'Bolje su pizze kod nas nego u Italiji. Barem se možeš najesti k'o čovjek'

Andi Vitasović, vlasnik poznate, da ne kažemo čuvene pulske pizzerije Asteriks, dobio je ove godine Zlatne ruke, najveće priznanje Hrvatske obrtničke komore. Ruke se dodjeljuju za doprinos obrtništvu i dugogodišnji rad, a sam Vitasović ističe da je za njega riječ o velikom priznanju.

Mi možemo reći da su Zlatne ruke došle u prave ruke. Kad se autor ovog teksta prije osam i pol godina doselio u Pulu, jedno od prvih pitanja koja je postavio bilo je "gdje je ovdje dobra pizza". Najčešći odgovor u to vrijeme, a svakako vrijedi i danas, bio je - Tivoli ili - Asteriks. 

"Asteriks je u Puli danas pizzerija, nije strip. To najbolje govori o nama. Došli smo do toga da ljudima prvo na pamet padnemo mi, a tek onda junak iz stripa", kaže Vitasović. 

Tajna uspjeha je, dodaje, u tome da su dosljedni. Ne mijenjaju sistem koji, da se izrazimo nogometnim riječnikom, dobro igra i pobjeđuje. 

"Nudimo uvijek isti proizvod koji ljudi prepoznaju. Naravno, nastojimo biti u trendu, ažuriramo se, uvodimo nove pizze, ali u principu slijedimo tradiciju", kaže Vitasović i odmah odbija pomisao da bi uveli ono što danas svi uvode - famozne napoletane.

"Mi se još uvijek bavimo trdicionalnim pizzama kakve vole naši ljudi. Imamo uvijek isto tijesto, kvalitetne namirnice, nema govora o vrludanju. I naravno, tu su pizzaioli koji sve to slože. Ljudi su navikli na naše pizze i uvijek znaju što će dobiti. U sezoni imamo i širok spektar turista, koji nas također prepoznaju", kaže Vitasović i ističe svog najiskusnijeg pizzaiola, Davora Mirta, koji je s njima 25 od 27 godina, koliko Asteriks postoji.

Na pitanje kakva je pizza u Puli općenito, kaže:

"U Puli smo se toliko profilirali da ne možete pojesti lošu pizzu. Nekome je bolja ova ili ona, ali u principu su sve dobre. Naše scena je jaka i svi se trude raditi na kvaliteti."

Na primjedbu da su nas u zadnje vrijeme ubile cijene, kaže da je taj problem malo dublji...

"Ulazne cijene su podivljale u zadnjih par godina, pa je neminovno da se to prelije na završnu cijenu. Najvažnije je da cijenu prati kvaliteta. Na tome svi moramo raditi. Ne kažem da nismo kvalitetni, ali uvijek može bolje. Cijena ne može biti mala jer su ulazni troškovi, energenti, radna snaga, namirnice, jako veliki", kaže Andi Vitasović. 

Ističe da posao neće širiti - jedna pizzerija je sasvim dovoljno. Nekad je, dodaje, imao takve ideje, ali sada više ne. 

Pokušavamo iz njega izvući neku pulsku ili istarsku pizzeriju za preporuku, naravno osim Asteriksa, ali se ne da. Ponavlja diplomatski odgovor da su "sve dobre".

"Jednostavno ne možeš pojesti lošu", kaže.

Pitamo ga onda za Italuju - i dobivamo najzanimljiviji odgovor u kratkom razgovoru.

"Usudim se reći da su bolje pizze kod nas nego u Italiji. Mi smo odskočili što se tiče kvalitete i kreativnosti. Digli smo ljestvicu. Osim toga, naši ljudi su naučeni da ima toga na pizzi, da se možeš najesti k'o čovjek", zaključio je Andi Vitasović.