Zagrebačka pravnica i menadžerica vodi poseban pilates studio. ‘Živjela sam u Beču i Melbourneu, ali Pula me oduševila’

Kako ležati, a skakati? I pritom oblikovati tijelo i skidati kilograme? I to je moguće, ali grdno bi se prevarili oni koji bi pomislili da će bez znoja i muke do željenog oblika. Drugim riječima, reformirati tijelo moguće je uz pomoć davno izumljenih reformer sprava, na kojima se ‘leži i skače’, prvotno namijenjenih rehabilitaciji ozlijeđenih ljudi. Izumio ih je Joseph Pilates u Prvom svjetskom ratu za potrebe vojnika, kasnije ih je razvio u studiju u New Yorku, a vrlo su popularne i danas.

Prvi pilates studio u Puli, u kojem se koristi ova vrsta sprava, Gioia reformer pilates studio, u ožujku je na Verudeli otvorila Sanja Vuk, Zagrepčanka s pulskom adresom. Riječ je o spravi na kojoj je potrebno svladati otpor opruga, manji ili veći, ovisno o formi vježbača.

“Posljednjih godina ova vrsta vježbanja u Hrvatskoj je doživjela boom, dok je vani već dugo popularna. Utječe na tijelo drugačije od drugih vrsta vježbanja i to su ljudi prepoznali”, kaže Vuk te dodaje da je velika razlika između klasičnog i reformer pilatesa.

“Pilates je vježba koja radi na izdržljivosti mišića i na trupu, dosta je statična u nekim pozama, može se koristiti više rekvizita, ali najviše utječe na  dubinske mišiće koje regularnim vježbanjem na spravama i s utezima ne možemo dotaknuti. Reformer pomiče tu granicu još malo više: koriste se mišići koji se inače ne koriste zato što sprava ima posbne dodatke koje u pokretu tijela aktiviraju tu vrstu mišića. To su vježbe koje dosta dubinski djeluju, izdužuju mišiće, drugačije oblikuju tijelo. Najveća je prednost ove sprave u tome što jača trup, što je bitno svima nama jer velika većina ljudi ima problema s kralježnicom, bilo kakvom devijacijom”, objašnjava Sanja.

“Ako je u pitanju teži slučaj, uvijek im savjetujem da odu kod fizioterapeuta. Ako su to nekakve blage promjene kralježnice, dapače, uz kontrolu. Prednost ove sprave je što se mogu prilagoditi otpor i jačina tako da, neovisno o tome koliko ste fizički pripremljeni, možete vježbati na njoj, možete pojačati ili smanjiti  otpor opruga. Učinak je izvrstan, s vremenom se ispravlja kralježnica, jačaju se leđni mišići koji nam drže kralježnicu. Svako vježbanje donosi benefite i ljudi  su toga svjesni, sve su aktivniji. S vremenom mišići preuzimaju sve važniju ulogu u našem tijelu, s godinama svi osjetimo promjene i teže nam je imati čvršći i ravniji stav. Puno ljudi radi sjedeći posao, osam sati za kompjutorom, što nije dobro ni zdravo za naše tijelo”, kaže naša sugovornica.

Svako vježbanje, pa tako i reformer pilates, važno je za mentalno zdravlje. "Luče se hormoni sreće koji jednostavno djeluju na raspoloženje, ali cjelokupan benefit vježbanja je vrlo brzo vidljiv. Kažu da trebaš jednostavno izdržati taj početak da to prilagodiš načinu života I da ti uđe u naviku i s vremenom to ti postaje rekla bih kao vrsta higijene. To je nešto što moraš napraviti da bi se bolje osjećao, da bi bio zdraviji, mentalno I fizički jači", veli Sanja.

"Mislim da Pilates, kad je to radio, nije bio toga svjestan, ali odličan je taj spoj pokreta, disanja i koncentracije. Kad dođete na spravu morate na puno stvari misliti, nije samo kao kad radite trening snage, povlačite utege uz jedan potez gore-dolje. Tu morate kontrolirati spravu, ako izgubite kontrolu, ona će lupiti, a vi možete izgubiti balans. Znači, stalno morate biti u fokusu, morate uskladiti disanje s pokretima, svaki pokret mora biti povezan s udahom i izdahom. Morate paziti na trup koji cijelo vrijeme mora biti aktivan i uključen. S druge strane, to disanje pomaže nekako doći više u sebe, spojiti se sam sa sobom i odraditi to sve skupa kako treba", veli Sanja.

U njezin studio dolaze kako zdrave osobe koje žele bit fit, tako i one s blagom devijaciom kralježnice, skifozom, koliozom, svih dobi. Najmlađa vježbačica ima 13, a najstarija 70 godina. Iako prevladavaju žene, nakon početne skepse prema ovom obliku ‘fluidnog’ vježbanja, pridružila im se i grupa muških članova.

“Od prvog rada studija jako je velik interes, puno je pozitivnih reakcija, 90 posto klijentica koje su krenule u ožujku još su uvijek tu, novi klijenti stalno dolaze putem preporuka. Neovisno o tome što je sada to vrlo popularno, mislim da su ljudi, tkogod je probao, osjetili benefite i sve prednosti načina ovakvog vježbanja”, podcrtava pilates trenerica.

Sanja je prije tri i pol godine doselila u Pulu, međutim, pilates koji je danas uz psihoterapiju koju studira njena najveća ljubav, nije bio njen prvi profesionalni izbor.

Po struci je pravnica, diplomirala je pravo u Zagrebu, a potom i menadžment u Beču.

“Uredski posao mi nikad nije odgovarao: jednostavno se i dušom i tijelom nisam tamo našla. Tip sam osobe koji voli život i želi uživati u životu i jednostavno nema te cijene, nema te plaće koju bih dobivala, a bila nesretna. Uvijek sam težila pronaći nešto što me ispunjava, što volim raditi. Kod mene je taj proces dulje dulje trajao jer sam dosta živjela u inozemstvu, selila se, u međuvremenu dobila dijete tako da je bilo puno prilagodbi. Sport mi je, međutim, uvijek bio jedna od bitnih stavki u životu: u djetinjstvu sam se intenzivno bavila košarkom, do trudnoće sam se dosta bavila funkcionalnim, kružni treninzima. No, nikad ranije nisam bila trenerica”, pripovijeda Sanja.

U pravnoj struci nije nikad radila, dok je u Beču bila menadžer na projektima Europske unije. Nije da joj je taj posao dosadio, već joj, naglašava, nisu odgovarali uvjeti.

“U Beču sam prvi put u životu osjetila razliku jer sam žena. Drugačije su me gledali kao ženu, ne kao strankinju s obzirom da sam radila u intenacionalnoj tvrtki”, kaže. Na pitanje jesu li je podcjenjivali, odgovara da je bilo riječ o drugačijem odnosu i komunikaciji, prijenosu informacija, sve je bilo malo drugačije, ‘skraćenije’ nego što je bio slučaj u komunikaciji s muškim kolegama.

Kako je nakon Beča i Australije dospjela baš u Pulu?

“Zaljubljena sam u Istru još otkako sam kao dijete s roditeljima došla u Rovinj. Obožavam more i uvijek sam htjela živjeti pored mora, ali sam odbila to planirati u mirovini kao neki ljudi, nego sam odlučila to učiniti ranije tokom života. Imala sam prednost jer je moj bivši partner također volio more. Zbog njegovog smo posla živjeli u Australiji, u Melbourneu. Kad je došla korona odlučili smo se nakon šest godina vratiti kući. Shvatili smo, a tada smo imali malo dijete, curicu, da nam način života u Zagrebu ne odgovara i da želimo nešto više za naše dijete. I onda smo napravili sve što smo mogli da dođemo u Istru. U Puli smo završili jer su tu tada bili najjeftiniji kvadrati”, prisjeća se Sanja.

I nisu se pokajali. Dok neki Puležani, uljuljkani u čuvenu tapiju, o svom gradu znaju zboriti kao o ‘dosadnom mjestu u kojem se ništa ne događa’, gotovo kao da su kopirali Joycea ili barem potonuli u depru nakon pokušaja čitanja njegovog kapitalnog djela, naša sugovornica Pulu doživljava posve drugačije.

“Pula me oduševila u svakom smislu. More donosi svašta dobrog, ali ljudi se brzo naviknu na dobro pa zaboravljaju. Rođena sam u Zagrebu, živjela sam tamo 30 godina, potom u Beču, pa u Melbourneu. Sada živim u Puli i meni je u ovim godinama, s mojim djetetom, ovo najbolje što mogu imati, najbolja kvaliteta života za nas”, podcrtava Sanja Vuk.