Nisam uzeo lijek, a morao sam pročitati to priopćenje. I sve je otišlo u klinac

Ni Mate Bulić, ni klapa Intrade, ni Miroslav Škoro iz ranije faze. Ništa od toga nije izabrao prvi čovjek istarskog HDZ-a Anton Kliman da prije neki dan odgovori SDP-ovoj Sanji Radolović nakon što je ova ispalila da premijer Andrej Plenković više nije dobrodošao u Istru jer je, eto, tretira kao škulju za tuđe škovace. Posegnuo čovjek za The Beat Fleeatom. 

Lako je dočarati taj prizor: zatečen izjavama Radolovićke, Tone je nažga svoj prvi tabak u životu, dignuja noge na banak, a na Radio Istri taman su pustili „Mater“ od TBF-a. 

„Moja mater te traži – nije uzela lijek, a okriće na jugo“, klizilo je iz zvučnika kao malvazija niz slušačevo grlo.

Ovo bi moglo biti dobro, pomislio je Tone i stao lupati po tastaturi.

„Pričekali smo vidjeti je li za takav ispad Sanje Radolović možda kriva promjena vremena. Izgleda da jest – izgleda da ju je prebacilo. Parafrazirajući TBF: ‘Okreće na jugo, Sanja te traži’“, napisao je, likujući: „He-he, al' ću je sad poklopit k'o zunzaru!“.

Ostalo je išlo k'o po loju. Samo od sebe.

Sanja, pisao je dalje, ne rješava probleme, već samo pili po njima. Hrani se sukobima, stalno se svađa, naslikava i lovi naslovnice, a umislila je i da je šef kabineta župana Miletića. Pari, bokte, vojvotkinja od Istre, određivala bi tko može ovdje kod nas, a tko ne. I sve to nakon što je izgubila na izborima!

Tone je zadovoljno opalio završni uskličnik pa stisnuo „šalji medijima”.

Dežurni urednik na portalu nije se mogao načuditi glazbenom ukusu Klimana, a još manje stilskoj lepršavosti i otrovnim ubodima u priopćenju.

„Tko li je ovo pisao?“, upitao se, odjednom razbuđen nakon brda pročitanih mailova iz kategorije „teška smorana“.

A onda je shvatio da se divi priopćenju HDZ-ovca. Sve je otišlo k vragu. U krasan klinac.

Već je zamislio Sašu Antića, TBF-ovog mozga, kako izbezumljeno hoda splitskom rivom: ni u ludilu nije očekivao da će netko iz HDZ-a u PR svrhe posegnuti za njegovom pjesmaricom. Prije će, računao je, Hajduk biti prvak.

Urednik je smjesta uzeo lijek. Stvarno je okretalo na jugo.

Nije se Normabel još ni bio primio, već je stigao odgovor prozvane Radolović.

„Gospodine Kliman, manje priopćenja o Sanji Radolović, a više pitanja Andreju Plenkoviću. Kad dobijete odgovor, slobodno ga javno podijelite“, čitao je urednik pripetavanje na temu spaljivanja gospićkog otpada u cementari u Koromačnu.

Malo se razočarao. Očekivao je više od Sanje. Neki bekend u istom slobodnom stilu s TBF-ovim stihovima.

Već je vidio odgovor kakav je priželjkivao. Volio je, mazohist, takva nadjebavanja:

„Sve pet, Kliman. Ispao si pravi kuler sa svojim priopćenjem. Baze lete, lete baze. Da mi je samo znati koji ti je genije ovo napisao“, zamišljao je urednik kako Sanja odgovara.

A onda mu je sinula i završna poanta Radolovićke:

„Ma znam ja tko je za tebe genije! A znaš i ti tko je čudo prirode, sve na svitu zna i jasno mu je sve. Ča ne da da? Eto, dragi Tone, toliko od mene. Moj um pali. Pusa, bok!“

Urednik se prepao samoga sebe. Pa on je spin-doktor, a ne novinar!

Smjesta je uzeo komad papira i napisao otkaz upravi. Bilo je u istom stilu:

„Odjeb je lansiran. Pusa, bok!“