Kad vidim tu predstavu, dođe mi da 'možemovce' zovem na piće 'Kod Makedonca' i kažem: ‘Ajde, možete vi to!’

Poprati li kakav neupućeni svat sjednicu pazinskog parlamenta, teško bi pogodio tko je ondje na vlasti. Kad, recimo, vidi kako Enna Peroš, vijećnica Možemo, zbog neispravnih kontejnera oplete po prvom čovjeku gradskog komunalca, odmah bi zaključio: „Elem, Možemo nije taj!“

Ali zez! „Možemovci“ već drugi mandat vode Pazin, iako u gradskoj vijećnici, eto, često zvuče kao da su revna opozicija.

Na zadnjoj sjednici nizali su pitanja o „zelenim“ temama: od otpada do plastike. A odgovarali su im, pogađate, njihovi – gradonačelnica Suzana Jašić te zamjenik Renato Kalac. Da, i direktor Usluge, Ante Ćus, imenovan za njihova mandata.

Zbunjujuće za promatrača, ali ne i za njih. Oni to vide kao zvonku radost. Na društvenim mrežama se čak i hvale: „Naši vijećnici u akciji na sjednici Vijeća!“, uz popis postavljenih pitanja.

Možda, dakako, Možemo sve to radi iz uvjerenja — da tako čuva transparentnost, dosljednost prema biračima i praksu javnog propitivanja gradske vlasti. Pa i kad su, je l', sami ta vlast. Možda im se čini da je to ispravno, da građani trebaju vidjeti da i dalje „paze“ na javne službe.

Samo, problem je što više nisu – ili barem ne bi trebali biti – hiperaktivni aktivisti, nego potvrđena vladajuća opcija u Pazinu. A publika s pravom očekuje uštimani orkestar, a ne kakofoniju.

Jer zbilja je nepotrebno da gradonačelnica Jašić, potaknuta pitanjem stranačkih kolega, pred javnošću priznaje naslijeđeni problem s polupodzemnim spremnicima i obećava da će ga riješiti.

Još je izlišnije slušati dogradonačelnika Kalca kako, poput učitelja u pačjoj školi, objašnjava da se plastika ne smije spaljivati i da u tom slučaju treba zvati Centar 112.

O svemu tome „možemovci“ mogu i trebaju razgovarati na stranačkim sastancima ili timbildinzima, a ne na sjednicama Gradskog vijeća.

Super je primjećivati ozbiljne probleme, ali glasači su im dali povjerenje da ih rješavaju. Da vode grad, ne da jedni druge propituju pred mikrofonima.

Na koncu, dok tako pratim tu pazinsku predstavu, dođe mi da ih, evo već sutra, skupim u kafiću, tamo „Kod Makedonca“. Okrenem rundu, pa kažem: „Evo, porazgovarajte si malo. I tako napravite još koji put. Ne morate čekati sjednicu Vijeća. 'Ajde, možete vi to!“