Foto Bili smo u općini gdje se rađa najviše djece: 'Bog sve blagoslivlja. Mladi nimaju televiziju, greju rano u postelju... '

Gdjegod se okreneš – tmurne demografske brojke, teška besperspektiva. Ali u Karojbi – sunčano, bez ijednog oblačka. Razmahali se u toj maloj istarskoj općini s 1.400 stanovnika kao Vojko V u novoj pjesmi pa šibaju li ga šibaju. U dobrom pravcu, naravno.

Ovdje se, naime, rađa više od dvostruko ljudi nego što ih umire. Točnije, na svakih 100 preminulih rodi se čak 229 djece, što je drugi najviši vitalni indeks u cijeloj Hrvatskoj. Veći indeks ima samo Orehovica (239). Lani su u Karojbi „izbrojali“ 16 beba, a prirodni prirast iznosi plus 9. Čestitamo!

Kad je tu veselu vijest pročitala u Istarskom, moja kršanska susjeda, inače majka troje djece, odmah je poslala poruku: „Da san ostala u Karojbi, imala bih siguro još dvoje!“. Dragog susjeda nisam pitao što misli o tome, već – šibaj pravac Karojba, riješen da prokljuvim u tajnu te plodne klime.

A tamo, u staroj mjesnoj oštariji, odnedavno opet otvorenoj, na ritualnoj jutarnjoj kavi – umirovljenice Marija, Branka i Ana.

Isprva suzdržane, brzo se raspričale, ne skrivajući ponos na brojke. „Super smo mi, dobar natalitet!“, gordo kažu.

Super mama

Pitam ih u čemu je kvaka da njihova Karojba tako dobro gura, dok drugi gube ljude.

„Bog blagoslivlja!“, poručuje Marija, dok se Branka opuštenije nadovezuje: „Poli nas mladi bračni parovi nimaju televizije, pa greju rano spat i…“

Prasnule su, razdragane, u smijeh pa otkrile da i same imaju više djece – tri, četiri… A Marijina nećakinja, eto, čak šest.

Ipak, nije rekorderka u Karojbi – titulu „super mame“ ponosno nosi općinska službenica, 57-godišnja Sanja Mališa iz Škropeti, sa sedmero djece.

„Da je bilo uvijek jednostavno – nije, lagala bih. Ali suprug i ja nismo se nikad pokajali, upravo suprotno. Jer, to je ono nešto što čovjek može dati u životu, što može ostaviti…“, rekla je Sanja.

Zdrav duh

Njenog šefa, mladog, 32-godišnjeg općinskog načelnika Marka Lakošeljca, nije trebalo nagovarati na razgovor – već je navikao, ovih dana oblijeću ga i nacionalni mediji, televizija, novine.

„To je jedna od boljih vijesti u ovom turbulentnom poslu. Uspjeh je održati broj stanovnika u tako maloj sredini, kamoli rasti. Već godinama smo stabilni. I mladi nam se vraćaju nakon školovanja: neki odmah poput mene, ostali kasnije“, kaže načelnik, inače doktor veterinarske medicine. Drugi mandat osvojio je kao nezavisni kandidat s HDZ-ove liste.

Demografski uspjeh pripisat će prvenstveno zdravoj atmosferi i pozitivnom duhu ljudi. Ovdje, ističe, mještani sami grade sportska igrališta – radom, donacijama; mladi organiziraju seoske fešte, u Karojbi, Škropetima, Pilatima, Novakima… Jednostavno, daju se zajednici.

„Moji prijatelji uvijek se čude kako je na tim slavljima toliko puno djece“, govori Lakošeljac i vrckavo priznaje da on svoj obol natalitetu tek mora dati.

Nedjeljom u crkvu

Karojba je, dodaje, tradicionalna sredina, koja čuva obiteljske vrijednosti iz vremena kad ljudi nisu bili toliko digitalno zatrovani. Slično, uostalom, kao cijela središnja Istra, sačuvana i od invazije masovnog turizma.

„Naše su crkve nedjeljom pune; središte okupljanja, zajedništva. Hoćeš-nećeš, vjera te formira kao osobu, usmjerava kroz život... Iako je, na kraju, jedino bitno jesi li – čovjek, bio vjernik ili ne“, naglašava Lakošeljac. 

U ovoj lijepoj priči, Općina, tvrdi načelnik, dolazi kao zadnja karika. Neće se netko zbog velike naknade za novorođene, smatra, odlučiti imati dijete. No, potpore, kao i riješen odgojni sustav, svakako olakšavaju roditeljstvo.

Za potpunu sreću nedostaju samo jaslice. Karojba će ih uskoro osigurati – pred odabirom su izvođača dogradnje mjesnog vrtića u investiciji teškoj pola milijuna eura, koju s dvije trećine sufinancira Ministarstvo odgoja i obrazovanja.

„Tada bi trebalo biti još više mališana“, zaključuje načelnik Lakošeljac.

U povratku, đir do Škropeti. A ondje, na velikom prostranom igralištu mnoštvo djece, jure biciklima... Zastaju tek na trenutak da se fotografiraju za novine.

„Ovdje je uvijek ovako živo. U selu je mnogo mladih obitelji s puno djece. Dajemo dobar doprinos tituli koju nosi naša općina“, kroz smijeh, a kako drukčije, zatvara priču susretljiva Sara, majka troje mališana.