Ovo je bio jedan od najsnažnijih i najvažnijih govora u novije vrijeme. I to ne samo u Istri!

Bilo je ljetos mnogo prilika u kojima se očekivala reakcija istarskih političara, saborskih zastupnika ili stranačkih prvaka, u vidu osude sve otvorenije relativizacije fašizma i ustaštva. U Saboru se pozdravljalo sa ZDS, u Benkovcu je napadnuta novinarka, a incident i na festivalu FALIŠ u Šibeniku. No na Poluotoku – muk.

Uši su boljele od konformističke tišine aktera s lijevog i liberalnog spektra, sve do obilježavanja 82. godišnjice Pazinskih odluka - sjedinjenja Istre s Hrvatskom. Tamo je, evo prije neki dan, domaćica proslave, gradonačelnica Pazina Suzana Jašić (Možemo!), održala jedan od najvažnijih i najsnažnijih govora (ne samo) istarskih političara u novije vrijeme.

Objavljen je – s punim pravom – na službenim stranicama Grada, a mnogi su ga podijelili na društvenim mrežama kao vikend štivo s ljekovitim učinkom.

Prava strana

Jašić je naglasila da prisjećanjem na odluke iz 1943. slavimo razdoblje u kojem je Istra hrabro stala na pravu stranu povijesti, na stranu slobode i ljudskog dostojanstva.

„U današnjem narativu, međutim, ova svečanost nekome se može činiti nepotrebnom, zastarjelom,‘ljevičarenjem', da ostanem samo u pristojnim epitetima kojima bi nas mnogi rado počastili“, kazala je.

Dodala je da se mladi danas – u vremenu relativizacije fašizma i ustaštva – doista mogu legitimno upitati „jesmo li bili na pravoj strani?“.

Govoreći o gradnji nacionalne svijesti istarskih Hrvata u vrijeme talijanizacije slavenskog življa, istaknula je da oni nemaju potrebu svoje hrvatstvo izvikivati ni dokazivati riječima.

„Mukotrpno su ga gradili djelima i žrtvama – od početka 19. stoljeća do Domovinskog rata, kad su se u najvećem broju odazvali mobilizaciji na ratište. I zato nećemo i ne smijemo dopustiti da nas drugi podučavaju nacionalnim osjećajima ili da nam tumače i prekrajaju našu povijest“.

Podsjetila je da Istra – koja do kraja Drugog svjetskog rata nikada nije bila u sastavu Hrvatske, već Venecije, Italije, Austrije – ima posebno iskustvo. „Nastavila se surovo talijanizirati usponom fašizma prije… - 106 godina“.

Fašizam = totalitarizam

Mladima je poručila da shvate što je fašizam: totalitarizam koji počiva na ideologiji, masovnom teroru i represiji, nacionalizmu, šovinizmu i imperijalizmu.

„U Istri je to bila snažna protuslavenska ksenofobija“, kazala je, podsjetivši na Mussolinijev govor u Puli 1920. godine kada je izjavio da se „može lakše žrtvovati 500 tisuća barbarskih Slavena nego 50 tisuća Talijana“.

„To je fašizam – u ideji, u prijetnji i, kasnije, u realizaciji“.

Posebno je gradonačelnica Pazina naglasila da se antifašizam u Istri pojavio vrlo rano – već 1919., istodobno s nastankom prvih fašističkih organizacija.

„Antifašisti su, pored intelektualaca, bili i obični ljudi – težakinje i radnici, krojačice i ribari, učiteljice i studenti – koji su svojim djelima i životima poručili: dosta je fašizma! I zaustavili zlo“.

„To nije daleka povijest. To je unutar životnog vijeka naših nonića i nona koje volimo i pamtimo… Oni su proživjeli rat, strah i glad i znali su da sloboda nikada nije zajamčena, nego se brani svakodnevno“, nastavila je Jašić.

„Dakle, antifašizam nije ni 'ljevičarenje', ni nekakvo jugoslavenstvo, već borba za život, dostojanstvo, pravdu i slobodu. Antifašizam okuplja sve one koji nisu fašisti – demokrate, liberale, socijaliste, komuniste, demokršćane. Antifašisti su svi oni koji nisu fašisti“, poentirala je.

Budi ponosan!

Budimo ponosni, dometnula je, na svoje pretke i na antifašizam u Istri – „i nemojmo dozvoliti da nam simpatizeri ustaškog režima, fašističkog pokreta po uzoru na Mussolinija i Hitlera, objašnjavaju što je antifašizam“.

Osim toga, podvukla je Jašić, Ustav RH iz 1990. godine u svojim izvorišnim osnovama navodi uspostavu temelja državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata, izraženu u odlukama ZAVNOH-a (1943.), nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.). Hrvatski sabor 2005. godine, pak, donio je Deklaraciju o antifašizmu.

„Biti protiv antifašizma, dakle, znači biti i protiv Republike Hrvatske“, zaključila je Jašić, pa nastavila:

„No budimo iskreni: nije sve u ratu crno-bijelo. Rat iz ljudi izvlači i najgore i najbolje, a iz njega nitko ne izlazi neoštećen. Ljudsku patnju i zločine potrebno je istražiti i kazniti – ili barem ne prešutjeti. To treba činiti znanost i neovisno pravosuđe, a ne ulica, društvene mreže ili interesne skupine“.

Mora, međutim, biti jasno, rekla je nadalje Jašić,  „što je 1943. i 1945. poraženo – fašizam i nacizam: antifašizam je civilizacijska tekovina“.

Ono što gledamo oko sebe, ustvrdila je nadalje, opasno podsjeća na mračne dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća, kad je fašizam nadirao i survao svijet u najgori rat.

'Kulturkampf'

Jašić je upozorila da „kultura opet postaje poligon za progone i ušutkavanje“, podsjetivši na napad na novinarku Melitu Vrsaljko u Benkovcu, suspenziju festivala „Nosi se Benkovac“ i proglašavanje FALIŠ-a „nepodobnim“. To, kaže, nisu izolirani slučajevi, nego „znakovi istog obrasca – pritiska na slobodu izražavanja“.

Retorički se upitala:

„Tko profitira od tog Kulturkampfa; tko i zašto zloupotrebljava nasljeđe oslobodilačkih ratova i antifašističke borbe tijekom proteklog stoljeća – za cjelovitu i slobodnu Istru i Hrvatsku 1941.–45., kao i borbu Domovinskog rata za pluralističku i neovisnu Hrvatsku 1991.–95.? Zašto se šire netrpeljivost, mržnja i sukobi u našim zajednicama i društvu? Koji su stvarni interesi skupina koje danas oživljavaju ideologiju smrti? Jer pretpostavljaju da to donosi političke bodove (nadajmo se da ih i odnosi)? Jer mobilizira strah, a strahom se najbolje vlada? Jer skreće pažnju sa stvarnih problema, prije svega s društvene nejednakosti i korupcije? Jer se mržnja i podjele koriste kao gorivo za stranačku i izbornu dominaciju? Jer se priprema neki novi rat…?“

Zaključila je da se radi o „svjesnom povlađivanju fašizaciji“.

'Drugi i drugačiji'

Jašić je poručila da fašizam uvijek počinje istim obrascem – proglašavanjem neprijateljima onih koji su „drugi i drugačiji“: najprije žena kojima se osporava pravo glasa, odlučivanja o vlastitom tijelu i ravnopravnost, zatim svakoga s „trunkom ne-arijevske rase“, svake nacionalne, seksualne ili druge manjine te onih koji misle drukčije.

„U logici fašizma svi postajemo sumnjivi i nepodobni. Ono što počinje kao napad na žene i manjine, završava kao napad na cijelo društvo – jer svi smo mi ‘drugi’. A upravo u toj drugosti leži naša ljudskost i snaga da se zajedno odupremo“, naglasila je.

Spomenula je  nedavnu anketu koja pokazuje da je društvo podijeljeno po pitanju ustaškog pozdrava. „To pokazuje tragediju naše politike i obrazovnog sustava jer je ova situacija godinama njegovana, poticana, normalizirana i dopustila je da se ovakav šokantan odnos prema ustaštvu uopće razvije“.

Nastavila je citirajući Marka Rakara: „NDH je najsramotnija i izvjesno najcrnja mrlja u povijesti ovog naroda i prostora, a HOS je šačica za povijest irelevantnih, ali zaluđenih neo-ustaša. Za znakove, simbole i pokliče tog vremena jednostavno nema niti smije biti mjesta u našem društvu (osim kao upozorenje u kakve zvijeri su se ljudi u stanju pretvoriti)“.

Ne samo hrvatska priča

Raširila je potom okular, ustvrdivši da se ovaj problem ne tiče samo Hrvatske.

"U Njemačkoj AfD maršira, u Francuskoj Le Pen prijeti vlasti, u Italiji Meloni gradi poredak isključivosti, u Poljskoj i Španjolskoj rastu pokreti koji žele ograničiti prava žena i manjina. Preko Atlantika Trump razara vladavinu prava na svakom koraku, deportira strane državljane bez suđenja, zatire autonomiju sveučilišta i uzdiže dogmatizam kršćanskih nacionalista, društvo je podijeljeno i na rubu sukoba, političke likvidacije postale su stvarnost", rekla je, spominjući i ratove, masakre u Ukrajini, Gazi, na afričkom kontinentu.

Ali istodobno raste otpor, pa su njemačke, francuske, španjolske i poljske ulice pune ljudi koji jasno poručuju: ne fašizmu, ne mržnji, ne diktaturi!

"Građani traže ono što se političari ne usude poduzeti – zaustaviti politike mržnje, zloćudne podjele i krvoprolića. Milijuni građana pokazuju da tiha većina nije nijema. Ona zna kad treba stati na pravu stranu – kao što je to pokazala u Drugom svjetskom ratu, kada je globalni val solidarnosti srušio fašizam".

Rezultat različitih sudbina

Rehabilitaciji fašizma, smatra Jašić, nema mjesta – ne na ulicama, ne u parlamentima, ne na binama i festivalima. „Umjesto mržnje i zabrana, gradimo prostor za dijalog, za umjetnost, za različitost. Jer u različitosti leži snaga – i prirode i čovječanstva, naš mir i naša sloboda“, naglasila je gradonačelnica Pazina.

U svoj reakciji na aktualne društvene boljetice naslonila se i na riječi istarskog svećenika i narodnog tribuna Božu Milanovića: „Mi ne tražimo ništa drugo nego da se i nama prizna pravo na život i slobodu kao i svima drugima“. 

A onda svojevrsna kulminacija:

„Svi mi Istrijani i Istrijanke u svojim obiteljima u posljednjih nekoliko generacija imali smo  – i one koji su propatili pod fašističkim terorom, i one koje je Italija odvela da se bore za nju, i one koji nisu doživjeli starost zbog neimaštine, gladi, bolesti, rata ili posljedica rata, i one koji su bili jako ili malo religiozni ili nereligiozni, i one koji su deportirani u nacističke logore, i one koji su u Jugoslaviji zbog krive riječi završili na Golom otoku ili zatvoru ili su zbog drugačijeg mišljenja ili djelovanja završili karijere; i one koji su početkom 90-ih otišli u Domovinski rat, i one koji su isto tih 90-ih stradali kroz privatizaciju, pretvorbu, korupciju…“, rekla je pazinska gradonačelnica i dodala: 

„Mi koji danas sjedimo ovdje rezultat smo svih tih različitih sudbina… Sjedimo ovdje zajedno“.

'Smrt fašizmu – sloboda narodu'

Mladima je zaključno savjetovala da proučavaju povijest ratova, fašizma i antifašizma te uče razlikovati relevantne izvore u digitalnom dobu.

„Zato, držimo se zajedno, razgovarajmo, učimo jedni od drugih, surađujmo, djelujmo – na braniku ljudskih prava i sloboda, na braniku vrijednosti liberalne demokracije Svaka druga alternativa vodi u suprotnom smjeru“, poručila je Jašić uz završno: „Smrt fašizmu – sloboda narodu!“

Rijetko se čuje govor koji tako jasno, poput kakve jednadžbe, bez ustezanja, kalkulacija, snažno i promišljeno spaja povijest i civilizacijsku poruku.

Jednog takvog, ljudskog i slobodarskog – koji dugo odjekuje, potiče na razmišljanje i, daj Bože, na djelovanje - isporučila nam je Suzana Jašić.