Video, Foto Oni su prave zvijezde fešte Rim: zaslužuju pljesak veći od Petra Graše. 'Kopiraju nas i Slovenci'

Nije samo Petar Grašo bio zvijezda pučke fešte Rim prošlog vikenda u Pazinu sa svojom „Ako te pitaju“. Ako mene pitate – podjednako velike zvijezde bili su i mladići koji su organizirali 16. međunarodni boćarski turnir Velika nagrada Pazina, okupivši čak 94 para iz Hrvatske, Slovenije i Italije.

Kiša je prijetila zeznuti stvar, ali su je nadmudrili, pravovremeno preselivši natjecanje s vanjskih terena u dvorane, pa još i organizirali prijevoz kombijima za igrače. Dan ranije, uz to, gostioničar ih je obavijestio da bistro Pod lipom u nedjelju neće raditi, pa su brže-bolje uredili roštilj i gostima osigurali hranu.

Kao singerica

Tim od sedmero ljudi radio je k'o singerica – tiho i nenametljivo iskrojio događaj na koji Pazin s pravom može biti ponosan.

„Ne znan zač, ali svi ovo leto hvale organizaciju... Evo tu je ekipa u bijelim majicama, kriva za sve“, skromno će Ivan Lanča, dok okuplja organizacijski tim za fotkanje.

Zgužvani su još od noćas. Ako te pitaju, bili smo na Graši, poručuju njihova umorna lica.

„Pazin je odvajk poznat po boćanju, ali je, nažalost, od svega još samo ti turnir osta. I to moramo čuvati. Delamo svi skupa, rotiramo se, pokrpamo nekako. Lanča tira mene, ja njega i tako šibamo naprid“, kaže Luka Marcan kad ga pitamo što ga goni na angažman kad bi danas mogao, na primjer, s curom na kupanje.

„Najveća plaća je kad ti ljudi reču da je ovo drugačiji turnir, poznat po gostoljubivosti. A kad vidiš da te drugi kopiraju – Slovenci ki organiziraju Kras open recimo – znači da delaš nešto jako vredno“, dodaje Marcan.

U sličnom tonu govori i „otac“ Velike nagrade, Jelisije Jovičić. Priredio je prvih 12 izdanja turnira, a onda priču prepustio mladima.

„Ovdje se svi osjećaju kao doma. Ekipe imaju i ručak uključen u kotizaciju – drugdje toga nema. Slovenci već sad znaju da će doći i druge godine. Talijani uvijek dođu, njih 15-20, kompanija, pa odmah obiđu Istru“, kaže ovaj umirovljeni svestrani sportski radnik.

Dečkima zahvalan do neba

Cijeli je život volontirao. Danas je entuzijasta sve manje, no u Pazinu ih se, eto, još nađe.

„Dečkima sam zahvalan do neba što Velika nagrada živi dalje. Sve sami naprave, svaka im čast!“, poručuje emotivni Jovičić, vadeći naočale da otare suzu u oku.

U društvu je Zdravka Vuknića, koji iz Čepina, s krajnjeg istoka Hrvatske, dolazi igrati u srce Istre već desetak godina.

„Pazinski turnir i feštu Rim ne propuštamo. To je nama tradicija. Ove godine nije išlo, odmah smo ispali, ali ne žalim. Čast mi je igrati protiv vrhunskih boćara“, rekao nam je Zdravko.

A dolje na terenu u Centru Aleksandar Anzur? Završnica – bez ijednog pazinskog boćara. Da su barem prošli Toni Cinkopan i Roberto Jurman...

Ali zato su simpatije brojne publike osvojili odlični Branko Baćac i Andrej Buršić iz Potpićna, županijskog ligaša. Za plasman među četiri najbolja para falila im je dlaka – prokockali su lijepu priliku protiv talijanske Novente.

„Šu, šu, super ste igrali, ča ste žalosni“, bodrio ih je domalo konobar. „A i zaradili ste 100 euri“, dobacio je netko.

„Je, je, ma da bih još toliko svojih šoldi, samo da moren sad med četiri igrat, do kraja“, odgovarao je Branko.

Kadi je vrah stori punat!

A tu, u gledalištu, dobri poznanici. Stigao je Aleksandar iz Gologorice, Ratoša iz Buzeta, Mario iz Raše, a Teo s ocem čak s Cresa. Pretresaju se boćarske teme, analizira svaki potez... I gušta u komentarima starih pazinskih kibica.

„Poglej kadi je vrah stori punat!“, „Tu se igra boća na boću, mali, tu ni zajebancije“, redaju se zapažanja dok traju polufinalni mečevi.

Onaj između Gracije Stjepčevića (Pula) i Marina Ćubele (Zrinjevac) protiv slovenskog para Davor Janžić – Dejan Tonejc bio je prava poslastica – odlučivalo je dodatno bacanje i zadnja boća. Finale prije finala.

Ako mene pitate, turnir bi komotno mogao promijeniti ime u Velika nagrada Janžić–Tonejc. Jer ti su majstori po četvrti put uzastopno podignuli pobjednički pehar, svladavši u konačnici i par Ivan Lukšić – Darijan Živolić, koji je obranio čast istarskog boćanja.

Slovenci su održali novu lekciju na terenu – doduše, ne besplatnu: nagrađeni su s dvije tisuće eura. A mladi Pazinjani s početka priče održali su svoju - onu iz domaćinstva.

Svaki svoje delo, reklo bi se...