'Djeca još uvijek uče napamet, a ne razumiju. Učimo ih točne odgovore umjesto da ih naučimo postavljati prava pitanja'

U Hrvatskoj i šire, jedan od najzanimljivijih glasova kad je riječ o obrazovnim reformama i kritičkom mišljenju je Bruno Ćurko - filozof, edukator, autor i predsjednik udruge Mala filozofija. Objavio je više knjiga, sudjeluje u brojnim EU projektima, vodi Hrvatsku delegaciju na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi, a predaje na Filozofskom fakultetu u Splitu.

Razgovarali smo s njim u Puli o izazovima današnjeg obrazovnog sustava: zašto i dalje prevladava memorizacija, zašto je kritičko mišljenje često samo u deklaracijama, te što donosi novi predmet Svijet i ja, koji bi učenicima trebao omogućiti da nauče ne samo što misliti nego kako misliti. Ćurka se općenito u Hrvatskoj doživljava kao autora kurikuluma tog novog izbornog predmeta. Posebno smo se dotaknuli pitanja kako se obrazovanje može promijeniti, zašto je uvođenje alternativnih izbornih predmeta važno, te zašto se stvari ponekad sporo kreću čak i kada su osmišljene dobre ideje.

- Što ne valja u današnjem obrazovnom sustavu i što bi moglo biti bolje u domeni kojoj se vi bavite?

- Mi danas u Hrvatskoj, ali nije ništa drugačije nije ni u ostatku Europe pa i svijeta, kaskamo u potrebnoj permanentnoj reformi obrazovanja. Nešto mijenjamo, imamo nekakve reforme školstva, ali stvari oko nas se prebrzo mijenjaju. Danas je digitalno doba, hrpa informacija. Prije, dok sam ja išao u školu, dakle davno, da bi došao, recimo, do informacije koji je glavni izvozni proizvod Nigerije morao sam ići u knjižnicu i tako doznati da su to dijamanti. Danas mi treba pet sekundi. Još uvijek se nastava zasniva na kratkotrajnom pamćenju informacija, memoriziranju. Naučiš napamet, profesor nešto ispriča i ti mu to vratiš i zaboraviš. Dakle, ne razumijeva se, traži se točan odgovor. Treba učiti djecu kako misliti a ne što misliti. To je ono što zovemo kritičkim mišljenjem, da se dijete zna snaći, da zna naći pravi odgovor, recimo kako razlikovati činjenicu od interpretacije. Treba ih učiti neke osnovne logičke postavke, da samostalno mogu doći do valjanog zaključka, da sami mogu razlikovati činjenicu od interpretacije…

Kako djecu naučiti misliti

- Kako to postići? Ili makar započeti...

- Od 2008. godine radim radionice filozofije s djecom, oko 1500 ih je bilo do sada, pa i u Londonu, Rimu, Beču, Bologni, Seulu, Jinju, Rio de Janeiru, Pekingu itd. Naravno najviše u Hrvatskoj. Djecu bi trebalo i kroz školske sustave naučiti misliti. Mi djecu malo i podcjenjujemo. Postoji jedan novi školski predmet u cjelodnevnoj školi u Hrvatskoj, koji je eksperimentalni i koji se zove 'Svijet i ja' a njegov cilj je djecu naučiti kritički misliti. Često kada je bila javna rasprava oko tog predmeta, postavljalo se pitanje 'što će nam kritičko mišljenje kao posebni predmet, kad to radimo i u drugim predmetima'. Ali jedno je ono što je u kurikulumu (u skoro svim kurikulima predmeta, piše da je cilj tog predmeta učiti djecu kritički misliti), a drugo ono što se radi na terenu. Treba postojati jedan takav predmet, ako je to moguće, pa da i nastavnici, pogotovo mlađe dobi, usvoje te nekakve osnovne teorije koje mogu djecu usmjeriti k tome da misle.

- Da pojasnimo malo konkretnije za, recimo, roditelje koje će to zanimati - što točno podrazumijeva taj predmet, što dijete radi tamo? Spominje se kao alternativa vjeronauku.  

- Prvo, 'Svijet i ja' nije nikakva sadržajna alternativa vjeronauku. Vjeronauk je vjersko učenje, a ovo drugo je učenje mišljenja. U predmetu imamo tri domene. Prva je "Upravljanje informacijama i primjena strategija kritičkoga mišljenja" - to je ono, hardcore kritičko mišljenje. Odgovaramo na mnoštvo pitanja. Zašto idemo u školu? Što je to lijepo? Što je učenje? Kako pronaći argument i još stotine tema. Druga odnosno B. domena je "Osobna i društvena odgovornost, etičnost djelovanja" - tu imamo mnoštvo moralnih dilema o kojima treba promišljati. I možda najkompleksnija domena C "Upravljanje vlastitim mišljenjem" - mišljenje o mišljenju. Kako analizrati svoje postupke, kako pronaći svoj stil učenja i sl. 

Kako će se u Hrvatskoj razvijati taj novi predmet, ja ne znam, nemam nikakvog utjecaja. Bio sam voditelj radne skupine koja je kreirala kurikulum ali dalje od toga ne znam. Uvjeren sam da bi najbolje rješenje bilo da djeca mogu birati između najmanje tri izborna predmeta: vjeronauk, drugi strani jezik i 'Svijet i ja'. Kroz seminare s nastavnicima koji održavaju nastavu 'Svijet i ja' (koji je u prošloj školskoj godinu imao oko 665 učenika) jasno je da su i nastavnici i učenici velikom većinom zadovoljni predmetom. Dakle imamo kurikulum spreman, imamo iskustva dvije godine provedbe, imamo smjernice, a imamo i udžbenike.

- Kada bi predmet mogao zaživjeti?

- Predmet smo osmislili prije nego što je započela eksperimentalna cjelodnevna škola. Pokretanje Cjelodnevne škole, 'Svijet i ja' je priključen istoj. U ovoj školskoj godini (2025./2026.) treća je godina provedbe Cjelodnevne škole u šezdesetak škola u Hrvatskoj. Nastavnici su zadovoljni. A kada će predmet zaživjeti? Koliko sam čuo, trebao je 2027. ići u sve škole. Sada se čini da je odgođeno na 2030. godinu.

Sustav je užasno spor

- Zašto ide tako sporo?

- Mislim da zasigurno postoje organizacijski problemi. Osobno smatram da je problem u Puli, u Zagrebu i svugdje, da djeca u osnovnoj školi koja ne idu na vjeronauk ostaju prepuštena sama sebi taj sat. Koliko čujem, idu u knjižnicu. Postoji predmet, udžbenici, kurikulum, a djeca su u knjižnicii ili hodniku. Mi smo, onako, dosta religiozna država, tako da jako malo ljudi zapravo bira nešto drugo umjesto vjeronauka. Ipak, ima roditelja koji me zovu da bi oni htjeli dijete upisati na taj predmet nekako 'sa strane', ali to je zasad nemoguće. Ono što ja radim jest da slične programe za razvoj kritičkog mišljenja i filozofije s djecom provodim u neformalnom obrazovanju. Vodim udrugu 'Mala filozofija' i provodim takve programe od 2008. godine. U suradnji s školama provodimo projekt "Pogled u vlastito mišljenje" još od 2008. godine. Evo, ove školske godine imamo četiri škole u kojima naši članovi provode taj projekt.

- Radite i van škola?

- Imamo i ljetnu školu koja se zove 'Ljetna škola mišljenja'. Ljudi to traže, ali ne možemo sve, mala smo udruga od svega pet zaposlenih. Uz to imamo mnoštvo EU projekata. Evo u svibnju smo započeli 21. EU odgojno obrazovni projekt. Trenutno su u tijeku tri. Young Minds – za srednjoškolce, a projekt povezuje mentalno zdravlje, filmove i kritičko mišljenje. ZOOMOUT- u njemu, pak, su temeljni pojmovi dječja književnost, kritičko mišljenje i ravnopravnost. I novi projekt IMANARE koji  proučava reforme obrazovanja u EU, a mi iz Male filozofije smo u njemu započeli proučavati kako se kroz sve te reforme mijenja onaj krucijalni odnos u obrazovanju, a to je odnos između učenika i učitelja (na svim razinama). Samo u ta tri aktualna projekta surađujemo sa sveučilištima, udrugama i školama iz Slovenije, Slovačke, Litve, Belgije, Grčke, Portugala, Španjolske, Poljske….

- Zašto se zapravo kritičko mišljenje ne honorira u školama? Zašto prednost imaju točni odgovori i poslušnost?

- Tako je lakše. Ima ona fora: 'profesore hvala vam, otvorili ste mi oči, naučili ste mi kritički misliti i uništili ste mi život'. Nije sve tako ružičasto kada se počne razmišljati. Kada djetetu pružite alat tako što ga naučite da misli, ono će posumnjati u neke stvari. Zamislite da dijete dođe kući i kaže 'tata ja više neću ići u crkvu jer nema dokaza da Bog postoji. Zadiralo bi se previše u neke običaje i to ne paše svima. Škole bi trebale biti rasadnici različitih mišljenja, ali naravno to nije lako napraviti. Treba imati znanje, treba napraviti neku kombinaciju svega. Možda najbolja solucija je da dijete od prvog do osmog razreda uz vjeronauk, ako već postoji u školama, može izabrati 'Svijet i ja' ili nešto treće. Također, same nastavnike bi trebalo obučiti da djecu malo više motiviraju da misle, da pravilno misle.

-  Sustav za sada praktički tjera učenike da pohađaju vjerojanuk. Jer, bolje je biti u razredu nego sjediti u hodniku ili čamiti negdje sam.

- Istina. Prava stvar bi bila kada bi stvarno mogli birati dva, tri predmeta. Iako mislim da je to i regionalno podijeljeno: što se tiče srednjih škola, najviše učenika bira etiku umjesto vjeronauka u Istri, Zagrebu i Rijeci. Ali kad bi mogli birati dva od tri, stvari bi se mijenjale.

Bilo je i otpora

- Je li bilo otpora oko uvođenja predmeta 'Svijet i ja'?

- Je. Bilo je otpora u smislu da se komentiralo 'što će to djeci'. Pa 'odvest ćete našu djecu od vjeronauka',  'usmjerit ćete ih na krivi smjer', 'to je ljevičarska ideologija', 'zašto djecu učiti misliti, znaju oni sami' i tako. Treba djecu usmjeravati na sustavno propitivanje bitnih stvari. Recimo ja pitam djecu zašto je vuk u priči o tri praščića zločest. Uglavnom odgovaraju da je vuk loš jer u onoj bajci jede praščiće. Onda pitate djecu koliko je njih jelo praščiće i zašto onda oni nisu loši zobg konzumiranja praščića, a vuk jest. E to je stimulus koji ih natjera da počnu misliti. Uglavnom, dobro je s više strana propitivati sve te istine koje su oko nas. Iz mojih iskustva većina djece to voli. Ubrzo i oni mene počnu 'hvatati' u tim nekakvim logičkim zavrzlamama, što je i cilj.

- U petak ste promovirali knjigu EdUcators in the Classroom koja je isto vezana uz kritičko mišljenje.

- Ta je knjiga nastala kao rezultat HEVET projekta koji je kolega dr. sc. Marin Beroš provodio na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Puli. Ja sam bio dio tog projekta, na kraju kao i suurednik knjige uz Marina. To je knjiga koja promišlja o Europskim vrijednostima u obrazovanju, a jedna od tih vrijednosti je i kritičko mišljenje. Tako da je u dva članka glavni lik 'kritičko mišljenje'. Na kraju je to ispala dobra i zanimljiva knjiga za sve one koje zanima suvremena stremljenja i razmišljanja o odgoju i obrazovanju.