Video, Foto On je hit-harmonikaš: razgali i najtvrđe, a osvojio je i Halida Bešlića. ‘Sviram sve, od Bacha do sevdaha’

Gdjegod se pojavi, razgali publiku. Do daske. Nema tu plitkih emocija. Kad krene, topi i najtvrdokornijeg svata. Ivan Licul, 25-godišnji harmonikaš iz mjesta Želiski na Barbanštini, rado je viđen gost na svakoj fešti, godišnjici, rođendanu, djevojačkoj večeri, pa i noćnom klubu. Zovu ga iz cijele Istre jer nema toga što on ne može odsvirati, nema onoga kome se neće zakotrljati suza kad krenu “Zelene oči”, "Ne klepeći nanulama"… Bukiran je, štono se kaže, mjesecima unaprijed, pa i za cijelu 2026.!

Nedavno je oduševio nekoliko tisuća ljudi u krcatom Cave Romane, kada je zajedno s Lima Lemom odsvirao “Brajde” uoči nastupa Jala Brata i Bube Corellija. Dan kasnije emocijama je ispunio kamenolom uoči nastupa regionalne zvijezde Halida Bešlića. Bio je to prvi njegov ‘veći’ nastup.

“Bio je to neopisiv osjećaj, nastupiti ispred toliko ljudi. Navikao sam svirati na manjim događajima, za manji broj ljudi. Sve je krenulo preko “Brajdi” koje sam svirao po feštama. Zapazio me Lima i pozvao da s njim odsviram “Brajde” prije Jale i Bube. Prošlo je super. Organizatori su primijetili dobru reakciju publike i pozvali me da sviram drugi dan uoči Halidovog nastupa. Rekli su mi da odsviram nešto po svojoj želji. Išao sam na osjećaj, nisam se prevše spremao jer je to bilo dan za dan, ništa nije bilo dogovoreno puno unaprijed. Odsvirao sam “Za Ljiljanu” pošto znam da je Halid pjevao neke pjesme u tom điru, htio sam se maksimalno prilagoditi publici, a ostalo je sve išlo na osjećaj, znači u momentu sam odlučivao koju ću pjesmu odsvirati”, prisjeća se Ivan. Publika je i ovajput velikodušno nagradila mladog harmonikaša.

“Publika je odlično reagirala, čak i više nego što sam mislio. Čim me kolega najavio, krenuli su aplauz i povici odobravanja, bio sam u šoku, pozitivnom”, kaže. Nakon toga uslijedili su pozivi na razne manifestacije, pa će tako već ove subote nastupiti s Limom u Svetom Petru u Šumi na fešti kojom ova općina slavi svoj dan. Za Limu veli da je poseban izvođač, umjetnik. “On je prepoznao mene, ja sam prepoznao njega, nekako smo si kliknuli, te “Brajde” stvarno pašu i na harmoniku i svi su je prihvatili s harmonikom”, kaže.

No, kako je sve krenulo, otkud uopće ljubav prema harmonici, a ne recimo, gitari?

“Vidio sam jednog dečka u selu kako svira, imao sam tad 7-8 godina, došao sam doma i rekao da želim svirati harmoniku. Uz to je bio i nogomet i bilo je malo teško uskladiti te dvije stvari. Ali evo, prevagnula je harmonika. Roditelji su mi kupili malu harmoniku Deliciju i rekli ako budeš to htio, kupit ćemo veću. Prvo mi je tata pokazivao pošto je znao malo svirati po sluhu i rekao moraš ići u glazbenu školu ako se misliš time baviti. Ja sam svoje odradio, koliko sam mogao”, pripovijeda Ivan. Završio je Osnovnu glazbenu i srednju Tehničku školu. Po zanimanju je elektrotehničar, ali se tim poslom nikad nije bavio. “Ne znam ni žarulju zavrnuti”, kaže uz smijeh. Potom je diplomirao glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

Nakon završetka Osnovne glazbene škole u Puli krenuo je kod Luke Brgića koji ga je uputio, poučio i pogurao. S njim je, veli, nastupao po manifestacijama i feštama po Istri. Krenuli su prvi rođendani, svadbe. Nakon toga sve se zakotrljalo.

Ivan ima tri harmonike. Svaka, kaže, ima ‘svoju čar’, svaka je namijenjena određenom tipu ljudi, vrsti glazbe.

“Moja harmonika je specifična jer je akustična, ali ima i elektroniku tako da zvučim kao one man band. Fokusirao sam se na to, bilo mi je zanimljivo da sam držim masu ljudi, da zvučim kao manji ansambl i to su ljudi prepoznali. Mislim da sam po tome posebniji od običnih harmonikaša jer akustična harmonika može ‘držati ‘ ljude, ali to je više za manju grupu ljudi”, objašnjava Ivan.

I repertoar mora biti širok da bi se pokrili svi ukusi. “Sviram od narodne preko zabavne muzike, doslovno od Bacha do sevdaha”, kaže. Zadnje godine jako su tražene “Brajde, a svira i hitove Zdravka Čolića, “Rujno vino” Zlatka Pejakovića, “Zelene oči” Hanke Paldum...

Koja je čar sviranja harmonike u odnosu na druge instrumente, zanima nas.

“Zašto harmonika? Ne znam. Dvoumio sam se između gitare i harmonike, ali harmonika je prevagnula jer je “društveniji” instrument i više ljudi reagira na nju, ne znam kako to opisati, pobuđuje više emocija. Na feštama je harmonika prvi instrument”, kaže.

Harmonika je doslovno težak instrument, kako fizički, tako i za ovladavanje tehnikom sviranja.

“Moja najmanja harmonika ima 9 kila, a najveća oko 12, i to je stvarno puno. Jako je teško i treba biti u treningu da bi se to izdržalo. To je kompleksan instrument i treba puno da bi se naučilo svirati. Uložio sam puno vremena i truda: dnevno bih vježbao tri, četiri, nekad pet sati. Ali nisam sebe tjerao na to, to je jednostavno ljubav. Emocija je tu puno. Svirao sam i klasičnu glazbu: na Muzičkoj akademiji sam svirao i klavir, izvodio sam na harmonici  Mozarta, Bacha, razne sonate. Nisam se našao u tome, ali u ovoj glazbi jesam i ljudi to osjete”, priznaje Ivan.

Pamti i puno anegdota vezanih uz fešte.

“Momačke večeri izbjegavam, ali djevojačke sviram i tu ima svega, ne znam, od bacanja grudnjaka, padanja po podu…”.

Je li bilo nemoralnih ponuda, zanima nas, a Ivan diplomatski odgovara:”Reći ćemo da nije.”

“Harmonika je za sada ostala čitava, bilo je tu sitnih popravaka. Ljudi kad popiju su čudo. Jednom su i mene srušili zajedno s instrumentom. Bio je sklizak pod, jedan gospodin je malo popio, a kako je on pao, tako je povukao i mene, a ja sam povukao još jednog na sebe i svi smo pali”, prisjeća se.

Ivan je bio član KUD-a Barban koji mu je, kaže, puno pomogao, puno ga naučio, svugdje je putovao s njima.

Igra i nogomet koji je, uz harmoniku, njegova druga ljubav. Član je NK-a Smoljanci Sloboda iz Savičente.

“Pozdravio bih sve, i Upravu i dečke, ove godine smo osvojili naslov, ušli u višu ligu. Nogomet igram oduvijek, oduvijek su bili nogomet i harmonika, to je ono što volim. Išao sam kroz klubove, bio u Rudaru Labin, u NK Labin, a u Savičenti mi je super, ušli smo u višu ligu”.

Ljubav prema glazbi je prevagnula i to će, priznaje, biti doživotna ljubav.

“Ta reakcija publike u Cave Romane bila je ogroman podstrek za dalje. Sada se sve otvorilo, drugi level jednostavno. Sada je drugačije doći na nastup i privatnu svirku, ljudi te drugačije gledaju, drugačiji su pozivi, angažmani. Nadam se da ću u tom smjeru nastaviti”, zaključuje Ivan.

Na pitanje je li na pomolu neki novi nastup i suradnja, znakovito veli da to ne bi smio još otkrivati.

“Autorske pjesme zasad nemam. Velika mi je želja, u pripremi imamo nešto, ali nećemo još ništa otkrivati. Neka bude ovako za sada”, znakovito će Ivan o skorašnjim planovima.

Galerija (6)