Uličica koja osvaja svako srce– sto metara sreće. 'Ovdje baš živnem!'

Ako vam je prva asocijacija na Pazin „jama koja maglu budi“, evo recepta kako zaboraviti taj refren iz pjesme legendarnog ugaslog benda „Vokal u gipsu“ i kako izliječiti predrasudu.

Prođite Ulicom Jurine i Franine, ispod visećih cvjetova. Nastavite odmah nakon korza u pravcu kaštela i muzeja.

Tu, gdje je nekoć bila stanica poštanske kočije, danas meni miriše na život. Na grad po mjeri čovjeka, gdje i obična šetnja ima terapeutski učinak u ovom ubrzanom vremenu.

U manje od sto metara, koliko je duga ta slatka uličica, smjestile su se dvije cvjećarnice, dvije "kolačarnice", dva lokala s hranom… Doprinos urbanom štihu daju i frizerski te kozmetički salon, kao i male trgovine obuće i odjeće – opstaju iako je veliki šoping-centar povukao dobar dio publike na Stari Pazin. Vrijedno je to čestitki i aplauza.

Istinabog, udruga za zaštitu životinja možda bi i na nekoj manje frekventnoj lokaciji našla sretnije mjesto, ali nećemo kvariti dojam…

„Turisti obožavaju našu ulicu, stalno je slikaju, ma ja van baš i nisan skroz kuntenta. Prvo su tu bili i konci, i serviser za makine i drugi mali obrti… Ali, nu, nešto se je počelo popunjavati. Držimo se mi, ne damo se“, kaže mi susretljiva Laura Ritoša, umirovljenica koja ovdje živi i dežura u galeriji Društva likovnih stvaratelja Pazin.

Slave 50 godina pa su, nepopravljivo aktivni, priredili i prigodnu izložbu. Svoj obol dala je i Laura. „Delan nakit, kermiku, crtan, ma ča ćete. Eko, anke ovo san ja poprčkala“, pokazuje nam veliko platno kojim su prekrili dotrajala vrata i škure susjedne zgrade.

Ispred galerije su panjevi umjesto klupica, za odmor. „Donesa ih je jedan dobar čovik iz Trviža, dite mu dolazi poli nas na crtanje“, veli Laura.

Panjevi kao klupice, a platno kao zastor

Opušteno je na ovom malom prostoru – ovdje se zna lijepo proljudikati.

Takvo ozračje privlači i Dejli, koju smo sreli u šetnji. „Osjeća se neko srce, živneš nekako, obavezno prođem ovuda kad svratim u grad“, kaže nam nasmijana gospođa, zaljubljena u umjetnost, koja je došla vidjeti ima li galerija štogod novoga u ponudi.

Malo dalje – gužva pred slastičarnicom. Čeka se u redu, a jedan muškarac se probija naprijed. „Skužajte, samo da vidin ku imaju friške domaće breskvice; da ne čekan za niš…“, simpatično se ispričava susjedama.

Drugi, za promjenu, traži friške rožice u cvjećarnici Rožica – rekli biste da sad već izmišljam, ali eto, sve je stvarno.

To vam je "malo misto" u srcu grada – uživo. To je Ulica Jurine i Franine.