Pulska bolnica više ne traži (neuro)pedijatre u Rijeci jer ih i tamo fali! Ovo je novi plan

Nakon odlaska jedine neuropedijatrice dr. Ivone Močenić iz Opće bolnice Pula i otkazivanja pregleda za više od 350 malih pacijenata, iz te su ustanove prije 20-ak dana objavili da pregovaraju s KBC-om Rijeka kako bi tamošnji liječnici barem jednom tjedno dolazili u Pulu. No, situacija se u međuvremenu stubokom promijenila: više se ne razgovara s Rijekom, nego s Dječjom bolnicom Srebrnjak u Zagrebu, i to ne samo o ‘posuđivanju’ neurepedijatra, nego i pedijatra i dječjeg kardiologa.

Ravnatelj pulske bolnice dr. Andrej Angelini kaže da su općenito, kad je riječ o pedijatriji u pregovorima sa Srebrnjakom.

“Nismo još definirali modalitet njihove pomoći u smislu da bi dolazili njihovi liječnici - pedijatar, kardiokard i neuropedijatar. Tek smo prošli tjedan stupili u kontakt s njima i bio je dogovor da se do kraja tjedna čujemo s povratnom informacijom. Ako što bude od toga, bilo bi super”, kaže Angelini te objašnjava zbog čega se odustalo od Rijeke.

“KBC Rijeka je također u kadrovskom deficitu, prvenstveno neuropedijatara, tamo su ih zaposlena svega dva i ne mogu nam ih ustupiti. Onda smo išli prema Srebrnjaku i oni su preliminarno rekli da može, ali to je stvar dogovora, odnosno suradnje između dvaju ustanova. Imamo razne oblike te suradnje, pa i na tjednoj bazi, ali još je prerano govoriti. Oni nam samo trebaju potvrditi da su nam voljni pomoći”, kaže Angelini.

S pedijatrima smo, nastavlja, u deficitu, kao i sve bolnice, dok je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti deficit još veći.

“Razgovaramo o raznim modalitetima suradnje, i za specijalizante i za specijaliste, ali to oni moraju potvrditi i onda ćemo mi to pokušati izdefinirati kako je njima najlakše i nama najbolje jer to više nije problem novca, nego hoće li netko doći ili ne”, zaključuje dr. Angelini.

Podsjećamo, neuropedijatrica dr. Ivona Močenić je u pulskoj bolnici, otakako je bila na dužnosti zamjenice pulskog gradonačelnika u minulom mandatu, radila jedan dan u tjednu. Prije toga bila je zaposlena puno radno vrijeme, 40 sati tjedno, uz dežurstva na pedijatriji. Stoga bi pulskoj bolnici puno značilo ukoliko bi barem jednom tjedno mogla ‘posuditi’ liječnika bez kojeg je ostala, a kojeg uopće nema na tržištu rada.