Motovunski automobilist u neobičnom reliju ‘apeencem’ prošao cijeli apeninski poluotok

Ludom avanturom koja spaja sjever i jug Italije, relijem koji prolazi kroz alpske prijevoje, povijesne gradove, surove planinske serpentine i vrele obalne ceste, obilježeno je još jedno izdanje neobičnog i nesvakidašnjeg Summer Crazy Rallyja. Riječ je o izazovu koji na startu okuplja hrabre pojedince i timove na vozilima zapremine do 50 kubičnih centimetara – mopedi, bicikli, električni modeli, pa čak i tandemi i tricikli – uz jedno osnovno pravilo: što luđe, to bolje. 

U toj neobičnoj i pomalo anarhičnoj povorci motoriziranih pustolova, koja se proteže od planinske Bielle na sjeveru Italije pa sve do Pachina, slikovitog gradića na krajnjem jugu Sardinije, svoje je kotače zavrtio i jedan istarski natjecatelj. Marin Koraca iz Motovuna, dugogodišnji automobilist i zaljubljenik u off road vožnju, odlučio je otisnuti se u ovu avanturu na svom Tomosu APN 4. 

– O ovom reliju podatke sam pronašao na Facebooku i zvučalo je dovoljno ludo da se prijavim. Pripreme su trajale nekoliko mjeseci, kao ‘trening’ za ovo natjecanje otišao sam i do Splita. Trajalo je nekih deset sati vožnje, po apokaliptičnom vremenu i zatvorenoj magistrali zbog bure i naravno samo po cestama koje su dozvoljene za mopede, rekao nam je Marin nakon završetka ove simpatične i neobične pustolovine.

Imao je u planu na reli kao natjecatelj ići i njegov prijatelj Buzećan Ivan Sinčić, no kako sam kaže, podosta je olako shvatio cijelu priču i za razliku od Marina nije uspio pripremiti svoj moped za takve napore na vrijeme i na kraju je bio pratnja u ovoj neobičnoj i ludoj avanturi.

Specifičnost utrke je u tome što ovo natjecanje nema zadanu rutu. Svatko samostalno planira trasu, uz jedine uvjete da poštuje početnu i završnu točku. Autoceste su strogo zabranjene, a sudionici trebaju tek proći kontrolne točke: legendarni Passo dello Stelvio, planinska cesta koja povezuje talijanske pokrajine Lombardiju i Južni Tirol smatra se jednom od najljepših i najuzbudljivijih vozačkih ruta u Europi, talijanski glavni grad Rim, potom Santa Maria Di Leuca na ‘peti apeninske čizme’ te Trapani na zapadu Sardinije. U pravom duhu 'ludosti', kako joj i sam naziv relija sugerira, sudionici i vozila morali su biti ukrašeni u šaljivom, improviziranom tonu, a svako je vozilo bilo opremljeno i GPS uređajem te je njihovo kretanje bilo javno objavljeno na web stranici natjecanja.

U nedjelju, nakon šest i pol dana vožnje i 2.897,7 prijeđenih kilometara, Koraca je stigao u Pachino. Vrijeme: 150 sati, 26 minuta i 24 sekunde. Bez natjecateljskog pritiska, ‘apeencem’ koji je unatoč svemu izdržao do samog kraja.

– Sve je prošlo u najboljem redu i APN je izdržao sve napore. Bilo je manjih problema prilikom spuštanja s Passo dello Stelvia kada je padala jaka kiša cijelu noć i namočila moped, no to smo relativno brzo riješili. Još jedan tehnički problemčić imali smo s kvačilom u blizini Palerma, ali i to nam je lokalni serviser vrlo brzo zavario i nastavili smo put do cilja, izvještavaju Ivan i Marin, dok se talijanskim cestama vraćaju kući.

Postignuti rezultat najmanje je važan, s obzirom da su pobjednici svi koji su stigli do cilja, a to nije bilo lako, jer, kako nam kažu, bilo je i teških ozljeda nekih natjecatelja.

– Reli nije imao nekakav natjecateljski karakter već je primarni cilj završiti natjecanje. Čak nije bilo obavezno proći ni sve kontrolne točke. Osim kiše na sjeveru Italije, preostale dane pratile su nas temperature od preko 40 stupnjeva, uz veliku sparinu. Stajali smo na trenutke svaka dva sata jer je trebalo dotankati ‘apeenca’ s malim rezervoarom, pa je bilo vremena i za osvježenje“, dodaje Ivan.

Cijela avantura očito nije iznenadila spremnog Marina, koji kaže kako bi sve to vrlo rado ponovio.

– Nije bilo teško, bilo je očekivano. Problem nam je bio što smo se možda malo bolje trebali pripremiti s putnim kartama, jer nas je GPS često vodio na puteve rezervirane za motorna vozila, kojima nismo smjeli ići. Sam reli je bio vrlo zahtjevan s obzirom da smo prošli visinsku razliku od preko 2.800 metara. No bez obzira na sve, sigurno je da ovu avanturu planiramo ponoviti i naredne godine. Jedino moramo pronaći još nekoliko ‘luđaka’ da ne budem jedini Hrvat poručuje Marin, te zahvaljuje Ivanu koji mu je bio pratnja na ovom neobičnom putovanju, Alenu Gržetiću koji je složio srce stroja te naravno supruzi Marini koja njegove ludorije 'trpi' puno duže od proteklih sedam dana.

Putovanje ih je vodilo kroz raznolike pejzaže – od alpskih serpentina, preko povijesnih gradova i ravnica juga Italije pa sve do sunčane Sicilije. S obzirom na reputaciju koji prati najjužniji talijanski otok, zanimalo nas je kako je bilo prolaziti tim zloglasnim krajevima.

– Ma to ljudi pričaju gluposti. Osjećali smo se sigurnije nego doma. Hotel u kojem smo spavali bio je cijelo vrijeme otvoren, i nigdje nije bilo čuvara. Isto tako ljudi su bili srdačni i nismo imali ni najmanjih problema, rekao je Marin, komentirajući često ponavljane stereotipe o opasnostima Sicilije.