskušenje. Ipak, to nije tako jednostavno kao što na prvi pogled izgleda, jer tada bio ovo bio ljubić. Ta ljubavna priča nikako nije slučajna, ni naivna kao što zvuči, koliko god ona bila slatka tokom samog čitanja.

Djelo se može promatrati s moralno-etičkog i sociološkog aspekta budući da je najveći dio radnje smješten u vrijeme rata gdje se dešavaju različite bizarne grozote poput kanibalizma i još svačega. Bavim se ratnim i post-ratnim mentalitetom ljudi širom svijeta te postavljam brojna moralno-etička pitanja. Roman se također može promatrati s religijskog aspekta. Različiti likovi imaju različita uvjerenja. Ateistička, politeistička i monoteistička. Da bi na samom kraju, sve postalo jedno.

Kod ovog aspekta, pada mi napamet razmišljanje moje protagonistice Alenadre, koje ujedinjuje evolucijsku i kreacionističku teoriju, a kaže sljedeće: "Kad pogledam ovaj krajolik, zapitam se. Ali prije svega, vjerujem u nas. Mi smo stvorili znanost i osjetili vjeru. Vjerujem da postoje dvije duše što su se milijunima godina tražile u prošlim životima, i kad je došlo njihovo vrijeme, spustile su se na Zemlju da je spase. Znam, teško je sići s križa kad si na njemu raspet, ali još uvijek umijem vjerovati. Jer istina je zapisana, ali ne riječima čovjeka. Geni su izvorne riječi Stvoriteljeve i zapisane su Njegovom rukom u svakom biću. Od trena kad je neživo oživio, On piše o nama. Kako piše, tako se stvaramo". Ima još nekoliko aspekata gledanja, ali mislim da sam već i previše otkrio.

Moderni kanibalizam: Ljudi su u stanju "proždrijeti" jedni druge

*Kako je novi roman povezan s tvojim privatnim životom i sudbinom ?

-Suština romana je sukob monoteizma i politeizma, što je ipak prostom oku nevidljivo, baš kao i u stvarnom životu. Roman je simbolika svakodnevne stvarnosti. Kad govorim o kanibalizmu, zapravo mislim o ljudima koji su zbog svoje egzistencije i materijalističke naravi doista u stanju "proždrijeti" druge. To je danas vrlo često. Pa pogledajte samo što se na poslu događa, ulizivanja, licemjerne, smještanja, laži itd. 

Najgore od svega je to što su takva bizarna ponašanja zakonom dozvoljena. Također, i sam sam se susretao s takvima. Ipak, ovdje nije u pitanju samo moja životna priča, već čitava suština sustava u kakvom živimo. O tome moj roman govori. Moje životne rane su samo jedna od milijardu posljedica toga sustava. Nisam jedini. Nadišao sam sebe, svoju priču i počeo se baviti problemima svijeta. Ipak, najviše je povezan s mojim ljubavnim životom. Mislim da sam podsvjesno kroz Alejandru opisao ženu kakvu želim.

Poštenje mi otvara srce, ljepota uzdiže strasti, a na kreativnost i inteligenciju padam
 

*Čime se baviš u slobodno vrijeme ? Voliš li izlaske? Druženja ?

-Treniram ultimate fight, iako sam trenutno u fazi mirovanja. Izlaske obožavam, možda i previše. Opuštaju me od opterećenja pisanjem. Družim se s pravim i kvalitetnim ljudima s kojima nikada nije dosadno. Bavim se različitim aktivnostima. Osim toga, studiram poduzetništvo u Rijeci pa sam poprilično zauzet.

*Što radi umjetnik na poduzetništvu ?

-Otvara si teme za pisanje, koje su najpovezanije s globalnim problemima.

*I posljednje pitanje. Kakve te djevojke privlače ?

-Poštenje mi otvara srce, ljepota uzdiže strasti, a na kreativnost i inteligenciju padam. (Ivan Ban)