Otkrivamo detalje velike USKOK-ove akcije: Četvorica okrivljenih su iz Istre, u igri je šest milijuna eura!

Tijekom ovotjednih uhićenja u velikoj akciji Uskoka zbog ilegalnih paketa internetske televizije 'palo' je i četiri muškaraca s područja Istre - S.S. iz Pule, M.M. iz Pule, D.Z. iz Umaga, te okrivljeni s boravištem u Poreču A.D.

Radi se o prodaji "divlje kabelske TV", odnosno ilegalnih internetskih televizijskih paketa (IPTV). Skupina koju su još u studenom prošle godine u Hrvatskoj uhitili policija i Uskok je, prema procjenama istražitelja, u četiri godine zaradila nevjerojatnih šest milijuna eura. Sada je akcija proširena te je uhićeno još 12 hrvatskih državljana.

Cijelu su priču osmislila trojica muškaraca - Damir Janeš, koji je navodno sam izradio i administrirao mrežnu aplikaciju naziva TSPD, te dvojica njegovih suradnika Zlatko S. i Darko R. Oni su zakupili televizijske usluge raznih pružatelja, između ostaloga B.neta, MAXtv-a i drugih, nakon čega su, prema riječima istražitelja, hakirali kanale poput Total TV-a i Arena Sporta te skinuvši zaštitu s tih programa svojim pretplatnicima omogućavali da u zamjenu za novac prate ogroman broj kanala te imaju i pristup virtualnim videotekama koje su prethodno stvorili na serverima u Francuskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj.

Uglavnom, nakon donošenja rješenja o provođenju istrage protiv 13 okrivljenika od 27. studenoga 2024. i rješenja o proširenju istrage od 19. rujna 2025. protiv okrivljenika (1971.) koji ima dvojno državljanstvo Hrvatske i Italije, Uskok je na temelju kaznene prijave Policijske uprave splitsko-dalmatinske proširio istragu protiv 12 hrvatskih državljana (1979., 1972., 1985., 1957., 1980., 1978., 1979., 1972., 1979., 1971., 1978., 1968.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zločinačkog udruženja, računalne prijevare u sastavu zločinačkog udruženja i nedozvoljene uporabe autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača u sastavu zločinačkog udruženja.

Naime, po aplikaciji za pristup njihovu piratskom TV sustavu, koji bi korisnicima omogućavao gledanje i do 400 raznih televizijskih programa koji su bili prethodno hakirani, pirati bi naplaćivali deset do 15 eura za jednomjesečnu "pretplatu", dok je za godinu dana cijena bila 80 do 200 eura.

Tako je, recimo, D.Z. usluživao korisnike imena „ALAN", „ANTONELLA“, „BRUNO", „CEDO", „ČERNEK", „DORIJAN", „DORIS", "DRAGAN“, „EDI", "FUAD", "JOLE", "MARIJO", "SASA", "SANDRO", "STOKOVAC", "VALTER" i „ZORAN", dok je A.D. imao pretplatnike korisničkih imena „A“, „A02 (Feliks Austrijanac)“, „A03“, „A05“, „A08 (ključar)", „A07“, „A09 (Švicarci)“, „A10“, „A11", „A12", "A13", „A14“, „A22 (križ)“, „A24 (Dramalj)“, „A25", „A26“, „A28 (Krasica)", „A30 (Šogi)", „A31", „A35", A36", „A37 (ribar Pave)", „A38 (Mili)", „A40 (Podrvanj)“, „A41 (Njivice Zg)", „A42 (Coki)", „A43 (Sabina, BiH)", „A46 (keramičar)", „A54 (Ilija Zagreb)", „A55 (Pende Lun)“ i „A56 (Mato)".

Grupa je imala i svojevrsnu 'tajnicu' koja je bila zadužena za administriranje videoteke. Ona je koristeći administratorske ovlasti učitavala televizijske i filmske sadržaje, a potom putem zatvorenih grupa na aplikaciji Telegram obavještavala ostale okrivljenike o izvršenim ažuriranjima.

Tijekom provođenja istrage utvrđeno je su okrivljenici nezakonitu IPTV uslugu krajnjim korisnicima omogućavali na tri načina, i to korištenjem STB uređaja (Mag, Octagon, Joka i slično) na koje reselleri instaliraju podatke potrebne za spajanje putem interneta na servere koji su dio infrastrukture ilegalne IPTV, putem IPTV aplikacije koja se instalira na android uređaj (uključujući i TV prijemnike s android operativnim sustavom) i putem dostavljanih M3U lista koje se mogu reproducirati u različitim besplatnim aplikacijama (kao npr. VLC player, Kodi, IPTV Smarters, Simple IPTV).

Tako proizlazi da je korisnicima ilegalne usluge, osim podataka (korisničko ime i lozinka) za autentifikaciju za pristup sadržajima ilegalne IPTV usluge (TV programi uživo, videoteka), bilo potrebno osigurati i jedan od gore navedenih tri načina isporuke digitalnog sadržaja. Preprodavači su u pravilu prodavali receivere po zasebnoj cijeni (80-110 eura) i godišnju pretplatu po zasebnoj cijeni (isto 80-100 eura na godinu). Ako su korisnici imali android televizore, preprodavači su im davali upute kako i koju IPTV alikaciju mogu instalirati na svoje televizore da bi mogli preko nje gledati IPTV ilegalni sadržaj.

Preprodavači "reselleri" su u pravilu vodili evidenciju svojih korisnika, a imenovali su ih na različite načine. Neki su koristili prava imena i prezimena korisnika, neki nadimke, neki šifre. Preprodavač koji je imao pristup IPTV panelu i zakupljene kredite na svome računu u panelu mogao je dodavati nove korisnike i označavati vremensko trajanje pojedine pretplate. "Podpreprodavači ili subreselleri" (preprodavači od preprodavača) u pravilu nisu imali pristup IPTV panelu nego su u komunikaciji sa resellerima tražili uključenje novih korisnika odnosno produženje postojećih pretplata.

"Na opisani način okrivljenici su, u sastavu zločinačkog udruženja, pribavili imovinsku korist u iznosu od najmanje 5.985.486,93 eura, koju su sukladno njihovim zaduženjima i ulogama međusobno dijelili. Pritom su nositelje autorskih i srodnih prava oštetili za najmanje 1.916.000,00 eura", kaže Uskok.

Nakon ispitivanja okrivljenika sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu nije predloženo određivanje istražnog zatvora jer za to nije bilo osnove.

Izjavu smo zatražili od braniteljice petnaestookrivljenog M.M. iz Pule, odvjetnice Vere Glasnović Gjoni, koja nam je kazala da je njezin branjenik ispitan u svojstvu okrivljenika, da je iznio obranu te da je pušten da se brani sa slobode.