Znate li što su chanjar, ubajay i serano? To i puno više uzgaja Fabio Flego na Marsovom polju u Puli. Prvi u Istri posadio i pistacije

Posljednjih godinu, dvije svi su ludi za dubai slasticama, bilo da je riječ o čokoladi ili sladoledu obogaćenom slatkom mješavinom hrskavog kadaifa i pistacije. Potražnja je, čitamo, tolika da je već došlo do nestašice pistacija, pa se procjenjuje da će cijena ionako skupih orašastih plodova, a posljedično i čokoladica, dosegnuti svemir.

Kad i ako nam već pofale one istočnjačke pistacije, imat ćemo i mi svoje, i to istarske, i to pulske, i to na Marsovom polju. Posadio ih je Fabio Flego, koji je Puležane, ali ne samo njih, već navukao na svoje egzotične plodove, feijoe, indijanske banane, kineske murve, peruanske jagode, kaktus ili indijske smokve...Svoje svježe ubrane, sočne plodove šalje i puno dalje od Pule: nakon što se vratio s merkata i u voćnjaku obavio razgovor s nama, morao je hitno na autobus poslati kašetu zelenih plodova koje građani naručuju i putem web stranice njegovog Obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva Istranea.

No, pistacije, koje potječu iz Irana, Afganistana i Pakisatana, novost su u njegovom bogatom voćnjaku, zapravo, tek će biti jer je stabla, njih desetak, posadio minulog proljeća, još su mlada i krhka i trebat će pričekati četiri, pet godina da urode plodom.

„U Dalmaciji je zastupljena smrdljika, divlja pistacija (Pistacia terebinthus), malo ljudi zna za nju, ali ja sam posadio pravu pistaciju, Pistacia vera. Odlučio sam se na ovu biljku jer je to trend, htio sam probati. Vidio sam da dosta uspijeva u Dalmaciji, u Zadru postoji veliki nasad. U Italiji ima različitih podneblja gdje uspijevaju, najnovije sam čitao da su u Toscani posadili više od 10 tisuća stabala“, kaže Fabio. A na pitanje je li to jedina 'istarska pistacija', odgovara da jest, po njegovom saznanju. Nije mu poznato je li je možda netko posadio za privatne potrebe, čuo je da ih ima, ali još nije stupio u kontakt s tom osobom…

Fabio, po struci magistar marketinga, uzgojem egzotičnog voća bavi se već 7-8 godina. Na parceli od pola hektara uz obiteljsku kuću na Marsovom polju uzgaja 300-ak mahom egzotičnih voćaka, među kojima dominiraju stabla 13 sorti feijoe (čitaj, fedžoe). Posadio je i 15 kineskih murvi kojima je već prošla sezona, ali uspjeli smo kušati nekoliko ukusnih crvenih plodova. Tu je i pakistanska murva. Feijoe će davati plodove još dva tjedna, prije zimske stanke, koja će trajati sve do idućeg proljeća. Flego je nedavno iz Francuske nabavio rijetke novozelandske sorte feijoe kojih do prije nekoliko godina uopće nije bilo u Europi. Plod je veći i ukusniji od klasične feijoe, a sezona počinje mjesec dana ranije i traje od polovice rujna do prosinca.

I dok su feijoe Puljanima dobro poznate, Fabio ih tek namjerava upoznati s mnogim novim vrstama egzotičnog voća. Po njegovom mišljenju, ali i dugogodišnjem iskustvu, u Puli najbolje uspijevaju egzotične vrste iz Južne Amerike, pa je nabavio nekoliko novih.

„Sad sam nabavio pet sadnica chanjara (čitaj, čanjar), to je voće oblikom slično žižuli. U Južnoj Americi od njega najčešće rade sirup koji, nakon što se izfermentira i skuha, dobiva crnu boju i koristi se za razne slastice, kolače. Može se jesti i friško. Okusom je između naše žižule i datulje. Nabavio sam i sertano, voće porijeklom iz Anda, koje zrije u rujnu, a ima okus sličan feijoi, samo je crvene boje. Po okusu je miks šumske jagode, ananasa i banane, a od feijoe se razlikuje po tome što ima tvrdo sjeme. Uzeo sam i ubajay iz Južne Amerike, koji uspijeva do minus 10 stupnjeva Celzijevih. Ima plodove veličine breskve, a izgledom i okusom je slično breskvi, međutim, ako plod previše sazri, poprima note česna i kapule“, nabraja Flego, koji se nada da će se svi ovi novi plodovi za nekoliko godina moći nabaviti na pulskom merkatu i putem internetske trgovine njegovog OPG-a.

Iako su na njegovoj parceli najzastupljenije feijoe, koje daju zelene slatko-kisele plodove, Puljani po njegovim riječima najviše vole indijanske banane zbog slatkoće i neobičnog okusa koji pomalo baca na puding od vanilije.

„Indijanske banane bile su među prvim sadnicama, potječu iz Sjeverne Amerike, najviše iz Kentuckyja. Radi se o listopadnom stablu malog do srednjeg rasta, koje daje plodove od kolovoza do listopada. Plodovi su teški od 50 deka do pola kilograma, kora i sjemenke se ne jedu. Po novim studijama, indijanske banane imaju antikancerogene sastojke, dok se od lišća može pripremiti prirodni insekticid i pesticid. Imam deset stabala banana, a posadit ću još 20“, kaže Fabio.

Uzgaja on i 'sasvim obično' voće, poput šipaka, kojih ima osam vrsta, pomikaki, potom žižule, koje su ustvari kineske žižule, a uz njih ima i one indijske. Kakvog su okusa, znat će se za tri, četiri godine. U vrtu ima i štošta drugog, od raznih vrsta chilli papričica do raznog povrća, poput cime di rapa i toskanskog crnog kelja kojeg Talijani stavljaju na pizzu te pripremaju s kobasicama ili paštom.

Posadio je i mizunu, kinesko povrće za koje još ne zna kakvog je okusa, a lišće mu podsjeća na rokulu. Mizuna je još u eksperimentalnoj fazi iako će se i ona u dogledno vrijeme naći na merkatu.

Kako se uopće magistar marketinga našao na zemlji, među svim tim voćem?

„Oduvijek sam, još od malena volio isprobavati nove gušte i s vremenom sam shvatio da puno toga uopće nema u prodaji. Malo po malo tražio sam preko interneta i naišao na forum u Italiji s temom egzotičnih biljaka. Preko njih sam dosta naučio o uzgoju egzotičnih biljaka. Imao sam i promašaja: na primjer, guava je slična feijoi, samo nije otporna na zimu, tako da mi ovdje u vali na udaru vlage, bure i mraza ne uspijeva, iako bi, recimo, u drugim dijelovima Pule uspijevala bez problema“, objašnjava Fabio.

U ovoj vrsti posla velikih troškova, dodaje, nema.

„Ne tretiram biljke, a nije ni potrebno, nema nametnika ni prirodnih neprijatelja. Troškovi su samo osnovni, gnojivo, voda i to je to“, kratko će ovaj neobični poljoprivrednik.

U početku, dok je proizvodnja još bila skromna, najčešće je slao slatke pakete udaljenijim kupcima, i to diljem Hrvatske.

„U zadnje vrijeme sam odlučio proširiti vidike u Pulu. Prve godine ljudi su bili jako skeptični: govorili su da je uvozno, da nije iz Pule, da je nemoguće. Međutim, s vremenom su se naučili da su, pogotovo feijoe, jako zdrave. Dosta ih ljudi uzima zbog nutritivnog sastava jer je to voće koje je najbogatije jodom pa regulira rad štitnjače, ali i snižava krvni tlak. Blagotvorno djeluje i na dijabetičare i ima niz svojstava za normalno funkcioniranje organizma“, navodi Flego.

Nakon što za dva tjedna završi s prodajom feijoe i pomikakija, Fabio uzima malo dužu jesensko-zimsku stanku, nakon koje se na proljeće vraća na tržnicu s prvim trešnjama, višnjama, artičokama, nešpulama te ogrozdima ili ivanjskim grojzem, nakon čega kreće s ponudom 'egzotike'.

Indijske banane stižu u kolovozu, peruanske jagode od srpnja do prvih mrazova, kaktus smokve od kolovoza do listopada. Tu su, jasno i feijoe i, tko zna, još puno toga novog, u skladu s planovima ovog neobičnog voćara kojemu je, priznaje, gušt boraviti u prirodi i rad s biljkama. Tko zna, kad krenu pistacije, možda dočekamo i autentične istarske dubai slastice.