Video Donosimo snažan proglas Ive Šverko s današnjeg antifašističkog marša. A iznenadio je i Rade Šerbedžija

Na današnjem pulskom maršu Ujedinjeni protiv fašizma predsjednica Udruge PANK Iva Šverko održala je govor u kojem je naglasila da okupljeni „stoje ovdje kao građani i građanke Pule, građani i građanke Hrvatske; kao roditelji, kao djedovi i bake, kao ljudi“. U uvodu je poručila da ljubav prema domovini nije motivirana mržnjom: „Mi svoju domovinu volimo ali ne mržnjom. Volimo je radom. Poštenjem. Ustrajnošću. Tolerancijom. I brigom za ljude.“

Okupljena masa Puležana, njih više od tisuću i petsto, skandirala je, pljeskala i pjevala tijekom cijelog skupa, dok je zbor Praksa izveo najpoznatije antifašističke glazbene točke.

Govoreći o društvenom kontekstu, Šverko se osvrnula na često pitanje „Gdje vi to vidite fašizam?“ i navela da ga vidi „u napadima na radnike i slabije, u nasilju nad manjinama, migrantima i svima koji žive, misle ili vole drugačije“. Dodala je da se fašizam prepoznaje u prijetnjama, u šutnji koja postaje pravilo i u strahu koji se polako useljava u našu svakodnevicu. Ipak, naglasila je: „Mi danas nismo ovdje iz mržnje. Ne govorimo iz straha. Ne dijelimo ljude na ‘naše’ i ‘njihove’. Jer voljeti svoju zemlju mržnjom nije domoljublje.“

Domoljublje je plaćati porez

Šverko je potom definirala što domoljublje nije: „Domoljublje nije širiti strah. Nije vikati parole koje ponižavaju druge. Nije upirati prstom u radnike iz drugih zemalja. Nije braniti se od ljudi koji samo žele živjeti, raditi i voljeti.“

Nasuprot tome, domoljublje je, kaže ona, puno jednostavnije i ljudskije, plaćati porez u svojoj zemlji, pomagati slabijima, učiti djecu da strah i neznanje nikad nisu izgovor za mržnju, stati uz napadnutoga i brinuti jedni za druge. Poručila je i da domoljublje nije rasprodaja svega što imamo nego briga za ono što smo naslijedili i što ostavljamo našoj djeci. Uključuje, kaže, i ići na izbore, sudjelovati u zajednici te ne mrziti različite, nego ih pokušati razumjeti.

Naglasila je jasnu poruku skupa: „Ujedinjeni smo protiv fašizma.“ To jedinstvo, objasnila je, proizlazi iz uvjerenja da svaki čovjek vrijedi jednako. Neovisno o imenu, prezimenu, jeziku, vjeri, boji kože, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu ili mjestu rođenja, svatko ima pravo na sigurnost, dostojanstvo i život bez straha, poručila je i dodala da će „dok god postoje oni koji će to pravo gaziti, postojati i oni koji će mu se suprotstaviti, zajedno, glasno i bez straha“. Posebno je upozorila da šutnja nikada nije neutralna jer šutnja uvijek radi za one koji najviše profitiraju od mraka.

Svima koji se boje

U dijelu govora posvećenom ljudskim pravima i LGBTQ+ zajednici ponovila je temeljnu poruku: „Svaki čovjek vrijedi jednako. Svatko zaslužuje sigurnost i dostojanstvo.“ Posebnu je podršku uputila LGBTQ+ osobama, „svima koji se boje hodati ulicom držeći ruku voljene osobe“ i onima koji svakodnevno trpe „uvrede, komentare i prijetnje“. Okupljenima je poručila: „Ovdje ste sigurni. Ovdje ste svoji. Ovdje stojimo uz vas.“

Šverko je potom otvorila pitanje što danas znači biti protiv fašizma. „Biti protiv fašizma danas znači voditi brigu o slabima i nezaštićenima. Znači brinuti za one s drukčijom bojom očiju i kože. Za one koji su k nama izdaleka došli da žive i rade.“ Dodala je da to znači „stati uz one koji su izloženi gnjevu većine“ i biti na strani onih koji su u Hrvatskoj izloženi laži, potvori i uličnom nasilju.

U završnoj poruci naglasila je da je ovo marš za Hrvatsku. Okupljeni, rekla je, predstavljaju ljude koji vole ovu zemlju. Ljude koji žele raditi u Hrvatskoj. Plaćati poreze u Hrvatskoj. I ne mrziti nikoga u Hrvatskoj. Pritom je istaknula pravo svakog čovjeka da se u domovini osjeća sigurno, slobodno i dostojanstveno bez obzira na boju kože, vjeru ili seksualno opredjeljenje.

'Oprosti mi za to što ljubim'

„Ovo je priča o slobodi. O tome tko želimo biti. O tome kakvu zemlju želimo ostaviti našoj djeci“, zaključila je Šverko porukom da je „Hrvatska veća od mržnje. I jača od straha“. Govor je završila snažnim: „I danas to dokazujemo zajedno!“

Ubrzo se na binu popeo i slavni glumac Rade Šerbedžija koji je iznenadio mnoštvo i poklonio Puležanima jednu pjesmu „mladog skojevca koji je imao 18 godina, bio iz Vinkovaca i zvao se Antun Martinovski Baba, mladi pjesnik strijeljan 1941. godine":

"Oprosti mi majko što ljubim, oprosti mi što sam takav, kao da nosim sto života. Ja patim za sto ljudi, i sto puta ću umrijeti. Sto boli ću podnijeti, i padati, i pasti, i opet ponovo rasti. Ja znam da se tako daleko ne može stići, da takvim sude za lude, da ljubav ne daje hljeba, da takvim padaju glave i da im tako i treba. Oprosti mi za to što ljubim, oprosti mi što sam takav, kao da nosim sto smrti. Ja majko patim za sto ljudi i sto puta ću umrijeti, sto boli ću podnijeti, i padati, i pasti, i opet ponovo rasti".

Šerbedžija je dao i izjavu za naš portal: "Pula i Istra su, po mom iskustvu, što se tiče svih tih nacionalizama i šovinizama, najčišće i najispravnije u cijelom regionu", kaže.

"Današnja situacija može se komentirati porastom nesreće u svijetu. Sve su to nesretnici koji ne razmišljaju. Oni svojim nacionalizmom i mržnjom prema drugačijima opravdavaju svoj vlastiti neuspjeh", poručuje.