GABBA GABBA HEY! Posljednji Ramone i Blitzkrieg raspametili Rojc. Publika povukla pjevača, završio na betonu, ali sve je dobro prošlo…

Došao sam vidjeti posljednjeg Ramonea, kazao mi je jedan srednjovječni Puležan sinoć u krcatom dvorištu Rojca uoči dugoočekivanog koncerta 73-godišnjeg Markyja Ramonea i njegovog benda Blitzkrieg. Oni su, na žalost kritizera koji im posprdno lijepe etiketu tribute benda, dokazali da su dostojni prenošenja legende slavnih Ramonesa, utemeljenih 1974. u New Yorku.

Marky, pravim imenom Marc Steven Bell, koji se Ramonesima priključio 1978. i bio je njihov najdugovječniji bubnjar, posljednji je živući član ikoničkog punk rock benda, preostali originalni članovi, Dee Dee, Joey, Johhny i Tommy Ramone preminuli su do 2014. godine.

Malo je reći da se publika sinoć, a riječ je mahom o srednjovječnim fanovima, raspametila, počevši od uvodne “Do you wanna dance”, kada je Marky izašao na prednji dio stagea pozdraviti publiku, a ona mu je toplo uzvratila ovacijama i pljeskom. Uslijedilo je, malo je reći, oko sat i 20 minuta furiozne svirke, bez stanke, pozdrava i puno riječi.

Marky je držao ritam s puno energije, od prve do posljednje stvari, pjevač Inaki Urbizu Pela likom i pozom doista je utjelovio pokojnog Joeyja Atmosferu su palili Marcello Gallo na gitari i Martin Blitz Saunan na bas gitari.

Čuli smo više od 30 hitova Ramonesa, ali i obrada koje je bend izvodio, među njima “Have you ever seen the rain” Creedencea, “What a wonderful world” Louisa Armstronga i "Let's dance" Chrisa Monteza.

“Sheena is a punk rocker”, “Rockaway beach”, “I wanna be your boyfriend”, “Pet sematary”, “I wanna be sedated”, "Teenage lobotomy", "Havana affair"…Redali su se hitovi iz dugogodišnje karijere Ramonesa u kojoj su snimili 14 studijskih albuma i odsvirali nevjerojatna 2263 koncerta na turnejama koje su trajale pune 22 godine. U Zagrebu su nastupili 1990. Dom sportova, sjetit će oni koji su pohodili koncert, pucao je po šavovima.

Marky i ekipa sinoć u Rojcu nisu dali publici da predahne, a bogme ni ona njima. Bilo je tu i poga, i prolijevanja piva, i stage divinga. U jednom trenutku Pela je završio među publikom, na betonu. Uslijedilo je naguravanje u kojem sam umalo ostala bez mobitela, ali dobro, naočale su bile na nosu jer inače ne bi bilo ovog članka. Ne računam charlston haljinicu zalivenu pivom. Neki očevici kažu da je publika u zanosu povukla pjevača koji je izgubio ravnotežu, pao na betonski plato i ugruvao se, tražeći mikrofon na podu, zbog čega je izgledao dosta ljutito, činilo se da je sve bilo na rubu incidenta, a i iz publike su se čule psovke. Nakon što su mu pomogli vratiti se na stage, ponovno se bacio u masu. Ateriranje je ovajput bilo uspješno: Pela se vratio na stage i nastavio redati hitove. “Jeste li zaljubljeni?”, bila je jedna od rijetkih rečenica koje je izgovorio te večeri. “I’m fucked tonight”, kazao je, posudivši štaku od djevojke iz prvog reda, koju ni ozljeda noge nije spriječila da dođe na koncert koji se dugo iščekivao.

Ludilo je uslijedilo na samom kraju koncerta, koji je zaključen s “Blitzkrieg bop”. Ovacije, euforija, luđački ritam i odjednom - muk. Kao da je uragan poharao Rojc. I bilo je otprilike tako, onako kako i treba. Ništa manje nije se očekivalo.