Ako ne znaš šta je bilo, nemoj pitat narodne heroje

Nisam inače sklon vjerovati da postoje Jugoslaveni. Ljudi iz Hrvatske koji preziru svoju zemlju, duboko žale što je postala samostalna i tuguju za Jugoslavijom. Oni za koje se ponekad kaže da "mrze sve hrvatsko". 

Ali, postoje iznimke, a jedna iznimka bio je koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu.

Uzmimo, na primjer, objavu Vedrane Rudan uoči koncerta. U svom stilu, ona piše da joj je "Thompsona i Svjetskog događaja stoljeća pun kurac". 

"S druge strane, na koju bi temu drkali mnogobrojni analizatori njegova lika i djela u sezoni mrtvih infarktaša", piše Vedrana Rudan i uredno drka, baš poput mnogobrojnih analizatora. 

Vjerojatno nema smisla kvariti ovaj lijepi ponedjeljak Vedranom Rudan, ali njezin tekst najbolje ilustrira kakve su to kritike ovih dana pljuštale o Thompsonu. Ili bolje rečeno, kakva to dijagnoza stoji iza njih. 

Da se razumijemo, sasvim je legitimno ne voljeti Thompsona. Možete prezirati njegove pjesme i taj silni domoljubni zanos, a pogotovo zazirati od neupućene dječurlije u crnim majicama. Ali takvi ljudi su Thompsonov koncert jednostavno ignorirali. Luđački komentari poput ovog Vedrane Rudan ukazuju na nešto sasvim drugo. 

U drugom dijelu svog teksta ona napada Thompsona jer pjeva zbog love. Poznato je, naime, da samo Thompson zarađuje od svojih koncerata. Ostali pjevaju, bit će, zbog ideala. U završnom dijelu pak dotakla se "jadnih Zagrepčana" koji će biti danima zatočeni u svojem gradu. Da je to glupost vidjelo se odmah, jer nitko nije bio "zatočen" čak ni na dan koncerta.

Štoviše, koncert je protekao mirno i bezbolno iznad svih očekivanja. Ljudi su došli, dobro se zabavili, i potom otišli. Jugoslaveni su priželjkivali masovni pomor, stampedo, sveopću tučnjavu, barbarsko divljanje, premlaćivanje, ustaški dernek, pucanje iz Kalašnjikova, krizne situacije, terorističke napade, ali ništa se od toga nije dogodilo. Na pola milijuna ljudi i velike vrućine, nije zabilježena niti jedna ozbiljna medicinska intervencija! Čini se da je Gospa uplela svoje prste. 

Na žalost Vedrane Rudan, nitko nije završio na aparatima. Dapače, na aparatima su završili, u onom prenesenom značenju, upravo Jugoslaveni. Ponovimo još jednom - Thompson i njegova publika mogu vam se sviđati ili ne sviđati (ni ja, iskreno, nisam na čisto s time) - ali vaše reakcije na njih mogu biti normalne i ljudske, ili idiotske.

Nakon koncerta, sasvim očekivano, najveću pažnju dobio je pozdrav "Za dom spremni". Taj pozdrav se, također očekivano, orio na hipodromu uoči pjesme Čavoglave. Je li to bio ispad? Bio je. Je li moglo bez njega? Moglo je. Ali ako je od cijelog tog "groznog" događaja najveći problem "Za dom spremni", e onda problema zapravo nema.

Tvrdoglavim glavama teško je shvatiti da "Za dom spremni" ima drugačiju povijest od sličnih fašističkih pozdrava. Ne može ga se izjednačavati s Hitlerovim "Sieg Heil" jer Nijemci nakon Drugog svjetskog rata više nisu ratovali. Kao što je poznato, Hrvati jesu, i to u opakom ratu za nezavisnost. 

U tom ratu bilo je teških trenutaka u kojima su se ljudi, uz ostalo, motivirali ustaškim simbolima. Jebiga, bilo bi bolje da nisu, ali jesu. Imali smo tada većih problema pa se na to nitko nije obazirao. Pozdrav "Za dom spremni" zato nije samo ustaški pozdrav, to je i pozdrav iz Domovinskog rata. Situacija je komplicirana. Bilo bi najpametnije, za Thompsona i sve ostale, da se odreknu pozdrava i završe mučnu priču. Oni to ne žele i to jest problem, ali minoran.

Ono što nije minorno je da u Hrvatskoj danas nema ustaša. Koliko god nas Jugoslaveni pokušavali uvjeriti u suprotno, Hrvatska je očišćena od fašizma. On postoji samo u nečijim glavama, i to kao politička klackalica kada nema drugih tema kojima bi ljevica gađala desnicu. Među 500.000 ljudi na hipodromu možda bismo pronašli njih 50, a možda i manje, koji doista simpatiziraju propalu i zaboravljenu ustašku ideologiju. Koja je, bez sumnje, najsramotniji dio hrvatske povijesti. 

Budimo iskreni, zar je ova tema doista nekome još uvijek zanimljiva?

Ono što jest zanimljivo je da se Thompsonov koncert poklopio sa željom Ivana Penave da osnuje povjerenstvo za komunističke zločine. E, tu smo vas čekali. Jer kad se radi o tim zločinima, Jugoslaveni imaju sasvim drugačije kriterije. Njihovo licemjerje i mutne namjere tada u potpunosti dolaze do izražaja.

Dakle, s jedne strane je problematičan pišljivi pozdrav, a s druge je zabranjeno uopće istražiti postoji li neki problem? To je taj temelj na kojem ponosno stoji Jugologija, čvrsto kano klisurine. Devedesetih su se protivili Hrvatskoj jer nisu željeli izgubiti privilegije, danas se protive jer ne žele da se otkrije mračna strana povijesti.

Ovaj koncert i galamu oko njega zato treba iskoristiti za još jedan pokušaj otkrivanja istine i normalizacije odnosa između dvije Hrvatske. To je jedan od onih problema koji se naprosto moraju riješiti. Malo manje idiota, malo više razuma. To je sve što je potrebno. 

Ako ne znaš šta je bilo, nemoj pitat narodne heroje.