Najzanimljivija vijest izbora u Puli zapravo je ostala u sjeni izbora

S obzirom da je pobjeda Peđe Grbina u drugom krugu bila očekivana nakon rađanja antizoričić koalicije, najzanimljivija vijest ostala je u sjeni ovih izbora. To je vijest da je Goran Mihovilović, kandidat iz prvog kruga, uspješan poduzetnik i sportski djelatnik, odlučio izaći iz sporta. 

Konkretno, Mihovilović je otišao iz Futsal Pule Stanoinvest, koju je doveo do povijesnih uspjeha uz pomoć tvrtke u nazivu kluba. Uključivalo je to, na primjer, i utakmicu protiv Barcelone. Nije futsal Barcelona isto što i velika Barcelona, ali zauvijek će biti upamćeno da su u Puli igrale njezine boje. Jedan od glavnih tvoraca tog uspjeha sada naprasno odlazi. 

Ima u Mihovilovićevoj odluci nešto razočaranja rezultatom na izborima. Ima i inata, ali glavni razlog je mentalni sklop dijela pulske javnosti. Mihovilović odlazi zbog negativnog tretmana kojeg je imao u toj javnosti zbog povezanosti sa sponzorom svoga kluba. Očito je uvjeren da je to razlog zbog kojeg na izborima nije prošao bolje. 

Njegov bliski suradnik, jedan od većih sportaša što ih je Pula imala, Sandro Nicević, napisao je ovih dana da su sponzori u svijetu cijenjeni, samo se kod nas osuđuju i blate. 

"Pitam se koliko nisko moral nas Puležana može ići", piše Nicević, iz čijih je riječi kristalno jasno zašto je Mihovilović dignuo sidro iz pulskog sporta.

Očito je procijenio da vrijeme, trud i novac koje ulaže u ovaj grad nemaju smisla. Zapitao se "što to meni treba" i poručio Puli "evo vam na pa se nosite". Nije prihvatio tezu da ga "reakcije pojedinaca ne smiju uzdrmati" i da "treba biti uporan, bez obzira na sve". I naravno, u pravu je. 

Jer zašto bi trošio svoje vrijeme, trud i novac u gradu čiji dio ne samo da ga ne prihvaća, nego ga agresivno odbija? Hvala lijepa. 

Pula nažalost u ovom polju nije iznimka. Dobar dio mentalne održivosti u nas bazira se na uvjerenju da su poduzetnici lopovi. Pije se to uvjerenje kao lijek protiv bolova dva puta dnevno, ujutro nakon ustajanja i uvečer prije spavanja. Mnogi se ne mogu pogledati u ogledalo bez terapije. Ako ne maznu Brufen natašte, teško će zaboraviti svoje frustracije.

Iako je cijela zemlja zaražena tim virusom, Pula je prijestolnica. Ovdje egzemplari jada i jetike dolaze biti prekriženi kraljevskim mačem. Mi smo Wuhan idiotskog odnosa prema ambiciji i ulaganju. Možete biti klošar, klaun i gutač vatre, samo nemojte biti poduzetnik. Eto, to je snašlo Mihovilovića.  

Koji su temelji takvog razmišljanja, teško je odgonetnuti. Bilo bi tu posla za sociologe, a bome i za psihijatre. Naravno, nije cijeli grad takav. To je jedna vrlo bučna gomila, koja općenje svojih stavova provodi kao nužni dio terapije.  

Ali prognoza nije dobra jer su bolovi sve veći. Tako to obično ide kad se liječe posljedice, a ne korijen problema. A korijen je obično u nezananju, lijenosti i nemoći.   

Nitko naravno neće plakati za Mihovilovićem, kao što nitko nikad neće plakati, budimo realni, za nikim. To međutim nije ni poanta njegovog poteza. Poanta je da se obznani glupost koja teče ovim gradom kao što kanalizacija teče ispod njega. 

Teško da će nešto promijeniti, ali barem je probao.