Video, Foto The Stranglers pozdravili Hrvatsku, ‘fucking kišnu zemlju’ i krenuli žestoko, a onda su zaštekale klavijature…
Piše: Mirjana Vermezović Ivanović
Falio je samo divan sunčan dan, poput današnjeg, da situacija u Cave Romane bude potpuno drugačija nego što je bila sinoć. Organizator je, međutim, riješio da odgode neće biti. Potop, sudnji dan, sve to i malo više doživjela je sinoć malobrojna publika, njih nekoliko stotina, koja je došla pogledati koncert britanske rock ikone The Stranglers. Englezi su posljednji put nastupili u Hrvatskoj 2019. godine, povratku su se radovali oni, ali i publika. Da će biti zlo i naopako, bilo je, međutim, očito već oko 20.30, kada su krenuli kiša, kap po kap, i predgrupa, kultni zagrebački darkeri Phantasmagoria, predvođeni Tomijem Phantasmom koji se fizički nije nimalo promijenio, a prošlo je 40 godina…Oni su u sat vremena odsvirali neke stare, ali i neke nove stvari.
Englezi poznati po jedinstvenom spoju alternativnog rocka, punka, novog vala i psihodelije popeli su se na stage oko 22 sata i donijeli potop. “Dobra večer Hrvatska, drago nam je što možemo svirati ovdje, u vašoj fucking kišnoj zemlji”, poručio je u uvodu Baz Warne, pjevač i gitarist benda osnovanog 1974. godine, u kojem je danas jedini originalni član Jean-Jacques Burnel, basist i prateći vokal. I dok su fanovi, među kojima je, po našoj procjeni, bilo podjednako Puležana i gostiju (među kojima smo uočili Zorana Bulatovića, gitaristu Patke koja u petak s Profesorom Čontom nastupa u Labinu) vadili kišobrane, šatorska krila i kabanice, Stranglersi su otvorili mokru večer odličnom “Waltzinblack”, pa nastavili žestoko uz "Toiler on the Sea".
“Počnimo prije nego što kiša opet počne”, duhovito je primijetio Warne. Ipak je on Englez, a tamo stalno pada kiša, tješimo se, prisjetivši se snimaka s blatnih rock festivala Reading i Glastonbury. Ondje je i Kate Moss gacala u Hunter čizmama i predstavila hit opravu, posebno prilagođenu za blatna festivalska izdanja. Nisam stigla obući hunterice, a bogme ni škornje, ostale su mi samo stare transparentne platnene patike.
Stranglersi su se doista potrudili, dali su sve od sebe, zvučali su odlično, neki kažu gotovo kao nekad 'u originalu', isporučivši manje-više sve ono što je publika i očekivala. Redale su se “Duchess”, “Skin Deep”, "Midnight Summer Dream", a na “Always the Sun”, koja je u potopljenom kamenolomu zazvučala pomalo ironično, publika je skakala i uzvraćala ovacijama i pljeskom. Na “Nice’n’Sleazy” svi su već bili dobro natopljeni, u blatnim lokvama, pomireni sa sudbinom. Stvar je, međutim, fantastično legla na kišnu večer, uživali smo u mješavini rocka i daška psihodelije koju je zazivao Toby Hounsham na klavijaturama. Uz njega, u današnjoj postavi jednog od najutjecajnijih svjetskih bendova je i bubnjar Jim Macaulay.
A onda, nakon nepunih sat svirke, stanka. Klavijature su zaštekale, ipak nisu uspjele odoljeti naletu kiše. Pokušat ćemo popraviti, poručili su Englezi. To je bilo dovoljno da se Cave Romane gotovo isprazni: ionako malobrojna publika tad se prepolovila. Mnogi su, promrzli, otišli doma, ne računamo li one koji su u startu odustali, ne poslušavši nijednu stvar! Nakon 15-ak minuta bend se vratio na stage i isporučio najveći hit “Golden Brown” koji, nažalost, mnogi nisu stigli čuti. Uslijedile su još dvije stvari s top liste, “Hanging Around” i “No More Heroes”.
Doista, heroja više nije bilo na bojnom polju. Šteta.
“Vidimo se opet”, poručili su Stranglersi i otišli. Malo ih je tko imao čuti, tek šačica od pedesetak fanova, među njima i jedna 20-godišnja studentica, pokisla do kostiju, koja se ipak nadala bisu i omiljenoj “Peaches”. Bit će drugi put, ako već nije...




























