Preminula pionirka privatnog školstva u Hrvatskoj – osnovala je vrtić, osnovnu i srednju školu

Prije nekoliko dana napustila nas je Branka Červar, istaknuta pedagoška djelatnica, dugogodišnja ravnateljica Osnovne škole Tone Peruška u Puli, osnivačica prve privatne osnovne škole u Hrvatskoj, Dječjeg vrtića „Dobrilići” i Privatne gimnazije „Juraj Dobrila”.

Branka Červar rođena je 1942. godine u Zagrebu. Pripadala je prvoj generaciji studenata Pedagoške akademije u Puli, gdje je, pod mentorstvom profesora Tone Peruška, stručnu i radnu praksu stjecala u njegovoj vježbaonici.

Tijekom 25 godina rada kao nastavnica matematike i fizike u školi koja od 1965. godine nosi ime Tone Peruška, kao mentorica je prenosila svoja pedagoška znanja generacijama studenata Pedagoške akademije, time održavajući čvrstu povezanost između dviju ustanova.

Na mjesto ravnateljice škole stupila je 1987. godine, u izazovnim okolnostima – škola je bila podstanar, suočena sa zabranom rada zbog nalaza inspekcije, u vremenu raspada države, urušavanja sustava i nadolazećeg rata.

Svoj ravnateljski mandat završila je 1991. godine, ostavivši gradu Puli Osnovnu školu Tone Peruška s riješenim pravnim statusom, obnovljenu, dograđenu i primjereno opremljenu za nastavni proces.

U punini svoga radnog i životnog iskustva, te s neumornom energijom, iste godine osniva „Pitagoru” – tvrtku za pružanje intelektualnih usluga iz matematike i fizike.

Vođena vizijom i pionirskim duhom, Branka Červar 1993. godine osniva „Prvu privatnu osnovnu školu Juraj Dobrila” – prvu privatnu osnovnu školu u Republici Hrvatskoj. Škola je prvotno djelovala u prostoru njezina obiteljskog stana u Puli, da bi od 1995. godine preselila na Stoju, u obnovljeni prostor napuštene i derutne zgrade koju je dobila na korištenje od Istarske županije, a u čiju je rekonstrukciju uložila vlastitu imovinu.

U skladu sa svojom vizijom o važnosti cjelovitog razvoja djeteta, 1997. godine osniva Dječji vrtić „Dobrilići”, a 2001. i Privatnu gimnaziju „Juraj Dobrila”, čime zaokružuje jedinstveni odgojno-obrazovni projekt koji je djeci omogućavao kontinuiran razvoj – od najranije dobi do punoljetnosti.

Branka Červar prepoznala je mogućnost otvaranja privatnih odgojno-obrazovnih ustanova kao priliku za uklanjanje ograničenja nametnutih sustavom, za uvođenje pluralizma u obrazovanju i – kako je voljela reći – za stvaranje „škole bez zvona”. Škole u koju djeca dolaze bez straha, iz koje odlaze bez stresa, u kojoj uče s radošću i osjećajem pripadnosti.

Kao iznimna metodičarka, izradila je brojne školske kurikulume kojima je ostvarivala te ciljeve – inzistiranjem na individualiziranom pristupu svakom učeniku, prepoznavanjem dječjih afiniteta i njihovim sustavnim poticanjem.

Dug i plodonosan pedagoški rad Branke Červar imao je svoj temeljni cilj: osposobiti djecu za snažan i samopouzdan ulazak u život.

Posljednje godine života provela je u svom domu, okružena ljubavlju svoje troje djece, unučadi i praunučadi.