Ovo je fešta svih fešta: bira na slamku, smiješne cijene i Lucky Band s kamiona!

Najpozitivnija od svih fešti – to je, u najkraćem, „Moje selo, moja kumpanija“. Sinoć je opet bilo tako: i prijeteća kiša ustuknula je pred nevjerojatno dobrom energijom i entuzijazmom omladine Kršana, koja sve organizira isključivo vlastitim snagama.

Puno razdraganih ljudi na Pristavu, od 7 do 77 godina, nijednog mrguda, svi sa samo jednim zadatkom – zabava!

Ovdje nitko ne dolazi pokazati skupu robu, nego opušteno, u trenirci i sandalama zapjevati i nazdraviti s prijateljima. Jedino moj susjed Davor odjene bijelu košulju, ali on je bečka škola. Iskupio se, ajde, turom pića koju ovdje i nije problem okrenuti – nema straha da ćeš već na drugoj morati do bankomata.

Ćevapi 6 eura, fažol 4, pivo 2,5, žestica 1,5… za sok ne pitajte. Pa kako da sve skupa ne ispadne top i potraje do zore!

Ipak, na 13. izdanju fešte sve je – i cijene, i pjevačicu Deboru Sosič iz Lucky Banda na kamionu kao pozornici - zasjenilo natjecanje u brzom ispijanju bire. Momci pod reflektorima, nošeni navijanjem, pola litre morali su iskapiti na slamku: stol, čaša i šibaj! Živjeli!

Robi Vidalić puhao se poput boksača pred meč, kao da će sve potaracati, ali pao je već u kvalifikacijama. Muči ga, bit će, ta nesretna slamka, koji li se je genijalac sjetio.

Najbolji je, među njih 16, bio Kevin Šegon, jedan od organizatora. Ovacije za maestra – sve je ostavio u prašini, njegova čaša prazna, a ostali ni do pola. Netko se našalio da bi Kevin popio i pljusak koji je malo prije pao.

Novost je bio mini šator, ali i lutrija. Najviše ih je dobilo bombon utjehe, ali bilo je i većih nagrada koje sam, shvatili ste, zaboravio zapisati. Sjećam se ipak kul oficijelnih majica s natpisom „Moje selo – moja kumpanija“ i brdom istarskih besidah: „holjove“, „šušnje“, „trubast“ i tome slično.

Nego, dosta glazbe, evo malo i sporta. Na malonogometnom turniru kršanskih zaseoka najbolji su bili Čambarelići, a u potezanju konopa uvjerljivi Blaškovići 1 - moćni Buruli i Puškarići kao da su se borili protiv šćapini. Revijalne utakmice odigrali su najmlađi, a navodno i žene.

Na podjeli nagrada dirigent fešte Thomas Katičić emotivno je poručio: „Kršan ni samo selo, nego mi smo jena vela fameja!“

Baš tako, selo i kumpanija u istoj rečenici. Svaka čast, mladići!

Jedva čekamo 14. nastavak...