'Zaboravili su me oni koji su se vrtili oko kaše i nadali se da bi nešto mogli ušićariti. To što su me oni zaboravili je moja najveća sreća'

Mi Fiumani se volimo hvaliti da je sve u Hrvatskoj počelo kod nas. Turizam, nogomet, znanost, rock, industrija, moda, fašizam... Čak je i Al Capone izgradio neboder u Rijeci.  

Što je od toga istina, a što nije, teško je reći. Istina je ponekad voda duboka, kako pjevaju neki pjesnici. Ono što je sigurno istina je da se u Rijeci nalazi druga najstarija gimnazija u Hrvatskoj, čiju povijest danas baštine dvije škole - Sušačka i Riječka gimnazija. 

U Puli postoji samo jedna gimnazija, ali je toliko moćna da ju je završio skoro svatko tko ima neku težinu u gradu. Što reći kad je pulska gimnazija dala i svog ravnatelja da postane gradonačelnik. 

Sa Filipom Zoričićem ovaj put smo se našli - kod gimnazije. Bilo je to u ponedjeljak u 9 ujutro. Uspjeli smo se ugurati u komad hlada na maloj klupi pored igrališta, desetak metara ispod ulaza u školu. 

- Gimnazija je stvarno pulska institucija. Pokrenuta je 1947. i odgojila je generacije. Dominantna je i kao zgrada. Ja sam tu počeo raditi s 23 godine, pozvao me ravnatelj, pokojni Ante Kusić, također Dalmatinac, iz Imotskog. Kratko je radila i moja supruga prije nego je zatrudnila, a ja sam prvo mijenjao profersorice koje su išle na porodiljni i kasnije dobio posao za stalno. Pulska Gimnazija je iznjedrila, neću reći intelektualnu elitu, ali mnoge ljude koji su poslije bili istaknuti u društvu. Ovdje ima 700 đaka i to nije mala stvar, a škola je dala i brojne legendarne profesore, kaže Zoričić.

Ovo je prvi intervju "post festum", skoro dva mjeseca nakon izbora. Emocije su se dakle stišale, a dojmovi sabrali. Očekujemo da ćemo sada, od opuštenog Zoričića koji više ne obnaša javnu funkciju (a kako čujemo, ni ne namjerava) - čuti neke zanimljive rečenice.    

- Uz svu tu Vašu ljubav prema Gimnaziji i tom poslu, zašto se niste vratili raditi u školu?

- Odlučio sam napraviti reset. Volim taj posao i to je moj poziv, ali imam osjećaj da je vrijeme za preokret. Osim toga, ja bih se u školi vratio na početničku plaću, iako sam doktorirao i bio profesor mentor. Mi kao obitelj imamo određene životne troškove i izračunali smo da to ne zadovoljava naš mjesečni budžet. To je jednostavna matematika. Zato sam i odlučio uzeti plaću šest mjeseci, dok ne vidim što ću dalje.

- Niste išli ni u Vijeće, iako je to također prihod, premda mali, ali i ljudi su to od Vas očekivali?

- Ni kolega Filipović u Rijeci neće ići u Vijeće, ni kolega Puljak u Splitu. Mislim da bi istraživački novinari trebali istražiti određene pojedince u Vijeću. S nekima nemam što sjediti u istoj prostoriji. Mislim da će moji vijećnici zastupati naša stajališta dobro, da će naglašavati Peđi Grbinu koji su projekti stare uprave i da će biti proaktivni. S druge strane, nema smisla da sam ja tamo gradski vijećnik, a ljudi koje sam ja postavio pročelnici i direktori. Nemam ideju povratka, niti u Vijeće, niti u borbu za gradonačelnika.

- Što ćete onda raditi? 

- Za početak, vrijeme koristim da maksimalno budem s obitelji. Želim se odmoriti i resetirati. Najbliži sam varijanti da ću se baviti privatnim poslom: konzaltingom, predavanjima, analitikom. To je još u fazi predrazmišljanja, ali vjerujem da ću do jeseni znati. Javio sam se i na neke natječaje preko portala MojPosao.

Najbliži sam varijanti da ću se baviti privatnim poslom: konzaltingom, predavanjima, analitikom. Javio sam se i na neke natječaje preko portala MojPosao

- Na koje natječaje?

- Konzalting i psiholog u firmi u smislu razgovora s kandidatima za posao. Evo, to je moj put. Ispast će sad populistički, ali nemam ja srama nigdje raditi. Ako treba, slagat ću police. 

- Postoji priča da želite biti veleposlanik?

- Ma ne, iako su visoka politika i diplomacija bile moje želje. Ja sam već čuo da sam veleposlanik u Danskoj, da sam se odselio u Zagreb... 

- Što će biti s nezavisnom listom?

- Lista nije stranka. Sad je to nezavisna lista Filipa Zoričića, a u buduće može biti samo nezavisna lista.

- Znači preživjet će i bez Vas?

- Ona nema što preživjeti jer nije stranka. Nema svoju hijerarhiju ni organizaciju, nema statut.

- Stječe se dojam da tamo glavnu ulogu preuzima Kristian Družeta.

- Možda je to nečiji dojam. Kristian je profesionalan čovjek, kao i svi oni. Ja bih samo volio da se dogovaraju i da budu zajedno u stavovima. Trebaju biti podrška gradskoj upravi ako su projekti dobri za grad, a ne uvijek protiv. Istovremeno, bit će i prava opozicija. Već su imali dva priopćenja.  

- Jesu li to poduzeli sami, ili ste Vi to vodili?

- Oni su se meni javili, pogledao sam tekst. Rekao sam im da je meni to ok. Preporučio im da organiziraju i pressicu, kažu da će to kasnije. Nema tu ni sastanaka ni šefova. A projekti su ionako tu. Neki dan je objavljena vijest da Grbin otvara gradilišta vrtića Sisplac, a mi smo ga već otvorili 1. 3. Bilo bi fer da barem kaže kako nastavlja neki projekt, kao što sam ja radio, na primjer kad smo nastavili projekt Coworking. Pogledajte moje govore sa dva zadnja dana grada. Ja sam jasno rekao što radimo sa Županijom, što s Državom, a što nastavljamo. On je neki dan obišao sva gradilišta, radove od 100 milijuna eura. Rekao je "evo, Pula se gradi", a to su sve gradilišta koja smo mi otvorili. Kaže da Pula raste, cvjeta, a prije mjesec dana je govorio da se ne radi ništa. Prekinuli su natječaje za tajnike mjesnih odbora, neka kaže zašto su to učinili. Ja se nisam miješao niti u jedan natječaj u gradskoj upravi.  

- Čini se da će poništiti i obavezu natječaja za članove nadzornih odbora i upravnih vijeća.

- Nema problema. Gradonačelnik ima pravo birati svoje ljude. Ja sam tu bio transparentan i koštalo me. Mislio sam lijepa je ta demokracija, ljudi nek se jave, doći će oni kojima je stalo... I mnogima je stalo, ali nekima nije. Kasnije sam odlučivao sam tko će biti direktor. Jednostavno moraš imati ljude od povjerenja. Ali kad bih ja donio neki dokument, on bi za pola sata bio u medijima. Kako sada nije?

- Hajmo proći kroz mandat. Počelo je onom nesretnom koalicijom s Možemo. Zašto je moralo doći do nje?

- To je bila većina i kontrapunkt IDS-u. Sjetite se moje izjave da ćemo graditi kuću zajedno s crvenim ciglama i zelenom fasadom. Tada nisam znao da je Dušica Radojčić jedna velika prevara. Oni su brzo počeli s teorijama zavjere, svi su prevaranti i svi su lopovi, samo oni su pošteni. Trebao sam ići odmah na izbore za Gradsko vijeće. To je bila moja najveća pogreška, jer sam mučio i grad i sebe. Imao sam 4 vijećnika od 22, a s novim izborima bismo imali većinu u vijeću, koalirali s nekim zdravim. Sve bi bilo puno lakšte i manje bismo se trošili. 

- Koalicija s IDS-om nikad nije bila opcija?

- Nije. Ja sam mislio da će se oni resetirati, dovesti dobru ekipu. Međutim, na čelu s Valterom Boljunčićem i Danijelom Morettijem, to je najgora ekipa IDS-a u povijesti. Oni su gradonačelnika očito uhvatili u dogovor, spašavaju jedni druge. Neki kolege iz SDP-a će sada morati uvažavati to što govori IDS, a osam godina su bili protiv. Ali, to je politika. Pričaju o novoj snazi, a Boljunčić je u IDS-u 30 godina. Dva puta je izjavio da neće biti kandidat za gradonačelnika, pa je rekao da ga ne zanimaju funkcije, a sad je predsjednik Gradskog vijeća. Žalosno za akademsku zajednicu, jer on je ipak prorektor.

- Ljudi kažu da ste i Vi bili bliski s IDS-om, da ste dobili prostor za Memo muzej, da su vas oni prihvatili kao ravnatelja Gimnazije, a onda ste se odmetnuli. Ima li u tome istine?

- Nema. Ja sam uvijek, kao profesor povijesti, želio imati muzej, a tad sam tražio i izlaznu varijantu iz Gimnazije. Sastanak kod gradonačelnika Miletića čekali smo sigurno dvije godine. Na tom sastanku smo mu rekli da smo udruga i da nam je važno da dobijemo prostor, ako je moguće. I, dobili smo prostor, jer je projekt stvarno bio famozan. I dan danas muzej radi. A za ravnatelja sam dobio podršku 80 posto kolega i roditelja. Boljunčić je tada, kao član školskog odbora, bio oštro protiv. Borio se rukama i nogama, zvao profesore da ne glasaju za mene. Tada sam čuo da im je gradonačelnik Miletić rekao da me podrže, jer su me ionako podržali struka i ljudi iznutra. Kažem, samo čuo, a što je istina, nemam pojma. Nisu oni mogli ništa jer su imali samo tri glasa, a ja sam imao četiri, roditelje i nastavnike. Vodio sam 4:0, a oni su digli ruke i spustili glave. To je sva istina.   

- Ostao je dojam da je u gradskoj upravi bio nered, da se nisu donosile odluke.

- Ne znam kako se nisu donosile odluke kad imamo 100 milijuna eura radova u gradu. Tko je donio te odluke, sigurno nisu duhovi. Ni u jednom drugom gradu nisam vidio da ljudi odlaze iz gradske uprave ravno u medije i govore kako se radi u gradskoj upravi. A iste te ljude sam ja imenovao. To je bilo čudno. S druge strane, drago mi je da nikad nisu spominjali korupciju, da sam ih silio da nešto rade što je nepoćudno. 

- Mislite li tu na Sanju Kljajić Dakić?

- Ima ih puno više. Ona je sada otišla u politiku, očito je imala neki svoj put i smjer. I sve ok, sada je u vlasti, u koaliciji s Grbinom i SDP-om. Nikad od mene nećete čuti nešto loše o ljudima koji su otišli. A kad njih slušate o meni, tu nema ništa, kao šugo bez začina. Ali eto, nek se priča, nek se pari, nek se govori.

- Zašto je otišla Anja Ademi?

- Rekla je na Vijeću, u smislu promjena na projektima, organizacije i tako dalje. No, za razliku od drugih, ostala je ozbiljna i profesionalna nakon odlaska iz uprave.  Ona mi je od početka bila desna ruka i tada mi je bilo žao što je otišla. Međutim, nema žaljenja za prolivenim mlijekom i nastavio sam dalje raditi.

- Je li istinita priča da ste vi željeli ići u Sabor, a da je Anja trebala postati gradonačelnica?

- Mi smo razgovarali o tome bi li ona bila zainteresirana za zamjenicu gradonačelnika. Za to sam imao osjećaj da ide u dobrom smjeru, što je bilo i logično. A to bih li ja išao negdje, u parlament ili se ostavio politike, to su bile samo teme i razgovori, ali nikad nije donesena odluka. 

- Jeste li danas u kontaktu s Anjom?

- Nisam.

- Što je s onim famoznim noćenjem u Esplanadi? Jeste li ikad saznali tko je tamo noćio?

- Ja tamo nikad nisam noćio...

- Osim s obitelji...

- To je bilo preko Crnog jajeta, još kad sam bio profesor. Ovo je bila tipična laž koju je sada i vijećnik Moretti promovirao na svojim društvenim mrežama. To je jedan lažov, koji je lagao i da nije istina da sam išao pješke od Rijeke. Morettija i njegov život bi se dalo dobro istraživački obraditi. Ne znam hoće li se novinari time baviti. On je jedan lažljivac koji će biti i potpredsjednik Vijeća, što je tragedija za Vijeće. Nikad nisam dobio dokaz da je uopće netko spavao u Esplanadi. Meni su direktori drugo jutro donijeli sve izvode. Toga nema nigdje. Je li me netko zamuljao, lagao? Ja sam tada zamolio vijećnika Lerotića da objavi taj podatak. 

Morettija i njegov život bi se dalo dobro istraživački obraditi. Ne znam hoće li se novinari time baviti. On je jedan lažljivac koji će biti i potpredsjednik Vijeća, što je tragedija za Vijeće

- Dakle, ne postoji nikakav račun iz Esplanade?

- Ja ga nisam dobio. 

- Dosta spominjete Danijela Morettija. Možete li to malo elaborirati?

- Mislim da je to pitanje za njega. Neka istraže istraživački novinari, koji su na kraju krajeva i plaćeni iz gradskog proračuna za istraživačko novinarstvo. Nak se pozabave vijećnicima i njihovom imovinom. Mislim da bi to bilo jako zabavno za javnost. Ne samo za Morettija, im ih još. Kad sam ja bio gradonačelnik, ispitivalo se sve moje članove liste, i neka je. Sad se u ovoj kampanji nikoga nije propitivalo. Meni se pisalo da lutam po Sarajevu dok grad propada, a ja sam bio u posjeti gradu pobratimu. A sad je, kao, bajka. Ne bajka, nego čak basna.

- Što se tiče zabrane cajki, biste li danas donijeli istu odluku?

- Naravno. Turbo folk ne može biti u javnim prostorima. Ali to tada nije ni bila tema, nego je tema bila prevara. Nijedan medij nije objavio presudu Vrhovnog suda da smo bili u pravu. A kad se mene optuživalo, svi su mediji to objavili, nacionalni i lokalni. A kad se pokazalo da je Grad bio u pravu - nikome ništa. Privatno naravno nemamo što braniti, ja to ne branim ni svojoj djeci. Privatno ljudi neka slušaju što hoće. Kad su u pitanju javni koncerti, Pula ima neki svoj put. Tu je veliku potporu dao i sociolog, profesor Dražen Lalić, čiju izjavu nije prenio nijedan lokalni medij. 

- Komentira se i da ste na neki način "pokatoličili" Pulu. Krenule su procesije, Prosinac u Puli postao je Advent u Puli...

- Ma dobro to je smiješno. Imate advent u Istanbulu.  

- Peđa Grbin je već predbacio da bi se manifestacija trebala zvati Prosinac u Puli, a ne Advent u Puli. 

- To je njegov stav. Postoji advent u Grazu, advent u Beču, u Veroni, u Rimu, u Zagrebu gdje je Možemo, u Rijeci... Biskup na Danu grada u Rijeci pozdravlja ljude u kazalištu. O čemu mi pričamo? Imamo svoj Dan oslobođenja grada i imamo zaštitnika grada Svetog Tomu koji ima svoj odvojeni dan. Župnik me tada zamolio bi li mogla biti procesija, da se ona vrati u grad nakon 70 godina, i ja sam bio za. U moje vrijeme održana je i prva parada ponosa. Sad gradonačelnik Grbin kaže da ne zna što je misa. On ne ide s 2.000 svojih sugrađana u procesiju, a ide na gay paradu. To je teško licemjerje. Da sam ja birao politički, rekao bih da su u gay paradi ljudi koji su totalno lijevo i glasaju za Možemo, pa neću ići. Ali nisam, nego sam išao, jednako kao što sam išao u procesiju. 

- Idete li redovno u crkvu?

- Idem, supruga, djeca i ja. To je naša privatni stvar, ja to nikad nisam isticao. Promovirala se laž da su u gimnaziji postavljeni križevi, a dan danas stoji križ iz 1991. u zbornici. Od onda je prije mene bilo pet ravnatelja, i nakon mene jedan. To je bila još jedna laž koju su promovirali članovi Možemo i njihovi simpatizeri i sponzori. Propaganda. A onda, kad je udruga Proces dobila sigurna sredstva od Grada, o tome ništa. Da sam takav kakvim me oni prezentiraju, rekao bih "ne može". 

- Što je bio vaš najveći uspjeh kao gradonačelnika?

- Sad da ne govorim o transparentnosti, jer za to se zna. Meni je najvažnije da nikome ništa ne dugujem, u moralnom smislu, zbog korupcije i slično. Ja sam najponosniji povećanjem socijalnih prava, politikom prema beskućnicima, zaštitom najslabijih. Po tome smo postali primjer u Europi i to je naša najveća pobjeda. To stvarno svi prepoznaju. Pomogli smo onima kojima je stvarno potrebno. Ja sam toliko puta bio aktivan, družeći se s tim ljudima i pomažući im, a da mediji nisu ni znali. Nismo se time nikad hvalili.

- Je li naporno biti gradonačelnik?

- Prihvatiš se tog posla i radiš ga po 12, 14 sati. Nema tu privatnog vremena.

- Koliko je poziva i poruka stizalo dnevno?

- Oko 200. Ja sam odgovarao u relativno realnom vremenu. Sam sam komunicirao na SMS-u, Viberu, WhatsAppu, privatnom mailu, službenom mailu, LinkedInu, Messengeru na Facebooku. Nedjelja ujutro, nedjelja navečer. Kad čujem da nisam bio dostupan, glava me zaboli, jer to je najveća laž.

- Što su ljudi sve tražili od vas. Jesu li se tražile kakve usluge?

- Ljudi uglavnom traže za sebe nešto da im treba asfaltirati u ulici i slično, detalje koji su njima najvažniji. Kad sam ja govorio o viziji Pule, ljud su mi rekli - to je Pula 2050., a što je s Pulom sad. Zato smo mi radili od malih ulica do Bulevara na dalje. Radili smo sa Županijom, s Državom, obnovljeno je jako puno fasada. Trebalo bi ih obnoviti još 100 i grad će izgledati drugačije. Nešto nezakonito me nikad nisu tražili. 

- Jesu li vas neki zaboravili, od kad više niste gradonačelnik?

- Zaboravili su me oni koji su se vrtili oko kaše i nadali se da bi nešto mogli ušićariti. To što su me oni zaboravili je moja najveća sreća. Nisam stvorio nikakav novi lobi i nove prijatelje u smislu interesa. Upoznao sam puno zanimljivih ljudi, ljudi koji dolaze u grad na koncerte, događaje, ljude iz kulture, znanosti, sporta. To je najveće bogatstvo.

Nisam stvorio nikakav novi lobi i nove prijatelje u smislu interesa. Upoznao sam puno zanimljivih ljudi

- Kako ocjenjujete prve tjedne Peđe Grbina?

- Ja ću mu dati 100 dana, i moji vijećnici. Sad je ljeto pa će ići reorganizacija, onda ćemo vidjeti u kojem smjeru će to ići. Moji vijećnici su kulturni ljudi i neće biti negative u smislu trovanja etera, kao što su meni radili.  

- Jeste bili na Thompsonu na Hipodromu?

- Nisam, kćer je imala maturalnu večer.

- Kakav je vaš stav o pozdravu Za dom spremni?

- U okvirima ovoga što je odredio zakon i sud, kad se izvodi uz pjesmu Čavoglave mi je legitimno, a ostalo ne.

- Je li postojala mogućnost da Thompson dođe u Pulu za vrijeme Vašeg mandata?

- Nismo nikad imali upit. Dobili smo neke informacije da bi mogao stići upit sad za deveti mjesec. Kad pogledamo broj od 10-15 tisuća ljudi iz Istre koji su išli na koncert u Zagrebu, očito on ovdje ima publiku. Thompsonovih 98 posto pjesama volim i slušam. On je iz mog zavičaja, sela do moje majke. Ja imam pozitivno mišljenje o Thompsonu.

Thompsonovih 98 posto pjesama volim i slušam. On je iz mog zavičaja, sela do moje majke. Ja imam pozitivno mišljenje o Thompsonu

- Neki dan su bili Gunsi u Beogradu. Koju muziku ste slušali kao tinejdžer?

- Ja sam odrastao na klapskoj glazbi, na Oliveru, Gibonniju, a naravno, u vrijeme rata i na Thompsonu. To slušam i danas. Moji su svi bili u ratu, mami su četnici zapalili rodnu kuću, potjerali baku iz sela. U Pakovu selu, odakle je otac, bilo je razgraničenje između Srba i Hrvata. Tamo je Ratko Mladić držao pregovore s Bobetkom, baš u toj školi u koju je išao moj otac. U Splitu je bilo razdoblje rata kad sam ja imao 10-12 godina, ali moji me nikad nisu odgajali u mržnji. Ja sam čak čuo da je moj otac bio u HOS-u, ali on nikad nije bio u ratu. Bili su moji stričevi, ujci. Čuo sam zanimljivih priča o sebi ove četiri godine, pogotovo od propalog pankera koji piše nedjeljom o meni. Ali to je tako, to su te neke frustracije i nesreće.   

- Jeste bili na otvorenju Pulskog filmskog festivala?

- Nisam, maknuo sam se od toga, svaku večer sam s obitelji, družimo se. Ali nisam ni takav tip da me to zanima. Bili smo na filmu Izgubljeni dream team, a trebali smo ići i na Dražena jer od moje prve zermane sin glumi Acu Petrovića. Oni su na kraju išli, a mi nismo stigli. Dobili smo poziv i na 25 godina Ulyssesa. Bila je supruga, a ja sam bio doma s djecom. Nisam na događajima, niti patim od toga.

- Bella Ciao postaje pulski fenomen. Što kažete na to?

- Ta pjesma ima svoje osnove u borbi protiv fašizma, ali mislim da u Hrvatskoj više nema ni ustaša, ni partizana. Provedite vrijeme s mladim ljudima od 15-17 godina - njih to uopće ne zanima. Eter se opet truje oko toga. Znate što djecu od 15-17 godina zanima? Gdje će i što raditi, a 98 posto ljudi koji su izgovorili Za dom spremni na Hipodromu ne razmišlja o ustašama. Kako je napisao jedan kolumnist - provodi se lustracija Domovinskog rata, a lustracije komunizma nije bilo. To je najveći apsurd hrvatskog društva. Sramimo se države u kojoj živimo. Ja mislim da je Hrvatska predivna zemlja, da ima puno predivnih, poštenih ljudi koji se ne ističu, koji jednostavno rade. Mislim da možemo biti sretni što pijemo vodu iz špine i beremo smokve sa stabla i jedemo. Nije sve tako bajno, ima puno problema, ali generalno, ne znam zašto mi ovu zemlju ne volimo, a živimo u njoj.

- Hoće li prije Istra u Europu, ili će Hajduk postati prvak?    

- Teško mi je reći. Istri je ostala ekipa na okupu, osim Lisice i Valinčića, čekamo hoće li stoper ići u Hajduk. Mislim da Istra ima šansu. A Hajduk, mislim da ima šanse ponaprije zbog ostanka Rakitića u upravi i dolaska Vučevića. Ali već je apsurdno pričati o tome hoće li Hajduk biti prvak. Kada 21 godinu nisi prvak u hrvatskoj ligi, onda je to smiješno. Ali to je moj klub, ja navijam za Hajduk. Naravno da mi je Istra draga, ponovio sam tu priču sto puta. Volio bih da Hajduk bude prvak, a Istra bude u Europi.

- Što čitate ovih dana?

- Od kolege Mateja Čuljka, koji je pisao o sreći, pa mi je poslao knjigu. Čitam i zapise s Camina. To me zanima, možda odem na hodočašće, ali za to treba 30 dana, a ne znam dali ih imam. Zanimaju me iskustva ljudi o tome kako se nose s očekivanjima. S jedne strane me zanima politika, a s druge, ne privlači me biti poznat. 

- Kako ono kažu - bogat, zdrav, anoniman...

- Mi se nikad nećemo obogatiti, ali najveće je bogatstvo kad završiš jednu priču kao što je ova. Ja sam dostojanstveno otišao i nemam problema s tim. Politika može mijenjati stvari suštinski i to je lijepo, ali te troši. Ljudi te poistovjećuju, govori se da smo svi lopovi, a to nije tako. Devedeset pet posto gradonačelnika su pošteni ljudi. To je kao kad dečko mora dokazivati djevojci da nisu svi muškarci isti. Ja sam bio ravnatelj, gradonačelnik, izgradili smo supruga i ja obitelj, imamo veliku djecu, što ćeš više od toga? Volio bih izgraditi negdje svoj kućerak, imati neki kutak da je naš. 

Najveće je bogatstvo kad završiš jednu priču kao što je ova. Ja sam dostojanstveno otišao i nemam problema s tim. Politika može mijenjati stvari suštinski i to je lijepo, ali te troši

- Gledate li neku dobru seriju?

- Gledam Seinfelda svaki dan, reprize na Cinestar Comedy. Čak evo i sin pogleda, vidim da mu taj humor nije stran. I gledamo utakmice. Sad ćemo ići na Hajduk - Istra na Poljud, taman ćemo biti kod mojih roditelja. To je moja zanimacija, plus more ujutro i navečer...

- Gdje se kupate u Puli?

- Tamo na grotama kod Mornara. Nije baš da sam reprezentan u kupaćim gaćama, ali lijepo nam je tamo. Odemo ujutro, odemo navečer, imamo prijatelje po Istri pa odemo u Vrsar ili Rovinj. Barku nemamo, znali smo otići na Fratarski... 

- Gdje se kupate u Splitu?

- Na Bačvicama, tamo sam odrastao, pa znamo ići na Marjan. Pošto moji roditelji žive u Kaštel Sućurcu, gdje su napravili jednu malu kućicu, i tamo se odemo okupati. Ali, Split i Bačvice su meni broj jedan, iako ne mogu igrati picigin kao nekad, kad sam bio elegantan. Međutim, ja u Splitu mogu biti tri dana, ne mogu više. Split se isto promijenio. 

- Je li Vas iznenadio poraz Ivice Puljka?

- Pa je, iznenadio me. Mislim da je trebao bolje surađivati s državom jer od svađe nema ništa. Evo ja znam na svojem primjeru. Mi smo otvorili sva vrata prema premijeru i ministrima i dobili smo toliko projekata. U politici trebate biti mudri. Mislim da je Ivica isto tako trebao biti mudar, a napadao je svoje jedine potencijalne partnere iz SDP-a. Kolega Šuta je dobio većinu u Vijeću. Vidi se i transformacija HDZ-a, na čelu s premijerom Plenkovićem. Imate Erlića koji je gradonačelnik u Zadru, Bilavera koji je župan, Šutu u Splitu, dakle mnogo mladih ljudi koji su europski orijentirani. 

- Razmišljate li možda o povratku u Split?

- Ne. Mnogi Dalmatinci koji su u Istri bi se vraćali, uglavnom ovi stariji. Možda i mene ulovi sa 60, ali nemam tu želju. Meni je tu dom, i da odem negdje raditi, mi ćemo ovdje ostati živjeti. Ne znam da li baš u Puli, možda negdje okolo. Jako volim Bale, volim Savičentu, volimo Rakalj. Hoće li biti što od toga - vidjet ćemo, o tome intenzivno razmišljamo. Ovdje je lijepo jer je sve blizu - možeš otići u Trst na kavu, Zagreb je blizu, a ni Split nije daleko. Odemo dolje tri-četiri puta godišnje. Ja stvarno obožavam Istru. Pulu naravno, ali Istru pogotovo.

- U kampanji se govorilo o tome tko je Puležan, a tko nije. Jeste li vi Puležan?

- Jesam. Ja sam Puležan, moja supruga je Puležanka, moja djeca su rođena u Puli. Na to sam ponosan, kao što sam ponosan na svoje podrijetlo i svoj rod.