'Politika je kao sport - možeš se maknuti, pa će igrati netko drugi umjesto tebe. I to po svojim pravilima'

Novi sastav pulskog Gradskog vijeća donio je i neka nova imena. Među njima se ističe Nina Anđelković, mlada IDS-ovka koja je osvježenje na pulskoj, pa i istarskoj političkoj sceni. Za sada samo likom, a uskoro, vjerujemo, i djelom, odnosno nastupima na Vijeću i postignućima u političkom životu grada.

Ako je u pulskoj politici Nina novo ime, u sportu i psihologiji to svakako nije. Već niz godina poznata je kao mentalna trenerica specijalizirana za mlade i odrasle sportaše. Kao što je dobro znano, u današnje vrijeme teško je zamisliti uspješnog sportaša ili ekipu bez pomoći osobe kao što je Nina.

No prije nego se posvetimo njezinoj profesionalnoj karijeri, koja je u Puli, Istri, pa i šire prilično jedinstvena, Ninu pitamo zašto se odlučila baviti politikom. Dobivamo vrlo konretan, pragmatičan odgovor:

"Politika je kao sport - možeš se maknuti, pa će igrati netko drugi umjesto tebe. I to po svojim pravilima. Od politike ne možemo pobjeći. Ona utječe na sve segmente našeg života."

Nina Anđelković je članica IDS-a "odavno", negdje od svoje dvadesete godine, ali donedavno nije bila aktivna. Aktivirala se prije dvije godine za mjesne izbore, gdje je postala predsjednica Vijeća MO-a Gregovica. Ulazak u Gradsko vijeće bio je logičan nastavak, tim više što se u IDS-u odvija veliko pospremanje.

"Našla se nova ekipa i nova energija. Kampanja nas je iscrpila, ali bilo je dobro, čulo se svačije mišljenje. Ljudi su me pitali kako to da sam bila druga na listi, ali Predsjedništvo je tako odlučilo", kaže Nina.

IDS je u neformalnoj koaliciji s SDP-om, odnosno gradonačelnikom Peđom Grbinom. Nina nam kaže da su to učinili jer smatraju da je Peđa bolji izbor za Pulu od njegovog prethodnika Filipa Zoričića.

"Kroz vijeće namjeravamo poticati projekte za koje smatramo da su dobri za grad. Meni osobno važni su sport, rad s djecom s razvojnim teškoćama i općenito socijalne teme. Ljudi na margini društva s kojima se nitko ne želi baviti", kaže Nina Anđelković.

Prebacujemo se na psihologiju. Jedno je jasno - ako Ninu netko bude želio na Vijeću izbaciti iz takta, neće mu biti lako.

"U sport sam krenula zbog supruga Mislava. Uz njega sam upoznala drugu stanu sporta i shvatila kolika je potreba za mentalnim treningom i koliko se malo o tome priča. To je donedavno bila tabu tema jer se smatralo da onaj tko ide kod psihologa nije dobro. Međutim, to nije tako. Ideš da ti bude još bolje", ističe.

Pojašnjava da se njezin posao uvelike razlikuje ovisno o tome radi li s ekipom, ili pojedincem. Kad je u pitanju ekipa, primjerice, čest problem su neslaganje, slaba komunikacija, loše upravljanje pritiskom i ego.

"Bez konkurencije, najveći problem kod svih je emocionalna regulacija, dakle nemogućnost kontroliranja vlastitih emocija. To može biti strah koji te blokira, ili sreća koja te obuzima. Radimo na način da terapijski razgovaramo, provodimo neurofeedback i autogeni trening, i da im ja dajem određene zadaće. To može biti svašta, pisanje nedominantnom rukom, vježbe disanja, mentalni zadaci na papirima. Jedan od prvih zadataka nam je i da utvrdimo jasne, konkretne ciljeve, što je kasnije i mjerljivo. Rezultati su dobri. U početku se nalazimo češće, a s vremenom sve manje. S pojedinicima radim godinama", kaže Nina.

Daje nam jedan primjer, da bismo lakše shvatili o čemu se radi. Pucanje penala, što je prihološki izrazito težak trenutak i za gledatelja, a kamoli za izvođača.

"Kod pucanja penala važne su vježbe disanja, koje moraju biti kontinuirane, svakodnevne. Nogometaši mi znaju reći da su pucali penal, radili na disanju, ali se nisu uspjeli umiriti", kaže nam Nina, a mi se prisjećamo legendarne 98. i osmine finala protiv Rumunjske. Mnogi se dan danas živo sjećaju kako je Davor Šuker mjerio puls prije nego je izveo pobjednički penal.

"Disanje je dio autonomnog živčanog sustava na koji možemo utjecati. Kad umirujemo disanje utječemo i na puls. Može biti da je Šuker mjerio puls da bi došao u svoje optimalno stanje. Može biti i da se "sidrio", odnosno obavljao radnju koja ga dovodi u stanje opuštenosti", kaže nam Nina Anđelković.

Ističe da najviše klijenata profesionalnih sportaša ima van Poluotoka. Između ostalog, radi i s omladinskim pogonom Istre 1961. U svojem poslu koristi tradicionalne metode, ali i moderne, kao što je neurofeedback.

"Kad sam ga počela izučavati, vidjela sam da ima jako puno prostora za neurofeedback u sportu. Klub Milan na primjer ima cijeli laboratorij posvećen neurofeedbacku. Metoda funkcionira tako da se snima aktivnost moždanih valova u realnom vremenu i na taj se način mozak uči kako da sam regulira svoje valove. Najveći benefiti su fokus, koncentracija i emocionalna regulacija. Dakle, ono što i inače radim, samo u stvarnom vremenu i uz pomoć tehnologije. Rezultati su jasni i konkretni - radili smo istraživanje s nogometašima koji su gađali "malu mrežicu" prije i nakon 20 neurofeedback treninga. Rezultati su bili puno bolji drugi put. Dakle, bili su fokusiraniji, imali manje stresa", kaže Nina.

Metode koje je već uvela ili uvodi su i Tomatis i Brain mapping. Tomatis koristi posebno filtrirane zvukove za stimulaciju slušnog i vestibularnog sustava. Kod sportaša doprinosi boljoj koordinaciji, preciznosti pokreta, bržem procesuiranju podražaja te smanjenju rizika od ozljeda. Brain mapping je postupak preciznog snimanja moždanih valova, koji pomaže u preciznom usmjeravanju mentalnih treninga.

Na koncu pitamo s kojim se problemom sportaši najčešće susreću, i saznajemo da su i oni zapravo isti kao svi mi.

"Samopouzadnje! Ali, ne postoji čarobni štapić koji će nam povećati samopouzanje. Treba raditi na nizu povezanih elemenata, koji će dovesti i do većeg samopouzdanja. Prvo treba ispitati kako je uopće došlo do problema", zaključuje Nina Anđelković.