Dok Aldo dela kampanju, Valter se sunča na bazenu: ‘Ki štupido danas još sadi kumpire’

Alda su svi redom otkantali za akciju branja krumpira. Svaki susjed imao je svoju ispričnicu: Ive mora kod doktora, Slavko kod punice… A Valter, stari lisac, već se danima sprema za seosku ljetnu feštu kao da ide na kakav mega spektakl.

Brzo je našem junaku bilo jasno da će i ovog puta u polje morati sam – s njegovom Mirjanom kao jedinim saveznikom.

A prije samo koji dan ista ta ekipa sjatila se u njegovu konobu na briškulu. Nalili su se malvazijom, potamanili zadnje komade lanjske pancete, nakrmili se k'o da nema sutra.

Sad tih „prijatelja“ nema ni za lijek, mislio je Aldo. „Prasci!“

Najveći prasac - da, baš on - trljao mu je još i sol na frišku ranu.

„Ma nan je neki vredan, bravo, bravo…“, podrugljivo se smijao Valter susjedima u kampanji, spuštajući staklo skupocjenog terenca. Odjeven u havajsku košulju, bio je spreman za provod.

Dok su izmučeni, u moru znoja, razgrtali zadnji red krumpira, Alda i Mirjanu još je i zapljusnuo miris jakog parfema i bljesak novih, neprirodno bijelih zubi Valterove žene Rite koja im je mahnula sa suvozačkog mjesta.

Aldo je, kipteći od bijesa, odvratio pogled prema susjedovom dvorištu – tamo gdje je prije bila njiva, sad je odbojkaško igralište; gdje je bila gnojnica, sad je bazen; na mjestu štale niknula je velebna kuća za odmor. U njihovom selu, sinulo mu je, jedino on i Mirjana nisu ništa rentali i jedino oni još delaju zemlju...

Snaga ga je napustila, ramena su mu klonula. Što mu sve ovo treba kad je u Lidlu mladog krumpira više nego salate?

„Mirjana, drži me, te molin. Gren s motikon na njih", promrmljao je, jedva se suzdržavajući.

„Ja ću ti vero dati ruku samo ku još ča reču“, uzvratila je žena, vječita saveznica.

Napad je, srećom, izostao jer je Valter, ispunivši svoju provokatorsku misiju, stisnuo gas, pokazujući svu snagu ulaštenog SUV-a.

Idućeg jutra, Aldo se u mjesnom kafiću nagradio za dobro obavljen posao i izbjegnut susjedski rat hladnim oružjem. Pio je najbolji Darijin espresso i na Istarskom.hr čitao o fešti od krumpira. Zanimalo ga je to, jer je i on sponzorirao priredbu donacijom svojih plodova.

Listao je fotogaleriju kad mu se pred očima ukazao sam vrag: vidio je Valtera, ovjekovječenog dok se u onoj tragikomičnoj havajki natječe u brzom jedenju – čega drugog – nego krumpira. Njegovog krumpira!

U hipu mu je izbio herpes, a histerija ga je tresla do kosti.

Motika jučer nije poletjela, ali Aldov mobitel bome jest – pravo u glavu nesretnom njemačkom turistu koji se upravo kod konobarice raspitivao za vilu Valter & Rita...

Jadnom Hansu – ni krivom, ni dužnom – na čelu je rasla čvoruga. Velika kao krumpir.