POSLUŠALI SMO PUNKERA U SAKOU STAROM

Video Profesor Čonta i Patka poderali rock i publiku

Piše: Mirjana Vermezović Ivanović

26.06.2025 - 09:02
Foto: Mirjana Vermezović Ivanović
Foto: Mirjana Vermezović Ivanović

“Da nisam vidio snimak koncerta, pomislio bih da je to odsvirano 80-ih. Isti glas, nevjerojatno”, komentirao je jedan Puležan koncert 72-godišnjeg Profesora Čonte i Patke minulog vikenda u zagrebačkom klubu Boogaloo. I to je, zapravo, najbolji zaključak o tome kakav je bio koncert novosadskog punkera u sakou starom, 45 godina poslije. Jednaka energija, jednak žestok ritam, jednako drčan stav, kao da slušate crno-bijeli snimak tamo negdje 1980. u nekom klubu u Jugoslaviji.

 

No, prvo treba reći zašto Patka, a ne Pekinška patka, po mnogima najbolji jugoslavenski punk bend i zašto mi uopće pišemo o nečemu što se dogodilo u Zagrebu, a ne u Istri? Prvo, rečeno mi je da može i izvan Istre ako novinar ili novinarka Istarskog.hr prenose svoje dojmove s nekog događaja ili mjesta, pa kako smo se našli u Zagrebu i o tome pišemo, tako ćemo i sutra, ako treba, izvijestiti i s Marsa budemo li dovoljno impresionirani situacijom na tom planetu. A možda Čonta iduće godine nastupi pod vedrim nebom, u Rojcu.

Kad je riječ o originalnom bendu, jedan Slovenac u 50-ima, koji je u Boogaloo doveo nekoliko svojih mlađahnih nećaka, kazao mi je da je nedavno poslušao Pekinšku patku u Beogradu, a sad je u Zagreb došao čuti Nebojšu Čonkića Čontu, karizmatičnog bivšeg pjevača ovog novosadskog benda, koji je došao iz Toronta u Zagreb, gdje je nastupio s bendom Patka.

“Pekinška patka bez Čonte isto je kao Rolling Stonesi bez Jaggera ili Zabranjeno pušenje bez Neleta”, odgovorila sam mu, ograđujući se od bilo kakvih političkih konotacija koje su uslijedile nakon najbolje faze Pušenja.

Pekinška patka je, naime, nakon razlaza s Čontom, zaštitila svoje ime, pa Čonta svira stvari Pekinške patke - s Patkom. Nekoliko su se godina potezali po sudovima zbog prava na ime. Utemeljitelj Pekinške patke Sreten Kovačević prije mjesec dana u intervjuu za Novu.rs izjavio je da se ‘Čonti dogodila bolest zvana frontmenska groznica’. Čonta je pak lani za Telegraf.rs kazao sljedeće:”To je malo kompleksna stvar, ali svodi se na to kako je moj bivši drug i originalni gitarist grupe Sreta uspeo na neki način praktično preoteti ime u svoju korist. Mi smo se tužili neke tri do četiri godine. Nažalost, izgubili smo, sud je doneo konačnu odluku da pravo na ime ima samo on. To je težak nonsens i nema veze s pravdom.”

I to bi bilo to. Nama je obična Patka predvođena Čontom odradila stvar vrhunski, iako smo, vozeći se prema Zagrebu, pomalo sumnjali da će koncert biti na razini koju smo očekivali. Valja reći da su prije Patke nastupili solidni zagrebački punkeri Eksodus, koji su ugostili legendarnog pjevača Termita Predraga Kraljevića Kralja pa smo ponovno, doduše uz dosta manje energije, čuli “Vjernog psa”.

Profesor Čonta, koji je doista profesor, i to računarstva, izašao je na stage gospodski, kako i spada, u sakou starom, košulji i kravati, s crnim cvikama na glavi i skakućući s puno žestine izveo najbolje stvari s albuma Pekinške patke “Strah od monotonije” i “Plitka poezija”, čije je reizdanje na vinilu uskoro najavio u izdanju Croatia Recordsa. Nisu samo poderali rock, nego i malobrojnu, ali živahnu publiku u Boogaloou, dok je ’pola Zagreba’, spojivši Tijelovo s vikendom, bilo na moru.

Sve je počelo, izjavio je jednom Čonta, nakon koncerta The Clasha u Londonu, nakon kojeg je odjenuo sako, stavio bedž i rekao: to je to. Krajem sedamdesetih Čontu je, po vlastitom priznanju, jako nervirao Vlado Kalember i njegova Srebrna krila. Tada je, kaže, napisao ‘proročansku pesmu’, ali je u međuvremenu vidio da disco i nije toliko loš pa je prigodno promijenio tekst u pjesmi “Stop stop” i umjesto ‘neću više disko’ poručio - neću više folk.

Krenule su “Strah”, “Neko”, "Ljubav, "Šta je zbližilo nas", "Lica", ali euforija je nastala u drugom dijelu koncerta, kada su zaredale “Bolje da nosim kratku kosu“, „Ja sam panker u sakou starom“, “Bela šljiva”, “Biti ružan, pametan i mlad”, “Kontracepcija". Među nama najdražima bila je nimalo neromantična usprkos sitnoj, ali bitnoj ‘doradi’, vrhunski izvedena obrada francuske šansone „Elle était si jolie“ Alaina Barrièrea - „Bila je tako lijepa“. Ona tako lijepa, a nama jednako lijepo na koncertu profesora od kojeg se nadamo uskoro čuti još koju ‘lekciju’.

Imaš vijest? Podijeli je s nama putem Vibera ili WhatsAppa

Posljednje novosti