Kada javni službenik postane Facebook trol: slučaj Seana Soldatića (HDZ)

U posljednjih nekoliko mjeseci ime Seana Soldatića, člana HDZ-a iz Pule i zaposlenika u Ravnateljstvu civilne zaštite MUP-a, sve se češće pojavljuje, ali ne po profesionalnim i još manje političkim rezultatima, već po svojoj gotovo opsesivnoj prisutnosti na društvenim mrežama. Njegovi komentari, često puni manipulacija, uvreda, laži i političkih etiketa, postali su neizbježan prizor ispod gotovo svake objave lokalnih istarskih portala. Također, na svojem profilu konstantno objavljuje isto takav sadržaj, u maniri kakvog influencera.

Od kandidata do internet trola

Soldatić, koji je na prošlim lokalnim izborima bio i kandidat HDZ-a za gradonačelnika Pule i osvojio tek 501 glas, na Facebooku se profilirao kao neumorni "branitelj" desnih vrijednosti. Njegov vokabular i način komunikacije rijetko se mogu nazvati argumentiranom raspravom, mnogo češće se radi o seriji napada, sarkazama i prozivki usmjerenih prema svemu što se nalazi lijevo od HDZ-a. Uvijek na isti način, vrlo često s identičnim porukama na različitim portalima (copy/paste).

Tako se Soldatić uspio posvađati i napasti široku lepezu ljudi, političara, novinara, povjesničara, odjednom se razumije u sve moguće teme, komentira sve živo, nije ni bitno je li pogrešno, kao pravi Facebook trol.

"Jugo" kao mantra

Posebno je uočljiva njegova stalna upotreba riječi "jugo", koja se pojavljuje kao univerzalna uvreda, etiketa kojom pokušava diskreditirati sve koji se s njim ne slažu. Ta riječ postala je svojevrsni simbol njegovog online nastupa, kao i dokaz da se više bavi borbom protiv imaginarnog neprijatelja nego stvarnim društvenim problemima države u kojoj dominira njegova stranka.

Njegova aktivnost prelazi granice slobode izražavanja onog trenutka kad se uzme u obzir činjenica da je riječ o javnom službeniku koji je plaćen novcem poreznih obveznika. Komentari koje svakodnevno ostavlja često nastaju tijekom radnog vremena, zna ih biti i više desetaka na dan, počevši od ranog jutra, što otvara ozbiljno pitanje: obavlja li Sean Soldatić svoj stvarni posao ili koristi državno radno vrijeme i resurse za političke obračune na internetu?

Podmuklo napao Grbina

Nije riječ o usputnim opservacijama ili povremenim političkim stavovima, nego o sustavnom i svakodnevnom djelovanju. U posljednje vrijeme otišao je i korak dalje - u jednoj od objava neizravno je i podmuklo sugerirao da je gradonačelnik Pule Peđa Grbin (SDP) u srodstvu s osobom koja je sudjelovala u ratnom zločinu nad hrvatskim vojnicima. Tvrdnja je potpuno neutemeljena, što dobro zna i sam Soldatić, jer su slične "bombe" desni političari i ranije bacali, i to bezuspješno, no unatoč negodovanju dijela javnosti Soldatić se nije ispričao niti povukao napisano. Vrlo perfidno i kukavički.

Takva vrsta dezinformiranja i moralne diskreditacije teško se može tumačiti kao "sloboda mišljenja". Ona podsjeća na svjesno trovanje javnog prostora s jasnim političkim predznakom. I dok su građani na društvenim mrežama prepušteni njegovim komentarima, postavlja se pitanje: postoji li ikakav nadzor nad ponašanjem zaposlenika u državnim službama?

Šutnja poslodavca

Kako bismo to doznali, prije dvadesetak dana uputili smo službeni upit Ravnateljstvu civilne zaštite, instituciji u kojoj je Soldatić zaposlen. U više navrata pokušali smo dobiti njihov odgovor i komentar o njegovoj javnoj aktivnosti na Facebooku, no do trenutka objave ovog članka odgovor nismo primili. Telefonski pozivi upućeni službenim kontaktima Ravnateljstva također su ostali bez povratne reakcije.

Takva šutnja institucije, koja bi trebala promicati profesionalnost i odgovornost, ne samo da ne ulijeva povjerenje, nego i pojačava dojam da se problem svjesno ignorira. Jer kad javni službenik, plaćen državnim novcem, sustavno širi dezinformacije, vrijeđa građane i izmišlja činjenice - to nije samo njegov osobni problem. To postaje problem sustava koji takvo ponašanje ne vidi, ne reagira i ne smatra ga neprihvatljivim.

Simptom bolesnog sustava

Sean Soldatić tako postaje simbol šire pojave - politički aktivnog državnog zaposlenika koji koristi javni prostor za ideološke obračune i širenje mržnje. I dok institucije šute, on nastavlja tipkati, vrijeđati i dijeliti svoje "istine", u zemlji koja ga za to uredno plaća.

HDZ voli pričati o reformi javne uprave. Evo ga, živuća ilustracija: nula posto posla, sto posto komentara. A rezultat? Građani plaćaju predstavu koju Soldatić režira i izvodi sam - i svi gledaju kako se čovjek bori protiv fantomskih jugo-neprijatelja.