Od Kukurini do Beča: 'Kad sam dobio viteški lanac, nisam spavao dvije noći. Sjetio sam se riječi moje none…'
Piše: Igor Radić
Istarski vinari Goran Baćac iz Pićna, Moreno Degrassi iz Savudrije i Josip Franković iz Buja postali su europski vinski vitezovi, članovi reda Ordo Equestris Vini Europae (OEVE). Svečanost njihova primanja održana je proteklog vikenda u samostanskoj crkvi Stiftskirche u Klosterneuburgu, nedaleko od Beča, u sklopu augustinskog samostana, s jednim od najstarijih vinskih podruma u Europi.
Red OEVE okuplja ljude koji svojim radom i životnim vrijednostima promiču vinsku kulturu, čast, prijateljstvo i zajedništvo. Suvremeni oblik reda osnovan je 1984. u Beču, a tradicija mu seže u 14. stoljeće. Priznat je od crkve, pape Pavla II. i cara Fridrika III.
Goran Baćac posebno je zanimljiv — s 41 godinom drugi je najmlađi Hrvat koji je dosegnuo najviši stupanj reda, Eques (vitez). Krenuo je 2016. na Krku s titulom Hospes (pripravnik), nastavio dvije godine kasnije u Puli kao Conciliarius (savjetnik), dok je 2021. u Savičenti dospio do reda Iudex (sudac).
Ove godine u svibnju završio je trodnevnu akademiju u Opatiji, gdje su predavali europski vitezovi iz Austrije, te položio završni ispit.
Što sam to doživio?
Još je pod dojmom ceremonije u Austriji, ispunjen ponosom.
„Nisam to s primanjem u viteški red toliko doživljavao sve dok nismo ušli u tu predivnu baziliku koja vas ne može ostaviti ravnodušnim. Kad se gradila, u 12. stoljeću, bila je najveća crkvena građevina u Austriji. Misa je trajala dva i pol sata, a moja sedmogodišnja kći, oduševljena, nije mrdnula iz crkve“, priča Baćac.
„Kad sam dobio viteški lanac, nisam spavao dvije noći. Stalno sam razmišljao o onome što sam doživio – o toj povezanosti među ljudima. Ne govorim njemački, ali imao sam osjećaj da se svi razumijemo. Povezala nas je vinska kultura i poštovanje koje dijelimo“.
Članstvom u redu otvorila su mu se, kaže, vrata u 24 europske zemlje, gdje se svake godine održavaju viteška događanja i druženja.
Smije se kad govori da nije mogao vjerovati kako će ga put iz malih Kukurini na Pićanštini, gdje je vino počeo raditi 2003., dovesti do svečanosti u austrijskoj bazilici.
„Što me dovelo tamo? Način života. Moja pokojna nona Ana uvijek mi je govorila: ‘Nikad nemoj imati samo grablje da grabiš za sebe na kup, moraš imati i vile da dijeliš’. To sam zapamtio. A i geslo reda me osvojilo: Tek kada pobijediš zavist i počinješ se zauzimati za druge, postat ćeš istinska viteška osoba. Zato sam im se pridružio. I tako živim“.
Duhovno, a ne statusno priznanje
Na svečanosti je bio i Miroslav Hero iz Rijeke, legat za Primorje i Istru te voditelj triju viteških općina, koji ističe:
„Ja, recimo, nisam vinar, ali nas povezuje ljubav prema vinogradarstvu i kulturi vina. Bitno je koliko to nosite u sebi. Zato, našalit ću se, baš i ne primamo političare“, veli kroz smijeh Hero.
„Goran ima dvostruki uspjeh: ušao je u svijet vinarstva vrlo mlad, i to na ispravan način, kroz rad u laboratoriju. Iskustvu svoje familije u vinogradarstvu i podrumarstvu dodao je znanstvenu komponentu i tada je rezultat neminovan“
Uz Baćca, Degrassija i Frankovića, članovi europskog reda OEVE su i istarski vinari Rino Prelac, Albert Koraca, Jadran Lukšić, Šime Vidulin te Ante Volarević.