Oko situacije socijalno ugrožene obitelji očitovao se načelnik Ližnjana. Općina praktički 'pere ruke' od obitelji Koški

"Molim da se ovo očitovanje objavi u cijelosti i bez izmjena, sukladno članku 41. Zakona o medijima te članku 14. Kodeksa časti hrvatskih novinara, kako bi se osiguralo vjerodostojno i cjelovito prenošenje iznesenih činjenica", kaže uvodno načelnik Ližnjana Marko Ravnić prilikom odgovora na naš upit oko situacije socijalno ugrožene obitelji Koški, o čemu smo pisali danas.

Naravno, nemamo obavezu objaviti njegovo očitovanje u cjelosti, pogotovo zato jer se poziva na skroz krive pravne osnove, a i zato jer novinari nisu (ili barem ne bi trebali biti) zapisničari političara, niti su mediji njihova oglasna ploča. Ipak, to ćemo učiniti da bi pritom mogli komentirati što je napisao. Ukratko, Ravnić nam je dao do znanja da Općina Ližnjan "pere ruke" od obitelji Koški. Što će, gdje će, kako će, to više nije njihov problem iako su upravo oni, Općina Ližnjan, stvorili taj problem. Pa krenimo analizirati Ravnićevo očitovanje.

Taktika skidanja odgovornosti

"Kada sam 2016. godine preuzeo dužnost načelnika Općine Ližnjan-Lisignano, jedan od gorućih problema koje sam zatekao odnosio se na stanare koji su živjeli u prostorima osnovnih škola u Ližnjanu, Šišanu i Valturi, kao i na obvezu plaćanja najma bivšim stanarima prostora škole u Jadreškima (obitelj Koški). Budući da su ti prostori bili nužno potrebni školama za redovitu nastavu, a umjesto učionica služili su kao stanovi, bilo je nužno pristupiti rješavanju tog složenog i veoma osjetljivog problema", kaže Ravnić. Prvo, dakle, pere ruke sa sebe i sugerira da je "problem" zakuhao netko drugi prije njega. Naslijeđeni problemi, po toj logici, moraju nestati, a naslijeđene dobre stvari moraju - ostati.

"Nakon detaljnog pregleda dokumentacije na temelju koje su stanari ostvarivali pravo stanovanja, utvrđeno je da se niti u jednom slučaju ne radi o zaštićenim najmoprimcima. Prava stanovanja temeljila su se na odlukama tadašnjih školskih vijeća i sličnim aktima, u kojima je jasno navedeno da je riječ o privremenom korištenju prostora - dok za to postoje uvjeti i ne postoji neka druga potreba za tim prostorima", kaže načelnik Ravnić, ali ostaje nejasno koji su to "slični akti". Uglavnom, utvrđeno je da su obitelji tamo stanovale sukladno nečijoj odluci, s pravom.

Od štakornjaka do štakornjaka

"S obzirom na stvarne potrebe škola i općine, stanari iz škola u Ližnjanu i Šišanu dobrovoljno su iselili, dok je za stanare iz škole u Valturi pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da nemaju pravo stanovati u školskom prostoru te su sukladno presudi i iselili. Riječ je bila o obiteljima sadašnjih ili umirovljenih učiteljica i čistačica. Obitelj Koški stanovala je u prostoru škole u Jadreškima pod istim uvjetima. Nakon požara koji je izbio u tom objektu 2012. godine, obitelj je preseljena u kuću za čiji je najam Općina Ližnjan privremeno snosila troškove", kaže načelnik Ližnjana. Obitelj je, dakle, preseljena u kuću, bolje reći kućerak, u vlasništvu poduzetnika Tomislava Božca u Šikićima. Zašto je Općina tada, u vrijeme načelnika Srećka Ševrlice, odabrala baš tu nekretninu, još uvijek nije poznato.

Zato je poznato da je u ugovoru o zakupu od početka pisalo: "po sanaciji obitelj Koški vratit će se u prostor zgrade bivše područne škole u Jadreškima u etažni dio koji su koristili za stanovanje prije urušenja krovišta". Bitno je napomenuti da su u oba smještaja Koški morali ulagati. Bila su to derutna mjesta. Obitelj je tako premještana iz jednog u drugi nužni smještaj bez trajnog rješenja. Obećavano im je da će se vratiti u zgradu škole, ali se dobro znalo da tako neće biti. Treba reći da je škola prestala djelovati negdje 1993. ili 1994. godine, te se zgrada od tada počela urušavati. Nema, dakle, govora o tome da su Koški živjeli negdje gdje se trebala održavati nastava.

Hladan prekid nakon 10 godina

"Međutim, budući da je utvrđeno kako Općina za to (plaćanje najma, op.n.) nema zakonsku obvezu, ugovor o plaćanju najma raskinut je 13. kolovoza 2020. godine", hladno će Ravnić. No i dalje nije posve jasno zašto Općina Ližnjan nije, recimo, odmah nakon požara poručila Koškima da im nije obavezna osigurati smještaj, nego to čini gotovo 10 godina poslije, po sistemu "malo sam socijalno osjetljiv, malo nisam", "sada ću ti pomoći, a kada mi se više ne bude dalo, neću". Takav pristup ne samo da nije odgovoran, već je i sramotan za jednu, kako si vole tepati, bogatu, uspješnu i turističku općinu.

"Važno je napomenuti da Općina Ližnjan u sklopu svog socijalnog programa osigurava novčane potpore mještanima u teškom imovinskom položaju (nezaposlenost, nedostatak primanja i sl.), ali prema raspoloživim saznanjima, gospođa Anica Koški ne ispunjava uvjete za ostvarivanje tih prava iz više razloga. Štoviše, na održanim sastancima spominjala se u više navrata i opcija namjere za kupnju objekta od strane obitelji Koški. Također, članovi obitelji Koški nemaju prijavljeno prebivalište na području Općine Ližnjan, već u Gradu Puli, zbog čega - čak i da ispunjavaju kriterije - ne bi mogli ostvarivati prava iz socijalnog programa namijenjenog stanovnicima naše općine", kaće Ravnić. Pritom ne pojašnjava zašto Anica Koški ne ispunjava uvjete za socijalnu pomoć Općine. Sugerira da ona ipak ima novaca jer se, kažu, spominjala opcija kupnje objekta. To nas uvelike čudi jer prilikom naše posjete nismo primijetil da bi obitelj Koški bila toliko dobrostojeća da bi si priuštila kupiti nekretninu. Upravo suprotno. No, dobro, možda se stvarno varamo.

Uglavnom, Općina Ližnjan je socijalno ugroženu obitelj prvo seljakala iz štakornjaka u štakornjak, pa ih je poslije katapultirala doslovno 300 metara izvan granica Općine ne bi li postali "problem" nekog drugog. Ovdje Ravnić sugerira da je obitelj Koški sada problem Grada Pule, iako je upravo Općina Ližnjan zakuhala sadašnje stanje.

Kad općina "uštedi" na siromašnima

"Nakon što je Općina raskinula ugovor s vlasnikom objekta u kojem boravi obitelj Koški, vlasnik je protiv Općine podnio tužbu tražeći da se objekt oslobodi od osoba i stvari. Općinski sud u Puli donio je prvostupanjsku presudu kojom se nalaže Općini Ližnjan da objekt oslobodi i preda u posjed vlasniku, a Općina je postupila sukladno toj presudi te uputila dopis obitelji Koški s molbom da napuste prostor i predaju objekt u posjed vlasniku kako Općina Ližnjan ne bi morala pokretati nove sudske postupke jer nam je jasno presudom naloženo da moramo vratiti posjed vlasniku", zaključuje Ravnić. Njegova je općina tako uštedjela 265,45 eura mjesečno, koliko su ranije plaćali najam kućerka, a njih su premijestili van Općine i tako se formalno riješili problema. Sirotinja je i Bogu teška, a kako neće biti jednoj općini na moru.

"Općina Ližnjan u proteklih desetak godina bilježi najveći razvoj u svojoj povijesti", kazao je nedavno Marko Ravnić u jednom intervjuu. Šteta što pojam razvijenosti ne shvaćaju svi na isti način. Nekome je općina razvijena kada u njoj kao gljive niču apartmanske kuće s bazenom i ravnim krovom, a za nekog drugog razvoj je potpun tek kada se zajednica uspješno pobrine i za svojeg najslabijeg člana.