Na Vidikovcu kod vodotornja vidio sam okruglo prhko pecivo, sir gaudu i med

Sreća je glupost. Mislite li da je planetarno slavni slikar Van Gogh bio sretan? Mislite li da je slavni glumac i komičar, baš onaj koji je zazivao sreću na platnu kina – Charlie Chaplin – bio sretan?

Ambicija, blaga narcisoidnost, seks, apetit za dobrom hranom... to su "životni začini" koji ovaj naš ograničeni vremenski slijed, kojeg nazivamo život, čine lijepim. Sreća je samo druga strana bakrenog novčića na kojoj se nalazi – nesreća. Budete li tragali samo za srećom, rezultat će prije ili kasnije biti – nesreća.

Mir je ono za čime vrijedi tragati. Kada ga jednom spoznamo, jednostavno znamo – mir se nalazi s obe strane zlatnog novčića. Bez brige, nemira tu nema; njega možete pronaći točno u sredini između sreće i nesreće. Mir traje vječno.

Jedino kroz "životne začine" koje sam gore spomenuo, možete pronaći recept za mir. Budete li tragali samo za srećom, pronaći ćete i nesreću.

Postoji određeni osjećaj slobode kada izgubimo stvari i osobe do kojih nam je stalo u životu. Taj osjećaj nije ugodan, ali je iskren i snažan. Kada se unutar tvojeg uma i duha "emocionalna prašina" slegne, vidiš jasno – ostao si praznih ruku. Stvari i osobe do kojih ti je stalo – više ih nema. Nemaš se više oko čega svakodnevno brinuti i plašiti. Nemaš više što braniti, ni za što se boriti. Ostaje samo "mentalni eho" od onoga što je bilo. I ništa više.

Nakon toga – ostaje tišina. Ta tišina nas podsjeća da te stvari i osobe ionako nikada nisu bile naše. Tvoje je samo ono što se nalazi unutar tvojeg uma. A tvojim umom, dragi čitatelju, upravljaš samo – ti. Sam si. Nema nikoga. Mir.

Taj mir je duhovna sloboda. Upravo iz tog mira i duhovne slobode mogu nastati beskonačne varijacije i kreacije – unutar tvojeg uma, a zatim i kroz tvoje ruke, u ovom materijalnom svijetu koji nas okružuje. I upravo će takve kreativne akcije oko tebe privući ljude i stvari koje su ti potrebne – a ne one koje želiš. Ponekad je ono što ti je potrebno važnije od onoga što želiš.

Svijet je bio – i jest – prekrasno mjesto. Samo ga mi sami, ponekad i povremeno, malo "naružnimo" našim "zabrijavanjima" i negativnim mislima.

Pogonjeni gore napisanim rečenicama, usuđujem se unutar svojeg uma kreirati sljedeći recept...

Ovog jutra, vraćajući se s noćnog dežurstva, tamo na Vidikovcu kod vodotornja, pogleda usmjerenog u tamnozelene grane i žute cvjetove koromača iza kojih je izlazilo okruglo, jarko narančasto sunce – vidio sam okruglo prhko pecivo, sir gaudu i med. Osjetio sam miris bosiljka i okus cvijeta koromača, poprskanog s nekoliko kapi maslinovog ulja, koje su počivale na netom urbanoj i razrezanoj smokvi...

To je moja sloboda. To ću danas spremati za marendu, kad se probudim.

Živjela Le Art Brut Cuisine! Živjela mentalna sloboda!

Budite slobodni. Osjetite mir unutar sebe. Nitko vas u tome ne može spriječiti – osim vas samih, dragi čitatelji.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Damjan Bistričić (@monsieuroutlawchef)

Sastojci (za jednu osobu):

1 manje okruglo pecivo (vidi fotografiju)
1 čajna žličica meda
70 g sira gaude
1 jušna žlica maslinovog ulja
3 do 4 svježa lista bosiljka
1 veća ili 3 manje zrele smokve
1/3 čajne žličice cvijeta morske soli
1/3 čajne žličice svježe zdrobljenog crnog papra
1/2 kućne žlice cvijeta koromača (uberite ga na livadi – sada raste! Ako ga nema, kupite sušeni kao začin)

Opis pripreme:

Oštrim nožem prerežite pecivo na pola.
U manjoj zdjeli pomiješajte 3–4 jušne žlice vode, 1 jušnu žlicu maslinovog ulja i prstohvat cvijeta morske soli. Vilicom dobro izmiješajte da se sol rastopi, a ulje poveže s vodom. U tu smjesu umočite obje polovice kruha.
Smokve prerežite uzdužno na pola (vidi fotografiju), a na namočene polovice kruha stavite naribanu gaudu (70–90 g).
Po siru i smokvama ravnomjerno prelijte čajnu žličicu meda.
Zatim po vrhu pospite prstohvat morske soli i 1 čajnu žličicu cvijeta koromača (vidi fotografiju).
Stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 190 °C, i pecite oko 5 minuta. Izvadite bruschettu, pospite prstohvatom svježe zdrobljenog crnog papra i dodajte nekoliko svježih listova bosiljka. Po želji, još malo poprskajte s nekoliko kapi maslinovog ulja.

Kada bi ovo jelo govorilo bojama – putem vašeg cijenjenog nepca – prepoznali biste nježne, slatkaste tonove meda koji se stapaju sa slanoćom cvijeta morske soli, dok crni papar donosi svježinu, prožetu aromom smokve, bosiljka, koromača i sirne masnoće gaude. Ukus ove bruschette bio bi – losos-ružičasta boja, omeđena membranom blage tirkizno-zelene.

Napravite ovaj recept. Zatvorite oči. Zagrizite.
Vidjet ćete...

Unesite pastelne boje u vlastiti život.
Dobar vam tek.
Vaš Outlaw.