Obožavali su ga, a sad viču ‘govno maleno’: kako je pitoma Istra izgubila svaku mjeru

Nisam nogometni fanatik, ali volim pogledati. Nedjelja popodne: društvo, pivo i nogomet. Češće pred TV-om, rjeđe na stadionu.

Na Drosini nisam bio sto godina, sve dok tamo nije stigao Gonzalo García i od Istre napravio magnet za publiku. Lepršava igra, najljepša u Prvoj ligi – kažu znalci, a s njima se teško ne složiti. Stvorio je momčad. A to znači i karta u džepu.

Travnjak i tribine kao jedno: zajednička pjesma igrača i navijača, slika za povijest. I obožavani trener Gonzalo na pijedestalu – kiksao je, istinabog, u finišu, nije dohvatio Europu, pa je sve malko splasnulo.

A onda je stigla nova sezona i nedjeljni derbi s Hajdukom. I na drugoj, protivničkoj strani – taj isti trener Gonzalo.

Odjednom je on, kako to već biva u navijačkom svijetu, prekršten: sad je „Govnalo“, čitamo sa sramotnog transparenta kojim je Urugvajac dočekan u Puli. „Šaka eura, obraz nula“, ili tako nekako, pisalo je na toj oslikanoj ceradi.

Petparačka dosjetka kojom su, valjda, htjeli poručiti da se čovjek prodao za novac – otišao preko noći, bez pozdrava i poruke. Baš kao, je li, zadnji „Govnalo“. Jučer je gledao finale Kupa na Drosini, sutra je već u Splitu imao prozivku s novom ekipom.

To je, dakako, neoprostiv grijeh: stigma nečasnosti koju ne može isprati ni sto „zdravomarija“, bome ni još toliko „vjerovanja“. To što je čovjek prihvatio bolju ponudu i zov većeg kluba. Po istom principu kako je prije toga stigao, eto, baš u Pulu.

Navijači ga – u toj opjevanoj pitomoj Istri – nagrnuli vrijeđati. Umjesto da mu zaplješću za sve što je od Istre napravio, djetinje su mu vikali „vaffanculo“. Pošteđen nije ostao ni Goran Roce, nekadašnji igrač i član Istrinog stožera, danas suradnik Garcíje u Hajduku, kojem su skandirali „govno maleno“.

Razumijem emocije i strast navijača, ali ovo nije navijački folklor. Ovo je ispod svake mjere. Gonzalo je ostavio dubok trag u Istri, a to bi valjalo cijeniti ako si zbilja odan klubu.

No, tako je to u nas: jučer ljubav, danas karanje. Jučer u nebeske visine, danas u kanalizacijske nizine.

Kao da to nije baš onaj tip, isti onaj Gonzalo, koji bi labilnog navijača lakoćom natjerao da promijeni omiljeni klub pa umjesto, recimo, za Rijeku počne drukati za Istru.

A već sutra će se isti ti navijači buniti, pisati prosvjedne note HNS-u kad netko spomene svetu kozu u nezgodnom kontekstu. Naravno, riječ je o vrijeđanju simbola jedne regije – za što nitko normalan neće naći opravdanje. Ali što je gore od toga nego čovjeka nazvati govnom?

Šteta što je veliku utakmicu obilježio taj nesretni transparent. Šteta što je kod nas uvijek sve naopako.

„Možete se ne slagati sa mnom, ali pokažite poštovanje. Zahvalan sam na svoje dvije i pol godine u Istri“, poručio je Gonzalo nakon utakmice.

I, da, na terenu je dojučerašnjem klubu, bez puno patetike, zabio tri komada. Stvarno je Gov… taj Gonzalo.