Općina Ližnjan ponovno traži iseljenje obitelji Koški. 'Izigrali su nas, nemamo gdje. Uspijemo se tek prehraniti jer smo skromni'

"Izigrali su nas u Općini Ližnjan. Stalno su nam govorili da će nas vratiti u zgradu škole u Jadreškima, što je navedeno i u ugovorima. Kažu da nije moguće živjeti u školi, slažem se, ali tamo više nije škola", započinje priču Anica Koški koju smo posjetili u njenoj skromnom domu na periferiji Pule.

Godinu i pol nakon što je portal Istarski.hr prvi put izvijestio o teškoj situaciji majke i sina iz Šikića, obitelji Koški, priča se ponovno zaoštrava. Nakon političkih ali i ugovornih obećanja ipak se nije pronašlo humano i održivo rješenje. Obitelj je danas, kao i ranije, suočena s novom prijetnjom iseljenja iz kućice u Šikićima koja im je već gotovo 15 godina jedini dom.

"Još prije smo živjeli u Valmadama, ali smo se morali iseliti jer je vlasnik otvarao restoran. Tada se otvorila prilika praznog stana za radnike u područnoj školi u Jadreškima. Jest da je bilo derutno, puno smo morali uložiti, ali nam je škola tada to omogućila. Kasnije su nas maknuli od tamo i od tada smo ovdje u Šikićima. Sada više nemamo gdje“, priča Anica.

Ponovo smo posjetili Anicu Koški i njenog sina Kristijana, a iz razgovora i dokumentacije koju su nam pokazali vidljivo je da se situacija sada nalazi na samom rubu eskalacije. Obitelj, koja živi u izrazito skromnim uvjetima i bez mogućnosti preseljenja dobila je novu službenu opomenu pred pokretanje postupka deložacije iz prostora.

Nova opomena: rok od osam dana

Dokument datiran 17. listopada i potpisan od odvjetničkog ureda koji zastupa Općinu Ližnjan izričito traži da se obitelj Koški u roku od osam dana javi radi "daljnjeg dogovora". U protivnom, stoji u dopisu, Općina će biti "prisiljena pokrenuti odgovarajuće postupke". Drugim riječima, pokrenut će se deložacijski proces.

U tekstu se navodi da je Općina još ranije, 2020. godine, raskinula ugovor s vlasnikom kućice (poduzetnik iz Pule Tomislav Božac) te da je vlasnik protiv nje pokrenuo sudski postupak. Presudom je Općini naloženo da objekt mora predati u posjed vlasniku, ali to se ne može dogoditi dok se u kućici još uvijek nalazi obitelj Koški.

Opomena također podsjeća kako su Anica i Kristijan Koški u više navrata, od 2020. do danas, pozivani da napuste prostor: posebno dopisima od 24. lipnja 2024. i 27. studenog 2024. godine, no bez konkretnih rezultata.

Sada, novim dopisom, zahtjev je ponovljen uz upozorenje da će Općina, u slučaju nepostupanja, krenuti u pravne radnje koje bi u konačnici mogle značiti deložaciju.

Godine privremenosti

Obitelj Koški u sadašnjem objektu živi od 2012., a možda i koju godinu ranije, ne sjećaju se točno, kada su nakon požara u prostoru bivše škole u Jadreškima premješteni u iznajmljenu kućicu u Šikićima u vlasništvu Tomislava Božca. Najam je tada, prema dokumentaciji koju posjeduju, plaćala Općina Ližnjan, a režije obitelj Koški. Sve je to bilo predstavljeno kao privremeno rješenje, no privremeno je potrajalo više od desetljeća.

Postavlja se pitanje zašto je općina prvo pomagala, a sada odjednom, eto, više ne želi. U svim starim ugovorima stoji formulacija: "po sanaciji obitelj Koški vratit će se u prostor zgrade bivše područne škole u Jadreškima u etažni dio koji su koristili za stanovanje proje urušenja krovišta".

U međuvremenu se promijenilo mnogo: ugovor s vlasnikom je raskinut, Općina je izgubila parnicu i sada mora osloboditi objekt, a obitelj Koški je ostala "između sustava", bez prava, bez nadoknade i bez formalnih mehanizama zaštite. Realno, ostali su u prostoru zato što, kako sami kažu, nemaju kamo otići.

U kućici provode život u uvjetima daleko ispod standarda: skromni prihodi, slab zdravstveni status, nedostatak podrške i stalna neizvjesnost. "Preživljavamo jer smo skromni", kažu.

Pritisak raste, humanog rješenja još uvijek nema

Nova opomena pred pokretanje postupka najnoviji je u nizu dokumenata, ali za razliku od ranijih, ovaj nosi jasnije vrijeme i jasniju prijetnju: osam dana za reakciju, nakon čega slijedi pravni proces.

Naravno, pravni aspekti (raskinut ugovor, sudska presuda, obveze Općine prema vlasniku) postoje i niti jedna strana ih ne spori. Ali ključni problem ostaje isti: što će biti s ljudima koji žive unutra?

Obitelj Koški nema alternativni smještaj, novca za (pre)skupa podstanarstva nemaju ni približno, a sustav im ne nudi nikakvo rješenje.

Stoga cijela situacija ponovno otvara već poznato pitanje, ono koje se postavlja otkad je priča prvi put objavljena: kako je moguće da u jednoj relativno bogatoj turističkoj lokalnoj zajednici postoji slučaj u kojem dvije osobe, prepoznatljivo socijalno ugrožene, godinama ostaju bez ikakve zaštite, a sada riskiraju i doslovni gubitak krova nad glavom?

Što slijedi?

Obitelj Koški u narednim danima mora odlučiti kako će odgovoriti na opomenu. Pravnu zaštitu nemaju. Uz malu mirovinu majke i minimalac sina, ne mogu si priuštiti dostojanstven život, kamoli odvjetnika. Suprug je međuvremenu preminuo, a bio, veli Anica, hrvatski branitelj. No bez obzira hoće li se javiti ili ne, činjenica ostaje ista: bez konkretne ponude alternativnog smještaja, svaki daljnji korak vodi prema postupku koji bi ih mogao ostaviti na ulici.

Objašnjenje oko ove situacije zatražili smo od načelnika Općine Ližnjan Marka Ravnića. Objavit ćemo ga u toku dana.