Formalnosti su nevažne, važno je samo hoće li Mihovilović napraviti dobar posao u Areni ili neće

Nova pulska koalicija oko gradonačelnika Peđe Grbina još nije ni sklopljena a već se počela tresti. 

Ono što se znalo od početka - a to je da je u njoj mnogo jakih ega - pokazuje se kao problem. Osim toga, polovicu četveročlane koalicije, ne u broju mandata ali da u broju članova, čine nezavisne liste kojima je ovo prvo iskustvo u politici. I upravo su se te dvije nezavisne liste sukobile.

Kao ljubitelj konkretne, pragmatične politike, koji cijeni uspješne poslovne ljude s opipljivim postignućima iza sebe, autor ovog teksta nikad nije skrivao simpatije prema Goranu Mihoviloviću i Loreni Boljunčić. U nekim tekstovima čak sam predlagao da bi se trebali udružiti, što se pokazalo kao nemoguća misija. 

Ali Mihovilović i Boljunčić se ne moraju udružiti da bi djelovali zajedno, ali moraju imati barem malo političke mudrosti i međusobnog razumijevanja, inače im je bolje da koaliciju razvrgnu u startu.

Što se dogodilo?

Ukratko, ništa. Mihovilović je odlučio pomoći oko koncerata u Areni i ta njegova pomoć formalizirana je postavljanjem u Povjerenstvo za programe u Areni. Sve bi (valjda) bilo u redu da pritom iz Povjerenstva nije izbačen poznati glazbeni producent Edi Cukerić. Lorena Boljunčić se našla u dilemi - zaštititi koalicijskog partnera ili upisati političke poene. Odabrala je ovo drugo, pri čemu nije nevažno ni da joj je, kako saznaju sveprisutni pulski kuloari, Cukerić dobar prijatelj.

S obzirom da se već mjesecima ništa bitno ne događa u Gradu, neki su jedva dočekali sve ovo da naprave aferu. Hoće li to doista biti afera i je li koalicija ozbiljno načeta, u ovom je trenutku teško reći. Vjerojatno će Peđa zvani Persen smiriti situaciju, barem do novog sukoba. Ako se novajlije ne nauče kako se ponašati u politici, takvih sukoba bit će napretek. Na primjer, bit će zanimljivo čuti mišljenje Lorene Boljunčić o "političkim odabirima" ako njezina prva suradnica Paola Orlić doista postane pročelnica za kulturu, o čemu se također naveliko priča. 

No sve je to u načelu nevažno. Čak ne samo nevažno, nego supernevažno. Nevažno je što je Mihovilović ušao u povjerenstvo za Arenu, nevažno je kako je ušao u to povjerenstvo, nevažno je o kojem se povjerenstvu radi, nevažno je koja je njegova formalna funkcija u povjerenstvu, nevažno je što je iz povjerenstva izbačen Edi Cukerić, a nevažno će biti i ako Paola Orlić doista postane pročelnica za kulturu. Jedino što je važno su rezultati. Odvajkada je poznato da onaj tko nešto ne zna raditi insistira na formalnostima i proceduri. Onaj tko zna - jednostavno napravi posao. I ćao. Kao uspješna poduzetnica, Lorena Boljunčić je toga sigurno svjesna.

Dakle, tako ćemo i imenovanje Gorana Mihovilovića, skupa sa smjenom Edija Cukerića, promatrati kroz prizmu rezultata. Ako programi u Areni budu atraktivniji i brojniji nego do sada, onda je to imenovanje opravdano. Ako ne budu, onda nije. Formalnosti pritom nisu važne. Ako će posao obavljati dobro, može ga raditi i kao član povjerenstva za dimnjačarsku službu. 

Teško da može jednostavnije.