Hrvatska ima zakone za zaštitu okoliša ali problem je u provedbi. Kazne za zagađivače postoje ali rijetko tko zaista odgovara

Europska unija pojačava borbu protiv onih koji uništavaju okoliš. Nova Direktiva o kaznenim djelima protiv okoliša, usvojena prošle godine, traži da sve države članice ozbiljnije kažnjavaju one koji zagađuju zrak, vodu i tlo, ilegalno odlažu otpad ili trguju zaštićenim vrstama.

Hrvatska je još 2013. godine, kad je ušla u Europsku uniju, svoj Kazneni zakon uskladila s tadašnjom direktivom iz 2008. godine. U zakonu već postoje članci koji predviđaju zatvor za one koji ispuštaju štetne tvari, odlažu opasan otpad ili uništavaju prirodna područja. Na papiru, sve izgleda kako treba.

U praksi je priča drukčija. Stručnjaci koji prate ovu temu godinama upozoravaju da se kaznena djela protiv okoliša otkrivaju i procesuiraju vrlo sporo. U jednoj studiji objavljenoj na portalu Hrčak navodi se da se takva kaznena djela rijetko istražuju, a još rjeđe završavaju presudom. Iako zakon postoji, nedostaje stručnjaka, inspektora i tužitelja koji bi se time bavili.

Tek je nedavno donesena prva presuda u Istri za takvo kazneno djelo. Radi se o slučaju sječe šume na području park-šume Rt Sveti Križ kraj Rovinja, zaštićenom dijelu značajnog krajobraza rovinjskih otoka i mora, unutar zaštićenog obalnog pojasa gdje su vlasnici namjeravali napraviti adrenalinski park.

Uglavnom, analize pokazuju da u Hrvatskoj nema ni jedinstvene baze podataka o okolišnom kriminalu. Policija, Državni zavod za statistiku i sudovi vode različite evidencije, što otežava praćenje koliko se stvarno kaznenih djela počini i kakve kazne slijede. Zbog toga se često događa da zagađivači prođu s blažim prekršajnim kaznama, iako je šteta za prirodu velika, često nemjerljiva.

Nova europska Direktiva donosi veće zahtjeve. Države članice do 2026. moraju pooštriti svoje zakone, uvesti više kaznenih djela i povećati kazne za pravne osobe, pa čak i do pet posto godišnjeg prometa tvrtke. Uvodi se i obveza da počinitelji saniraju štetu i, kad god je moguće, vrate okoliš u prvobitno stanje.

Za Hrvatsku to znači da će morati ponovno mijenjati Kazneni zakon i ojačati provedbu. Nova pravila predviđaju i bolju suradnju među državama članicama, jer se mnoge ekološke prijevare odvijaju preko granica, poput ilegalnog uvoza otpada ili trgovine rijetkim vrstama.

Iako je Hrvatska u zakonodavnom smislu ispunila europske standarde, pred njom je sada veći izazov, a to je osigurati da se ti zakoni stvarno primjenjuju. Kazne moraju biti brže, postupci učinkovitiji, a svijest o važnosti zaštite okoliša veća. Jer kad priroda jednom strada, ni najstroži zakon to više ne može potpuno popraviti.