Hrvati i Srbi se mogu i dobro slagati, ali pod jednim uvjetom

Događaj tjedna u Rijeci svakako je pokušaj, odnosno mogući pokušaj napada na srpske karatiste koji su sudjelovali na Balkanskom prvenstvu na Zametu. Nekakva skupina, opisana kao sumnjiva, okupila se u blizini vozila srpskih predstavnika. Odmah je pozvana policija, do napada nije došlo, ali ostao je gorak okus.  

Taj događaj možda i ne bi imao veći odjek da se nije nadovezao na incidente iz Splita i Zagreba, gdje su slične "skupine" otišle i korak dalje i otvoreno uznemiravale Srbe, samo ne na sportskim, nego na kulturnim manifestacijama. Kakva takva utjeha je da su riječku grupu, kako ispada, redom činili maloljetnici, što vjerojatno znači da nisu uložili previše napora da razmisle o situaciji.

Hrvatska ljevica sve ove incidente pripisuje "toleranciji ustaštva" i želi ih iskoristiti za svoje političke ciljeve. Desnica ih smatra izoliranima, a glavni argument je taj da u njima mahom sudjeluju navijačke skupine, kojima ne trebaju ustaše da bi napravili inicident. Osim toga, u Zagrebu se protestiralo protiv jednog od autora memoranduma SANU, koji se pokazao temeljem ideje o velikoj Srbiji. 

Situacija je dakle zamršena i ako je nešto izvjesno onda je to da je neće razmrsiti političari i ostale ukiseljene figure koje već godinama zauzimaju javni prostor. Pa čak ni one novijeg datuma proizvodnje. 

Imali smo ovih dana prilike gledati dvije zanimljive rasprave na televiziji. U jednoj su sudjelovali Igor Vukić (desnica) i Ivo Goldstein (ljevica), a tema je bio logor u Jasenovcu. Vukić je od prve sekunde krenuo vrijeđati Goledsteina i nazivati ga "bivšim profesorom", a ni Goldstein njemu kasnije nije ostao dužan. Rasprava je na jedan primitivni način bila zabavna, ali manje više besmislena. Goldstein nije uspio uvjerljivo objasniti da je brojka od oko 80.000 žrtava pouzdana, a Vukić od silnog napadanja sugovornika na osobnoj razini nije uspio uvjerljivo objasniti ništa. 

Otprilike u isto vrijeme imali smo i raspravu u emisiji Otvoreno u kojoj je sudjelovala kćer Ive Goldsteina Tesa Goldstein, i to kao predstavnica SDP-a. Tesa je, s vrlo primjetnom dozom arogancije, objašnjavala da komunistički zločini u Jugoslaviji ne postoje zato što to ionako nije bio komunizam, nego socijalizam. Dakle, dovoljno je rebrendirati epohu i puf, zločina više nema. 

Isključivost i potpuno odbijanje da se saslušaju argumenti suprotne strane su ono što ovu zemlju dovodi do ideološkog ludila u kojem se nalazi. Zato je možda najbolje da se svemu tome ubuduće ne pridaje previše pažnje. 

Rijeku je, očekivano, pripremljeni napad na mlade Srbe pogodio više nego Split i Zagreb. U tom gradu i dalje vjeruju da su imuni na gluposti. No neke od reakcija su opet dvosmislene. Prekaljeni riječki političar i nekadašnji ministar Željko Jovanović kaže da crna nikad nije bila riječka boja, već su to bijela, plava i crvena. Bijelu i plavu je izvadio ravno s dresa Rijeke, a crvenu, naravno, iz svoje glave, odnosno ideologije kojoj pripada. Crvena boja nikad nije bila boja Rijeke, osim kad se želi ideološki provocirati. Zato je Željko Jovanović još jedan dokaz da iz mainstream politike nećemo izvući točku na ideološka prepucavanja.  

No ima i gorih primjera. Riječka ljevica na čelu s Možemo i SDP-om neki dan je odasalala prioćenje u kojem prozivaju gradonačelnicu Ivu Rinčić zato što je u koaliciji sa Mostom. U tom priopćenju doslovno su napisali da je "nedopustivo u javnom prostoru kontinuirano tolerirati istupe Marina Miletića", poznatog riječkog mostovca i saborskog zastupnika. To je udžbenički primjer pokušaja ljevice da nekoga naprosto kanselira. Da mu oduzme pravo da govori, točno onako kako se to radilo u komunizmu, pa taman ga zvali socijalizam. 

Naravno, nije dugo trebalo čekati na Miletićev odgovor, koji je opet nabrijan, provokativan, incidentan, da ne kažemo nešto gore. On svoje političke suparnike naziva ljubiteljima muškaraca u štiklama. Pa sad ti vidi.   

Mladi karatisti su se na kraju vratili u dvoranu i izvjesili srpsku i hrvatsku zastavu, jednu pored druge. Šahovnica, pa metar dalje četiri S. Vjerovali ili ne, ali Hrvati i Srbi se mogu i dobro slagati, ali pod jednim uvjetom. 

A taj uvjet je da u blizini nema Goldsteina, Miletića, Vukića, Jovanovića i sličnih likova.