Video, Foto U strogom centru Pule živi pet lisica! Posjetili smo ih kod njihovog brloga. ‘To su naši kućni ljubimci’

Nije baš svakodnevna stvar da lisica prođe pored pozornice dok se na njoj odvija koncert. I to ne bilo kakav, nego jazz, kao proteklog petka u Malom rimskom kazalištu kada je, za nastupa Fabrizija Bossa i njegovog kvarteta, mlada lisica nonšalantno pretrčala preko partera i nestala negdje ispod tribina, a da se nismo stigli mašiti za mobitel da bismo zabilježili ovaj nesvakidašnji prizor.

Iduće večeri ponovno smo došli u Malo rimsko kazalište, ovoga puta poslušati maestralnu izvedbu talijanskih džezera Antonija Faraa i njegovog trija. Ovoga puta mobitel je bio na gotovs: riješili smo da liju moramo ‘okinuti’ prije nego što se izgubi u mraku.

Lija džezerica nije se pojavila na koncertu, ali smo je iste večeri pronašli u njenom brlogu, zajedno s još tri lisičice! Radoznalo su provirivale iz rupe u zidu, čak su nas i obilazile, grickale kruh koji smo im dobacili, očito navikle na prisutnost ljudi. Majku liju nismo primijetili u blizini, pa smo zaključili da ovdje živi barem pet dobro uhranjenih i, doznat ćemo kasnije, zdravih lisica kojima suživot s ljudima u strogom centru Pule itekako paše. Danas smo lukavicama odnijeli mesni obrok u nakani da ih fotografiramo na danjem svjetlu, međutim, u brlogu ih nije bilo. Očito je da su bile u lovu na porciju.

Neslužbeno doznajemo da su u Arheološkom muzeju Istre razgovarali s nadležnima u Javnoj ustanovi Natura Histrica o premještanju lisica u šumu.  

Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre, za Istarski.hr kaže da je bilo govora o tome prošlog tjedna.

“Međutim, kasnije smo razgovarali s lovcima koji su rekli da bi bilo dobro da lisice  ostanu tamo jer bjesnoće nema, da u Puli navodno postoje četiri legla, da uništavaju pantigane, da su navikle na život u gradu  te da bi ih prebacivanje u šumu sigurno ubilo. Tamo ima puno čagljeva koji bi ih potamanili, tako da mi nećemo poduzimati nikakve korake, ne možemo mi odlučivati o njima, nego netko tko je stručan. Lisice ostaju tu kao nekakvi kućni ljubimci, zasad nisu opasne za nikoga, ali nikad ne znaš. Sigurno će netko mjerodavan donijeti odluku o tome”, rekao je Komšo.

Silvia Buttignoni, ravnateljica JU Natura Histrica, kaže da lisica, prema Pravilniku o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama (NN 144/13), nije na popisu strogo zaštićenih, ali jest zaštićena vrsta.

“To u praksi znači da nije potpuno zaštićena od lova. Lov nije zabranjen, ali je strogo reguliran Zakonom o lovstvu. Loviti se može samo u određenoj sezoni i do propisane kvote. Ideja je bila da se presele, ali ako ima čagljeva, preživljavanje je upitno, ali je upitno i na Kaštelu, jer ako fine pod autom, ako se spuste prema staroj autobusnoj…Naravno da je prirodnije da su u prirodnom staništu, Malo rimsko kazalište nije prirodno, ali možda imaju više hrane tamo nego u šumi jer ako se vežu uz grad, imat će i miševa. Teško je biti pametan, prepustila bih to prirodi, da ona odradi svoje, ‘ajmo se ne petljati uvijek. Ako ih nitko ne uznemirava, neka ostanu tamo do daljnjega dok ne budu veće i brže, da ih čagljevi (pune su ih šume) ne bi lovili. Rizik je sada veći u šumi nego u okolici Malog rimskog kazališta”, podcrtava Silvia Buttignoni. (Snimci: Mirjana Vermezović Ivanović)

Galerija (6)